PRESUDA: TUĐMAN, ŠUŠAK I ŠESTORKA – KRIVI!

Jean-Claude-Antonetti1403

Predsjednik sudskog vijeća Jean-Claude Antonetti, u čijem su vijeću suci Árpád Prandler i Stefan Trechsel proglašava ratnim zločincima i krivima optužene zajedno sa Franjom Tuđmanom, Matom Bobanom, Gojkom Šuškom te Jankom Bobetkom kao režiserima “etničkog čišćenja u BIH”. Suci se nisu u svemu slagali, niti se predsjednik vijeća u velikoj većini slagao sa ostalim sucima, no zajedničim odlukama su donjeli presude: 

jadranko-prlic-milivoj-petkovic-slobodan-praljak-bruno-stojic-valentin-coric-berislav-pusic

Jadranko Prlić 25 godina zatvora, Bruno Stojić 20 godina zatvora, Slobodan Praljak 20 godina zatvora, Milivoj Petković 20 godina zatvora, Valentin Ćorić 16 godina zatvora i Berislav Pušić 10 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine uključujući ubojstvo, silovanje, seksualno zlostavljanje, uništavanje imovine, zatvaranje, deportaciju i prisilno premještanje počinjeno nad bosanskim Muslimanima i drugim nehrvatima od 1992. do 1994. godine.

Zločini:

1. Prozor

(62 posto Hrvata i 36,5 posto Muslimana prema popisu iz 1991.)

HVO je 23. listopada 1992. napao Muslimane u Prozoru i nakon toga opljačkao i spalio muslimanske kuće u gradu. Muškarce su zatočili. U travnju su zapalili sela Parcani, Lizoperci i Tošćanica, od lipnja sela Duge, Lug, Munikoze i druge. Muškarce Muslimane zatočili su i maltretirali. U srpnju i kolovozu nekoliko tisuća prozorskih Muslimana nagurali su u sela Lapsunj i Duge, a krajem kolovoza ih natrpali u kamione i odvezli na liniju fronte te tjerali da pješače prema linijama Armije BiH.

2. Gornji Vakuf

(56 posto Muslimana i 42,5 posto Hrvata u općini prema popisu iz 1991.)

HVO je 16. siječnja 1993. dao ultimatum Armiji BiH da se u roku od 24 sata povuče s toga područja. Oni su to odbili pa su napadnuti muslimanski dijelovi Gornjeg Vakufa i sela Duša, Hrasnica, Uzričje i Ždrimci, palilo se i pljačkalo.

3. Jablanica, sela Sovići i Doljani

(Muslimana 71 posto, a Hrvata 18 posto u općini, selo Sovići većinsko muslimansko, a Doljani hrvatsko)

HVO 17. travnja 1993. napao Soviće i Doljane, muškarce Muslimane zatočio, neke ubio. Kuće su im spaljene, žene, djecu i starce prevezli su prema Gornjem Vakufu i poslali ih da pješke dođu do linija Armije BiH.

4. Mostar

(Muslimana 34,6 posto, Hrvata 33,9 posto u općini, 18,8 posto Srba i 12,3 posto Jugoslavena i ostalih)

HVO je 9. svibnja 1993. napao zgradu Vranice u zapadnom Mostaru, gdje je bio štab Armije BiH, 12 zarobljenih vode se kao nestali. Muslimane iz zapadnog dijela grada protjerivali su u istočni dio ili ih odvodili na Heliodrom, gdje je desetak dana bilo zatočeno 1800 ljudi. Pustili su ih pod uvjetom da zajedno s obitelji odu u treće zemlje. Istočni Mostar neprestano je granatiran i bio bez struje, vode i hrane. U istočnom Mostaru ubijeno je najmanje 135 civila.

5. Logor Heliodrom

Tužiteljstvo procjenjuje da je u kompleksu Heliodroma pored vojarni Hrvatskog vijeća obrane južno od Mostara odjednom bilo zatočeno najviše 6000 ljudi. Od 9. svibnja 1993. broj zatočenih naglo je porastao na 1800 pa je pao na oko 500 do kraja lipnja, a onda do kraja godine prosječno iznosio nekoliko tisuća. Zatočenici su korišteni za kopanje rovova ili kao živi štit i tako ih je poginulo najmanje 56.

6. Logor Vojno

Najsuroviji logor HVO-a, sjeverno od Mostara, gdje su zatočenici redovito bili mučeni i zlostavljani na najgrublje načine. Od lipnja i prosinca u Vojnom je bilo zatočeno oko 50 žena i djevojaka, koje su silovane. Najmanje 38 muškaraca poginulo je prilikom kopanja rovova.

7. Ljubuški

(Hrvata 92 posto i 5,6 Muslimana prema popisu iz 1991.)

U Ljubuškom je bio vojno-istražni zatvor u koji su bili zatvarani i Muslimani uhićeni u Hrvatskoj. Zatočene su maltretirali, a u kolovozu 1993. HVO je Muslimane iz općine Ljubuški protjerao iz BiH.

8. Stolac

(Muslimana 43,4 posto, a Hrvata 33,1 posto u općini, u gradu 62 posto Muslimana, a 12 posto Hrvata)

HVO je krajem travnja 1993. uhitio viđenije Muslimane iz Stoca, a početkom srpnja 1993. krenuli su u masovno protjerivanje muslimanskog stanovništva iz okolnih sela, razarajući kuće i džamije. Početkom kolovoza 1993. razorili su povijesni centar grada, kompleks Begovine i tri gradske džamije.

9. Čapljina

(Hrvata 53,7 posto, Muslimana 27,5 posto prema popisu iz 1991.)

Krajem travnja 1993. pripadnici HVO-a uhapsili su uglednije Muslimane iz Čapljine, a u srpnju počinju sistematska i masovna uhićenja i protjerivanja Muslimana na područja pod kontrolom Armije BiH ili preko Hrvatske u druge zemlje. U optužnici se navodi kako je 23. kolovoza 1993. HVO ukrcao 3000 Muslimana iz grada Čapljine na kamione i dugačkim ih konvojem odvezao iz grada. Do 29. rujna protjerani su i zadnji.

10. Okružni vojni zatvor u Dretelju

U pet hangara i dva tunela za skladištenje municije pokraj Čapljine HVO je 1992. zatvarao Srbe, a od travnja 1993. Muslimane. Vrhunac je bio u srpnju kad ih je bilo 2270, a nakon toga u prosjeku oko 1700. Broj zatočenika smanjen je u rujnu 1993., ali su neki ostali zatočeni sve do proljeća 1994. i potpisivanja Washingtonskog sporazuma. Za vrijeme velike vrućine u srpnju 1993. držani su nekoliko dana zaključani bez hrane i vode. Najmanje četvorica preminula su od batina.

11. Vojni zatvor u Gabeli

U bivšoj kasarni JNA u Gabeli kraj Čapljine zatvorenici su držani u četiri limena hangara. Od srpnja do prosinca 1993. tamo je u prosjeku u užasnim uvjetima bilo oko 1200 zatočenika Muslimana. Najmanje šest ih je umrlo od posljedica zlostavljanja. U prosincu 1993. Gabela je službeno postala tranzitni centar za oslobođene zatočenike.

12. Vareš

(Hrvati su 1991. činili 40,6 posto stanovnika općine, a 30,23 Muslimani)

HVO je u srpnju 1992. preuzeo vlast u Varešu i odnosi s Muslimanima bili su dobri dok u srpnju 1993. u Vareš nije nahrupilo 13.000 Hrvata pobjeglih iz Kaknja koji je zauzela Armija BiH. I Vareš je trebao pasti pa iz Kiseljaka dolaze jedinice HVO-a, smjenjuju i hapse lokalne lidere HVO-a i 250 Muslimana te napadaju muslimansko selo Stupni Do. Najmanje 37 ljudi je ubijeno, a tisuće Hrvata iz Vareša nakon toga su pobjegle u Kiseljak.

Optužnica:

– optuženi su za progone i etničko čišćenje na području općina Mostar, Stolac, Čapljina, Ljubuški, Jablanica, Prozor, Gornji Vakuf, Vareš i Stolac.

– optuženi su za zločine u logorima Heliodrom i Vojno u Mostaru te vojnim zatvorima Dretelj i Gabela kraj Čapljine.

– u 26 točaka optužnice optuženi su za progon na političkoj i vjerskoj osnovi, za ubojstva, silovanja, seksualna zlostavljanja, za deportacije i zatočenje civila, nehumano i okrutno postupanje prema zatočenima, slanje zatočenih na kopanje rovova, bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, protupravno oduzimanje i uništavanje tuđe imovine, za pljačku i protupravno i okrutno teroriziranje civila prilikom opsade Mostara. Optuženi su za zločine protiv čovječnosti i kršenja pravila ratovanja.

– zločini su počinjeni u sklopu udruženog zločinačkog pothvata, etničkog čišćenja Muslimana odnosno Bošnjaka i drugih nehrvata s teritorija Herceg-Bosne kako bi je pripojili Hrvatskoj. Sudionici su zločinačkog pothvata, među ostalima, predsjednik RH Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak, zapovjednik HV-a Janko Bobetko, predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban, šestorica optuženih, Dario Kordić, Tihomir Blaškić, Mladen Naletilić Tuta i drugi.

– teritorijalni cilj udruženog zločinačkog pothvata bio je – prema optužnici – uspostavljanje hrvatske kontrole i dominacije na teritorijima u granicama Banovine Hrvatske koja je postojala od 1939. do 1941.

– optuženi su djelovali uz pomoć Republike Hrvatske: Prlić je optužen da je održavao političku, financijsku i vojnu pomoć iz Hrvatske za ostvarenje ciljeva Herceg-Bosne, posebno putem sastanaka s predsjednikom Tuđmanom, Šuškom i drugima. Praljak je po optužnici i prije nego što je u srpnju 1993. imenovan za načelnika GS HVO-a djelovao kao kanal za prenošenje uputa i informacija između Zagreba i vodstva Herceg-Bosne.

1. Jadranko Prlić (53)

Od kolovoza 1992. predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, od kolovoza 1993. premijer Hrvatske Republike Herceg-Bosne; optužnica ga tereti da je bio ključna ličnost u rukovodstvu Herceg-Bosne i HVO-a te da je imao ovlasti zatvoriti logore i zatvore.

45 godina kazne zatražilo Tužiteljstvo

2. Bruno Stojić (58)

Načelnik odjela obrane HR HB; naređivao je Hrvatskom vijeću obrane (HVO) i imao kontrolu nad vojnom policijom, Sigurnosno-izvještajnom službom (SIS – vojna protuobavještajna služba) te nad logorima i zatvorima HVO-a.

45 godina kazne zatražilo Tužiteljstvo

3. Slobodan Praljak (68)

Načelnik Glavnog stožera HVO-a od 24. srpnja do 9. studenoga 1993.; po optužnici je neposredno i posredno zapovijedao postrojbama HVO-a u njihovim operacijama, bio odgovoran za disciplinu i operacije HVO-a.

45 godina kazne zatražilo Tužiteljstvo

4. Milivoj Petković (63)

Načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane od imenovanja u travnju 1992. sve do srpnja 1993. godine; optužnica ga tereti da je imao iste ovlasti kao Praljak nad jedinicama Hrvatskog vijeća obrane.

45 godina kazne zatražilo Tužiteljstvo

5. Valentin Ćorić (56)

Zapovjednik vojne policije Hrvatskog vijeća obrane od travnja 1992., od studenoga 1993. ministar unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg- Bosne. Vojna policija upravljala je logorima i zatvorima HVO-a.

35 godina kazne zatražilo Tužiteljstvo

6. Berislav Pušić (60)

Načelnik službe za razmjenu zarobljenika, predsjednik komisije koja je bila nadređena zatvorima i logorima; po optužnici, bio je utjecajan dužnosnik HB za zatočenje, puštanje i razmjenu Bošnjaka i njihovo preseljenje u treće zemlje.

25 godina kazne zatražilo Tužiteljstvo

KRONOLOGIJA:

18. studenoga 1991. proglašena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna koju su činile općine Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac, Ravno i Dobretići.

6. travnja 1992. napadnuto Sarajevo, početak rata u BiH.

8. travnja 1992. osnovano Hrvatsko vijeće obrane, HVO.

kolovoz 1993. Hrvatska zajednica proglasila se Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom.

18. ožujka 1994. potpisan Washingtonski sporazum kojim je prekinut hrvatsko-bošnjački sukob i potpisano ukidanje Herceg-Bosne.

2. travnja 2004. Haaški sud objavio optužnicu protiv šestorke.

5. travnja svi su dragovoljno otišli u Haag.

24. travnja 2006. počelo suđenje.

2. ožujka 2011. suđenje završilo.

Udarno tim, JL, HAAG

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *