PORTAL KOJI JE UZDIGAO JOSIPOVIĆA SAD GA RAZOTKRIVA

Portal koji ga je promovirao i blatio sve njegove protivnike, sada ga naziva profiterom preko ZAMP-a.

Portal Index iznio je čitav niz optužbi u nastavcima na račun Ive Josipovića koje objavljujemo u cijelosti. piše Ilko Čimić i optužuje ga za lopovluk.

“ZAKON o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske omogućio je praktičnu diskriminaciju velikog broja autora likovnih, književnih, znanstvenih, fotografskih, arhitektonskih,  dizajnerskih, kartografskih i djela primijenjene umjetnosti u odnosu na autore glazbenih, dramsko‐glazbenih i filmskih djela”, tvrdi dr. Đorđe Obradović, docent Sveučilišta u Dubrovniku koji je u svom radu “Diskriminacija autora prema Zakona u o autorskom pravu i srodnim pravima RH” obradio kontroverzno djelovanje ZAMP-a te posebno pokroviteljsku ulogu današnjeg predsjednika Ive Josipovića koji se u ovom slučaju čak našao i u sukobu interesa.

Josipovićeva udruga došla do monopolističkog položaja

Obradović, analizirajući djelovanje ZAMP-a na nizu konkretnih primjera, došao je do zaključka da je ovaj Zakon zapravo odobrio donošenje posebnih cjenika preko kojih je ZAMP došao do monopolističkog položaja. Ovaj sveučilišni profesor iz Dubrovnika tako je dokazao da postoji diskriminacija i među autorima glazbe zato što se autorski honorari ne isplaćuju autorima koji nisu članovi udruge, a udruga ne štiti ni stvarne autore od plagijatora glazbenih djela.

Kako su “pokrali” Branimira Štulića?

Uostalom, primjerice, tako je “pokraden” Branimir Štulić, frontmen Azre, koji do dana današnjeg nije dobio novac od svojih autorskih skladbi koje se svakodnevno puštaju u hrvatskom eteru jer nije član HDS ZAMP‐a.

Štulić ne prima novac ni od izdavača novih izdanja nekadašnjih Azrinih albuma Croatia Recordsa  samo zato što nije član ZAMP‐a. Nije član ZAMP‐a između ostalog ni zbog toga što dvadesetak godina živi u Nizozemskoj i što prema njegovim tvrdnjama nema važeću putnu ispravu nego je osoba bez državljanstva pa i da hoće, ne može doći u Hrvatsku i učlaniti se u ZAMP.

U tom konkretnom slučaju HDS ZAMP ne štiti prava autora, nego vlastita. Od izvedbi Štulićevih pjesama naknadu uzima administrativni aparat ZAMP‐a, a uzima i proviziju koja može biti čak do 30 posto ukupno naplaćenih iznosa, iako ne prosljeđuje autoru njegov autorski honorar, objašnjava nam Obradović.

Obradović: Nije riječ o Zakonu, nego o otimačini

“Zakon koji bi trebao biti pravedan prema svima favorizira samo jednu skupinu autora dok potpuno obespravljuje sve ostale”, tvrdi Obradović u svom radu dodajući da se ZAMP pred javnošću  pokriva prvenstveno jednim od tvoraca tog zakona, autoritetom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, čiji intervju drži i na  svojoj  web stranici.

Time se, smatra Obradović, pokazuje da  sprega moći i vlasti može ozakoniti otimačinu prihoda od turističkih, ugostiteljskih i obrtničkih djelatnosti, kao i od svih kupaca nosača memorije, a da se oni ne mogu braniti niti izbjeći  plaćanje nametnutih im naknada čak ni kad ne koriste nikakva autorska djela.

Obradovićev rad posebno je bitan u posljednje vrijeme u kontekstu ratificiranja globalnog sporazuma o zaštiti intelektualnog vlasništva ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement), koji izaziva opće negodovanje.

U razgovoru za Index, Obradović tvrdi da smo kod Zakona o autorskom pravu vidjeli koliko se on može zloupotrijebiti u smislu da korist ima samo uska grupa ljudi. ACTA otvara još veće mogućnosti da se pod okriljem zaštite autorskih prava obogati samo uski broj ljudi, dođe do potpune kontrole, a time i zlouporabe internetskog prostora.

Licemjerna izjava o krađi iz samoposluge

Obradović je posebno ljut na nedavnu izjavu predsjednika Josipovića koji je braneći ACTA-u rekao da nije ljudsko pravo uzeti tuđi rad besplatno.

“To je isto kao da dođete recimo u samoposlugu, uzmete neke artikle, i kažete, gle, ovo mi je zgodno i lijepo, ja bih to uzeo i to je moje ljudsko pravo da se hranim”, bile se su riječi predsjednika Josipovića. Obradović takvu izjavu smatra u krajnjoj liniji neprimjerenom.

“Po načinu kako je Josipović ustrojio ZAMP,  mi svi građani plaćamo toj ‘samoposluzi’. Mi plaćamo bez obzira ušli mi u nju ili nešto kupili. Eto, na takav vam način djeluje taj Zakon i ZAMP”, kaže Obradović.

Obradović dodaje da potreba zaštite autorskih prava nije sporna, ali primjena Zakona o autorskom pravu u Hrvatskoj izaziva oduševljenje glazbenika i skladatelja, a zaprepaštenje i protivljenje privrednih subjekata i pojedinaca te autora likovnih, književnih, arhitektonskih,  znanstvenih, fotografskih i ostalih autorskih djela.

Pod okriljem zakona Europske unije, iskoristio sve rupe u zakonu

Obradović u svom znanstvenom radu dokazuje kako je Josipović zapravo iskoristio “rupe u zakonu“ koje omogućavaju diskriminaciju mnogih autora u odnosu na autore i izvođače glazbe i službenike koji prikupljaju tu naknadu izjednačavaju s interesima Republike Hrvatske i  Europske unije.

“Zaštita autorskih prava jest interes Republike Hrvatske, ali nametnuta naplata nečega što nitko  nije koristio može biti samo zakonska otimačina i nepravda, a nikako naknada za uporabu autorskog  djela”, kaže Obradović dodajući da to što od naplaćene naknade i od onih koji nisu koristili nikakva autorska djela ima osobnu korist i nekadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru i sadašnji predsjednik Josipović samo još više pokazuje da je sprega moći i vlasti ozakonila nepravdu.

Znanstveni rad o tome kako nam otimaju

Obradović se odlučio na svoj znanstveni rad jer kaže da je bilo nužno istražiti je li u Hrvatskoj zaista ozakonjena diskriminacija autora odnosno mogu li monopolističke udruge nametati cijene  naknada za korištenje i potencijalnu mogućnost  korištenja glazbenih djela privrednim subjektima i pojedincima, je li zakonski uvedena dvostruka naplata od dva ili  više različitih korisnika jedne jedine izvedbe glazbenog djela i je li zakon pojam  javnosti  definirao  u  skladu  s  njegovim  značenjem u komunikacijskim znanostima ili u skladu sa željom korisnika prikupljenih naknada  da zarade što više novca.

U svom znanstvenom radu koristio se analizom, komparativnim metodama, analizom sadržaja, anketama, sintezom slučaja odnosno djelovanja Ive Josipovića kao znanstvenika, tvorca  zakona, promicatelja interesa udruge HDS ZAMP i u isto vrijeme njegova utjecaja na pravosudne i državne dužnosnike zbog stavova objavljenih na mrežnoj stranici ZAMP-a.

Zakonski do monopola

Inače, monopolistički položaj HDS ZAMP‐u (Hrvatsko društvo skladatelja – Zaštita  autorskih  muzičkih  prava) omogućio je upravo Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima koji je u Članku 156. propisao kolektivno ostvarivanje prava, a u Članku  159.  odredio da taj posao za jednu ili  više vrsta prava može raditi samo jedna jedina udruga za pojedinu vrstu nositelja  prava.

U DRUGOM dijelu bavimo se temom kako Josipovićeva udruga nepravedno otima od hotelijera i hrvatskih građana novac za usluge koje se zapravo ni ne koriste. Naime, Zakon o autorskom  pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske naizgled neodređeno propisuje načela za određivanje naknada, ali zapravo tako smišljeno da udruga HDS ZAMP može u svome cjeniku propisati naknadu za gotovo sve čega se sjeti, neovisno izvode li se u tim prostorima ili ne izvode glazbena djela, nego samo ako postoji tehnička mogućnost  njihove izvedbe.

Naplaćuju puštanje glazbe ormarima, krevetima i policama

Sveučilišni profesor u Dubrovniku Đorđe Obradović u svom znanstvenom radu “Diskriminacija autora prema Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima RH”, koji je objavljen u međunarodnom časopisu Medijski dijalozi, citira sporni Zakon o autorskom pravu koji kaže da se naknada može odnositi i na prostore u kojima nema ljudi.

“Nema ljudi, ali imaju tehničku mogućnost da kad bi se netko pojavio može poslušati radijski ili pogledati televizijski program, i to uz njihovu pretpostavku da bi ti hipotetski ljudi tad slušali glazbu, a ne vijesti  ili vremensku  prognozu”, naglašava Obradović koji je ukazao na svu nakaradnost, nelogičnost i nepravednost zakona na primjeru hotelske sobe koja puna ili prazna plaća ZAMP-u naknadu. Evo i kako.

Hoteli moraju plaćati naknadu za korištenje mehaničke glazbe čak i ako nitko nije u sobi ili ako su gosti u sobi, ali ne uključuju televizijski prijemnik, zato što njih taj pravilnik smatra javnošću.

Ili platiš, ili ide ovrha

“Ni po jednoj definiciji prazna hotelska soba nikako ne može biti javnost, ali je naknada propisana na kapacitet hotela pa se u praksi tako i naplaćuje, premda većina hotela u Hrvatskoj ima punu popunjenost samo mali dio godine”, napominje Obradović pitajući se kako je moguće da se naknada za navodno mehaničko korištenje glazbenih djela naplaćuje ormarima, krevetima, stolicama i stolovima samo zato što im je u blizini neuključeni televizor? Odmah daje i odgovor.

“Moguće je zato što je Zakon o autorskim i srodnim pravima dao pravo monopolističkoj udruzi ZAMP da donese cjenik i da naplaćuje naknadu za mehaničku glazbu čak i kad se nikakva glazba ne sluša. Time je ozakonjena otimačina dijela prihoda brojnim gospodarskim subjektima, premda oni nisu koristili ničija autorska djela”, naglašava Obradović u svom radu.

U cjeniku Hrvatskog društva skladatelja tako su navedene hotelske sobe pa ZAMP naknadu u praksi uredno naplaćuje,  a ako se netko ogluši, slijedi mu sudski postupak.

Što je pokazala anketa hotelskih gostiju

Budući da korisnici naknada za mogućnost izvođenja glazbe stalno ističu njihov nakaradni stav da turisti u hotele, restorane, pečenjarnice, servise i brojne druge prostore dolaze da bi slušali glazbu, Medijski istraživački centar Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, proveo je anketno istraživanje na reprezentativnom uzorku od 400  ispitanika,  gostiju dubrovačkih hotela s 5 zvjezdica u čijim je sobama dostupan brzi žični ili bežični Internet i koje imaju suvremene televizijske prijemnike.

Istraživanje je provedeno između 30. travnja i 5. svibnja 2011. Prema spolu bilo je 207 muškaraca i 193 žene. Prema dobnim skupinama mlađih od 20 godina bilo je 50 ispitanika, između 21 i 30 godina 60 ispitanika, između 31 i 40 godina 80 ispitanika, između 41 i 50  godina  80  ispitanika,  između 51  i 60  godina 70 ispitanika i starijih od 61 godine 60  ispitanika. Gosti  su dolazili iz 17 različitih država, a u ukupnom uzorku bilo je 346 stranaca i 64 hrvatska državljanina.

Anketni upitnik je bio jednostavan i gosti su trebali navesti 3 od ponuđenih 10 kategorija  medijskih sadržaja koje žele koristiti u hotelskoj sobi po njihovu redoslijedu važnosti.

Najviše gledaju prognozu i vijesti, ali novac ide glazbenicima, a ne novinarima

Umjesto hrvatske ili strane glazbe, istraživanje je pokazalo da gotovo sve goste zanima – vremenska prognoza. Tako je 157 gostiju vremensku prognozu stavilo na prvo mjesto, njih 67 na drugo te 23 na treće mjesto. Veliki interes pokazali su za vijesti iz svoje države i svijeta te komunikaciju društvenim mrežama.

Međutim, nitko od anketiranih nije pokazao zanimanje za glazbu, iako ZAMP baš za to uredno uzima novac. U konkretnom slučaju, novac koji je uzeo ZAMP ne ide meteorolozima, a ni novinarima koji su radili vijesti. Ne! Taj novac ide glazbenicima. Među ostalim i Ivi Josipoviću, skladatelju.

Prema Obradoviću, ovo anketno istraživanje još je jedan dokaz da naplata naknade za hipotetsku  mogućnost  korištenja glazbenih  djela  u hotelskim sobama ne predstavlja zaštitu autorskih prava, nego ostvarenje zarade na tuđ račun, sve legalizirano nepravednim zakonom i cjenicima  koji ne poštuju definiciju javnosti iz istog tog zakona, ali u praksi ipak naplaćuju naknadu.

Evo kako je došlo do sukoba interesa

“Budući da Ivo Josipović prima autorske honorare za hipotetsko slušanje njegovih djela u hotelskim sobama i brojnim drugim gospodarskim objektima, a ujedno je i jedan od tvoraca zakona koji mu to omogućuje, kao i što je  s vlastitim objašnjenjima koji idu u prilog njemu i samo  jednoj skupini vlasnika autorskih prava trajno nazočan na mrežnoj stranici ZAMP‐a sa svojim tumačenjima  tih propisa  (www.zamp.hr),  a  ujedno ima autoritet  predsjednika Republike  Hrvatske,  očigledno je da se radi o klasičnom sukobu interesa. Krajnji rezultat takve Josipovićeve višestruke uloge je legalizacija monopolističkog položaja udruge ZAMP, diskriminacija mnogih drugih autora i stvaranje nepravde”, zaključuje Obradović.

Jednostavno logikom Obradović razlaže kako je predsjednik Josipović zamijenio teze pa polazi s gledišta da su hotelijeri  dužni  plaćati  naknadu  za  javno  izvođenje  glazbe,  umjesto  da  pođe  od Zakona o autorskom i srodnim  pravima po kojemu  jedna osoba u hotelskoj sobi, ili dvije ili tri u bliskim osobnim odnosima po istom zakonu nisu javnost  pa ni ta “izvedba” ako uključe televizor nije nikakva javna izvedba.

Kako je zakinut znanstvenik Josipović u korist glazbenika Josipovića

Kako kaže Obradović, apsurd nakaradnog tumačenja pojma javnosti na intimne osobe u zaključanoj i od javnih prostora odvojenoj hotelskoj sobi može se vidjeti i iz hipotetske situacije koja dokazuje da je znanstvenik Ivo Josipović diskriminiran u odnosu na skladatelja Ivu Josipovića, prema provedbi Zakona o autorskom  i  srodnim  pravima,  premda  su  i  njegova  znanstvena  i  glazbena  djela podjednako  autorska.

“Ako  dođe gost  u hotelsku sobu i spoji se na bežičnu internetsku mrežu  te pročita  izvorni znanstveni  rad  Ive  Josipovića  “Prekršaji protiv autorskog  prava:  realitet  i perspektive u  svjetlu  novog  prekršajnog zakonodavstva”, hotel  s njegova računa neće ništa uplatiti nikome za korištenje autorskog djela. Ako isti taj gost napusti sobu a da nije ni uključio televizor i da nije nikad u životu čuo ni jednu jedinu skladbu istog tog Ive Josipovića, hotel će neovisno o tome  morati platiti naknadu ZAMP‐u,  a ZAMP uredno plaća Ivi Josipoviću njegov dio za tu mogućnost da neki gost u hotelu  sluša njegovu glazbu”, objašnjava Obradović dodajući da usporedba dokazuje diskriminaciju autora znanstvenika Josipovića  u  odnosu  na  autora  skladatelja Josipovića,  a  ne “pravdu  i  pravednost”, kojom  se diči predsjednik Josipović.

“IZNAD ZAMP-a ne postoji nitko i ništa. Oni su jedini, ni Sabor ni sud ne mogu im ništa. Oni sami diktiraju cijene i pišu pravilnike. Ti pravilnici su užasno nepravedni. Godinama se borimo protiv tog nameta, ali bez ikakvog uspjeha. Smanjili smo gotovo sve parafiskalne namete u turizmu, dobili smo i manji PDV, ali sa ZAMP-om ništa. Svi su nam izašli u susret jer je kriza, ali od ZAMP-a ništa. Uvijek nam kažu isto. Takav je zakon”, istaknuo je u razgovoru za Index potpredsjednik Udruge poslodavca u hotelijerstvu Hrvatske Joško Lelas naglašavajući da već godinama bez uspjeha pokušavaju korigirati nepravedan pravilnik o plaćanju autorskih prava.

Štiti ih zakon

Podsjetimo, hoteli moraju plaćati naknadu za korištenje glazbe čak i ako nitko nije u sobi ili ako su gosti u sobi, ali ne uključuju televizijski prijemnik. Pravilnik ZAMP-a smatra hotelsku sobu javnim prostorom, dok ugostiteljima naplaćuje po broju stolica u lokalu i to bez obzira na promet. Takvo plaćanje ovog nameta regulirano je Zakonom o autorskim pravima koji je prihvaćen 2003. godine, a zahvaljujući izravnom angažmanu tadašnjeg saborskog zastupnika Ive Josipovića, danas predsjednika Hrvatske, ujedno i tvorca ZAMP-a.

U razgovoru za Index Lelas kaže da je nepravedno da ZAMP naplaćuje naknadu na prazne hotelske sobe i stolice u restoranu jer nije logično da se naplaćuje nešto što se ne konzumira.

“Oni sami donose te svoje cijene. Pa to je nevjerojatno. Oni ne pitaju nikoga ništa. Sada opet vodimo pregovore s njima. Oni nam kao ruku pomirenja opet nude popuste. Ma, kakav popust!? Netko mora promijeniti Pravilnik ZAMP-a i njihov cjenik. Netko tome mora stati na kraj”, kaže Lelas dodajući da su hotelijeri već godinama očajni zbog nepravednog nameta od strane ZAMP-a.

Ministarstvo turizma je nemoćno

Naknadu ZAMP-a vrlo bi rado ukinulo i Ministarstvo turizma ili bi barem promijenilo pravila s obzirom da se radi o parafiskalnom nametu. No, kako nam kažu, nemoćni su jer ZAMP štiti Zakon iz 2003. godine

“Plaćanje naknade po osnovi autorskih prava regulirano je zakonom, kao što je to slučaj i s drugim parafiskalnim davanjima. S obzirom da Ministarstvo turizma kroz najavljene strateške mjere nastoji dodatno ojačati konkurentnost hrvatskog turizma, podržavamo sve aktivnosti koje vode prema smanjenju parafiskalnih davanja i samim time jačaju turizam na međunarodnom turističkom tržištu”, kažu nam u Ministarstvu turizma koje se nedavno izborilo da od 1. siječnja 2013. godine krene primjena niže stope PDV-a od 10 posto na ugostiteljske usluge, čime bi se povećala konkurentnost hrvatskog turizma.

ZAMP zaprepašten našim interesom

No, u ZAMP-u, su blago rečeno, bili zaprepašteni kada smo ih upitali za nepravedan odnos prema hotelijerima. Kažu da su zajedno s Udrugom hotelijera dogovorili uvjete i načine obračuna i plaćanja naknade za ponudu u hotelima, kao i da je naknada koja se danas primjenjuje ugovorena prije više godina s Hrvatskom udrugom hotelijera, a upravo traju pregovori s Hrvatskom udrugom poslodavaca u hotelijerstvu.

“Naknada za hotelske sobe naplaćuje se prema kapacitetu hotela za mjesece za koje hotel radi i iznosi u prosjeku dnevno 0,26 kuna po krevetu za tri prava na glazbu: autorsko, izvođačko i pravo proizvođača fonograma. Međutim upravo smo u pregovorima s Hrvatskom udrugom poslodavaca u hotelijerstvu, kao hotelijerskom krovnom udrugom u zemlji, o novom načinu i modelu plaćanja naknade prema popunjenosti za korištenje glazbe u hotelima”, kaže nam Marina Ferić Jančić,  glasnogovornica Hrvatskog društva skladatelja i Službe zaštite autorskih muzičkih prava.

Kako su nam rekli, riječ je o sasvim fer i normalnom plaćanju koje nije parafiskalni namet. Negirali su i bilo kakav sukob s hotelijerima.

Hotelijeri: Godinama pregovaramo pa ništa

Franko Palma, bivši predsjednik Izvršnog odbora Hrvatske udruge hotelijera, a danas savjetnik te udruge, također nam kaže da pregovori sa ZAMP-om traju već godinama.

Bez uspjeha; predstavnici ZAMP-a se uvijek vade na postojeći zakon. Kaže nam da su njihovi zahtjevi prema ZAMP-u gotovo isti još od 2007. godine: traže da se promijeni cijenik. To im zasad ne polazi za rukom.

“Mi to godinama tražimo i godinama nas odbijaju. Sada opet čujem da kreću pregovori”, kaže Palma.

Predsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske Kristian Šustar potvrdio nam je da zaista traju pregovori sa ZAMP-om te dodao da bi vrlo rado promijenili po njima nepravedan pravilnik o cijenama. No, glavna prepreka i dalje je Zakon iz 2003. godine.

Tko to kaže da se sluša glazba u praznim sobama?

Možda i najzanimljiviji dio je onaj da nitko osim Sveučilišta u Dubrovniku nije proveo ispitivanje o navikama gostiju u hotelskoj sobi. Medijski istraživački centar Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku proveo je tako istraživanje na reprezentativnom uzorku od 400 ispitanika, gostiju dubrovačkih hotela s 5 zvjezdica, u čijim je sobama dostupan brzi žični ili bežični Internet i koje imaju suvremene televizijske prijemnike.

Prema njihovom istraživanju, gotovo nitko od gostiju ne koristi ni radio, ni televiziju kao ni internet zbog glazbe već ih najviše zanimaju vremenska prognoza, vijesti i komunikacija na društvenim mrežama. Unatoč tome, Hoteli plaćaju ZAMP-u naknadu za glazbu jer tako nalaže Zakon.

“Ministarstvo turizma provodi razna tržišna istraživanja u turizmu samostalno i u suradnji s relevantnim institucijama, između ostaloga o stavovima i potrošnji turista, investicijama, bookingu i slično, ali ne provodimo ankete među hotelskim gostima o njihovu ponašanju u sobama”, kažu nam u Ministarstvu turizma.

ZAMP: Sve je logično!

U ZAMP-u tvrde da je sasvim logično da će, ako postoji televizija, radio i internet, gosti čuti i glazbu. Prema tome, red je da se to i plati. No, konkretno istraživanje nisu radili.

“Radili smo istraživanje ekonomske opravdanosti visine naknade za veliki broj različitih televizijskih kanala (glazbeni, filmski, informativni…) koje kao ponudu hotel nudi svojim gostima, a prema ocjeni korisnika hotela. Istraživanje je na nacionalnom uzorku provela agencija Hendal. Prosječna cijena vrijednosti ove usluge kreće se oko 22 kune, više od 50 posto ispitanika smatra da ona vrijedi više od 15 kuna, a gotovo 25 posto ispitanika za tu bi uslugu platilo više od 45 kuna”, poručuju iz ZAMP-a.

Ilko Čimić, index

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *