ORTYNSKI: MESIĆ JE VRH PIRAMIDE, PA BAJIĆ

Kada je obavještajno podzemlje Hrvatske sa svojim suradnicima u medijima, policiji, pravosuđu, politici i saboru RH – uspjelo dovesti tada glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog do podnošenja ostavke, Hrvatska mafija je pobijedila.

ORTYNSKI JE POSLAO AMBASADORIMA O MESIĆEVOJ SJENI, SAŠI PERKOVIĆU, BAJIĆU, PAVIĆU I KARAMARKU, KOJI SU PREKO MEDIJA GAZILI GA ŽIVOG.

Mafija je zakonski zaštićena. Naime, ista Račanova vlada koja je 2001. imenovala Ortynskoga glavnim državnim odvjetnikom, smijenila ga je samo nakon petnaest mjeseci rada. Sam Radovan Ortynski ponudio je ostavku sa izjavama da je mafija u samome političkom vrhu, te tako atakirao i onoga tko ga je postavio. Izazvao je šok u javnosti, a mediji su ismijali njegove izjave po narudžbi većine političkih stranaka SDP i HDZ. Kada shvaćaju da Ortynski kreće doista na mafiju, i to ne samo kozmetički, već ozvučava suce, krtice, predsjednika – dva medijska kartela postaju saveznici  protiv Ortynskog – Ivo Pukanić (Nacional) i Ninoslav Pavić (EPH). Ortynski je priznao nemoć pred saborom, zbog sve većih pritisaka, podmetanja i kriminalne hobotnice koja mu je od ureda pa nadalje, zatražio je ostavku rekavši da je mafija u samome vrhu. Mediji su mu postavili ultimatum da kaže tko je ta mafija, a on je samo pokazao kufere u kojima ima dokumente i dokaze koje nije iznio na vidjelo, jer su ga dovoljno ismijali i samo ostavlja dojam na javnost da zna sve, ali jednostavno političke volje protiv mafije nema i neće reći ono što ima kazati. Podnio je neopozivu ostavku pred Saborom, ali Sabor nije prihvatio njegovu ostavku, već da ne bi Sabor ispao gubitnik, donijeli su odluku da Sabor razrješuje Ortynskoga dužnosti državnoga odvjetnika. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Šime Lučin (SDP) na kavama sa Pukanićem, omogućio je smjenu policajaca koji su imali izvrsnu suradnju sa istražnim sucem, a kasnije glavnim državnim odvjetnikom Ortynskim. Ravnatelj policije Ranko Ostojić (SDP) omogućio je kaos u policiji već u tom razdoblju kao i curenje informacija, u trenutku kada su odani ljudi Ortynskog mogli sasjeći mafiju da ne dođe do krvoprolića, koje se u Hrvatskoj nagomilalo i pretvorilo Hrvatsku u crvenu zonu – Ostojić je uradio najveće promašaje. U današnjim vremenima mafija više nije kulturna, padaju maske, a prešutna nagodba mafije sa vlašću je pala. Hrvatskom se uredno sa dokumentima voze najveće ubojice i mafijaši: Luka Bojović, Miloš Simović, Sretko Kalinić, Ljubiša Buha Čume, Dragan Paravinja, itd….

MESIĆ DRŽI LEKCIJE OD PUKANIĆA I PETRAČA

Unatoč pokušaju medijske manipulacije javnost je shvatila da su glavni zaštitnici mafije u Hrvatskoj (a time i sudionici) dugo bili i ostali moćni pojedinci institucija: policije, sabora, pravosuđa, medija i POA-e (protuobavještajna agencija) i to od 1990. do 2000. godine. Oni pošteni ljudi unutar policije i tajnih službi boje se za posao i šute, jer tko se usprotivi radu kolega, bude degradiran ili premješten u drugi odjel. Od 2000. do 2006. samo su se zamijenili mafijaški klanovi i ništa bitno nije riješeno. Početkom 2007. na temelju tajnih podataka zapadnih obavještajnih službi, može se reći da u Hrvatskoj postoji mafija, koja je dobro organizirana, a daje lažni utisak ne postojanja zato što su rijetki vatreni obračuni na ulicama. To podrazumijeva da je mafija puštena da radi, samo da nema krvi po cesti: neka dilaju, reketare, švercaju, samo da je što manje ubojstava između klanova. Za svakoga ima mjesta, kao bossovi se prikazuju kriminalci i nasilnici koji služe zatvorske robije, a etiketirani su kroz crne kronike, unatoč tome što su pravi kriminalci i pravi mafijaši ljudi koji sjede u kavanama, restoranima, “ugledna gospoda” koja imaju različite poduzetničke objekte koji im služe samo za pranje novca. Takvi rijetko dobiju i prekršajnu prijavu. Unutar policijskih i obavještajnih redova nalaze se pripadnici podzemlja. PRIPADATI podzemlju PODRAZUMIJEVA dojavljivati, prikrivati, pomagati te izvršavati. Novinari također igraju značajnu ulogu u kriminalnom svijetu, jer je dobar dio opredijeljen. Često ćete vidjeti kako određeni novinar konstantno otkriva kriminal, ali sa druge strane zastupa drugu kriminalnu skupinu, te time otkriva sebe da radi za nekoga iz podzemlja. Umjesto potpune neovisnosti, novinari su u većini politički opredijeljeni i svoje privatne stavove često nameću kao sustav vrijednosti, te time štete kvalitetnom informiranju građana. U svojoj knjizi MAFIJA, Jasna Babić amnestira Petrača, optužuje bivšeg glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog da zastupa Sliškovu kriminalnu skupinu, zato što uzima neke pokajnike iz Sliškove grupe.

“TO SU MESIĆEVE PODVALE DA SAM KAO POLICAJAC TUKAO HRVATE, KOJE NISAM STIGAO DEMANTIRATI OD SASUTIH LAŽI. ” – bivši glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski

Naručitelji uništenja Radovana Ortynskog, su Hrvoje Petrač financijer kampanje Stjepana Mesića, a medij zadužen za difamiranje i klevete na račun Ortynskog je prvo Nacional na čelu sa Ivom Pukanićem ; a nakon što obavještajno podzemlje proširi paniku da će Ortynski iznijeti opasne istine po državni vrh, nakon Nacionala, priključuju se i ostali mediji, pogotovo Pavićevi: Globus, Jutarnji list, a i državni listovi poput Vjesnika, tada Slobodne Dalmacije, HRT-a. Mesić je preplašen da će se doznati kako je došao na vlast, a i svi ostali. Upitno moralni sdp-ovi ministri također nisu mirni. Ninoslav Pavić bi htio da se amnestira njegov ortakluk sa Ivićem Pašalićem, itd, te ih samo jedna stvar može spasiti – maknuti poludjelog državnog odvjetnika koji ima jedinstveni cilj – srušiti sami vrh piramide kriminala. Nacional koji je bio glavni protagonist sasipanja laži i kleveta na račun Ortynskog, poznat je bio po tome što je ugledne kriminalce i mafijaše prozivao uglednim biznismenima. Nacional tako na naslovnici prezentira srpskog “biznismena” Andriju Draškovića kao uglednog gospodina željnog investiranja u Hrvatskoj, unatoč tome što se istome sudilo za ubojstvo pripadnika Surčinskog klana, potom ga cijela javnost Srbije dovodi u vezu sa ubojstvo Željka Ražnatovića Arkana i svjetske obavještajne službe tretiraju novim kraljem balkanske opskrbe drogom. Osim njega i Hrvoje Petrač je ugledan poduzetnik, svi koji plate pa makar ih SOA evidentirala kao dio podzemlja, biti će ugledna gospoda u Nacionalu, a onaj tko odbije platiti reket ili suradnju – biti će razotkriven poput Stanka Subotića Caneta. Uništenje Radovana Ortynskog bio je izravno državni interes, nacionalni interes u kojem je procijenjeno da će Ortynski svojim daljnjim radom iznijeti prljavosti na površinu, koje moraju biti uništene ili dobro zataškane. Opasno bi bilo da javnost shvati tko je sve umješan u pljačke i zlodjela Hrvatske bliske prošlosti, te trgovinu drogom i ostalim švercom. Ortynskoga bi trebalo pošto poto zaustaviti u naumima koji su bili preopasni za politički vrh Hrvatske. Zašto? Kao i svugdje u svijetu nekada istina i nije poželjna pogotovo ako ta istina ima krakove koji sežu u same vrhove političke moći, jasno je da se samo jednog ne smiej prozivati osim Mladena Bajića, a to je Stjepan Mesić prvi privatizator Cementare u Našicama svom zetu.

RAČAN: “Od mene ne tražite rušenje Ortynskog.” PUKANIĆ: “Ortynski tvrdi da je Mesić kum mafije, a Petrač pokrovitelj, mene proziva, Nina, on mora ići, slažete li se predsjedniče?” MESIĆ: “Vjerujem Pukiju Ivica, prepusti to meni. Imam i zamjenu za Ortynskog.” (transkripti u SOA-I)

Ortynskoga treba hitno degradirati, namjestiti mu propuste, ubaciti mu u krug ljudi drukere, koji će dojavljivati svaku odluku Ortynskog mafiji. Treba ga psihički slomiti jer samo je psiha moć, a to će obavještajno podzemlje uspjeti na način da će kroz medije odašiljati dezinformacije za rušenje Ortynskoga. Uopće nije važno što je istina a što ne, jer kada svaki dan u novinama osvaneš sa izmišljenim propustima i prozivkama kako radiš za mafiju, u javnosti će nastati konfuzija, a upravo to su postigli Hrvatski mediji zajedno sa podzemljem. Najzaslužniji u tome je već rečeno Nacional Ive Pukanića sa dezinformacijama hrvatskog kuma mafije Hrvoja Petrača (službeno poduzetnika), potom tada ravnatelja POA-e Franje Tureka i predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost i glavnog savjetnika predsjednika Mesića Željka Bagića. Miješali su se u sve postupke Ortynskoga i sami se bavili procjenama koga Ortynski bira za pokajnika, a koga će ozbiljnije teretiti, zašto hoće ovoga, zašto neće onoga. Pukanić je samo otpočeo medijski rat protiv Ortynskoga, nakon što je od tadašnjeg SZUP-a, sadašnje POA-e dobio materijale u kojima se vidi da je Ortynski osoba koju ne zanima što tko misli o njoj, već će hapsiti i Petrača a i Pukanića ukoliko nađe elemenata za bilo koje kazneno djelo. Zamislite, najveći medijski neprijatelji i konkurenti Ivo Pukanić i Ninoslav Pavić, postaju jedno tijelo po pitanju diskreditiranja Ortynskoga. Poznato je da je za vrijeme dok je bio istražni sudac 2000., Ortynski dao naloge tajnim službama za ozvučenje i nadzor nad: Hrvojem Petračem, Vladimirom Zagorcem, Gorankom Fižulićem, Ivom Pukanićem, Ratkom Kneževićem, Harisom Silajdžićem, Ninoslavom Pavićem, Ivićem Pašalićem, Radimirom Čačićem, te hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem. Tadašnji šef POA-e koji je također dio hrvatskog podzemlja Franjo Turek, sve naloge za prisluškivanje koje je dobio prenio je osobama koje je dužan staviti pod nadzor. Dakle, čelni čovjek POA-e i glavni savjetnik predsjednika Željko Bagić tada su a i očito sada pripadnici Hrvatske mafije. Ortynskog nije zanimalo tko je iz čijega klana, nego ih je trebalo zavaditi i razotkriti. Sa prljavima ne možeš nego prljavo, a tome Ortynski nije bio dorastao, ili ako jeste, nije imao podršku.

PO CJENU KRUHA NE ŽELIM BITI ODVJETNIK, TO JE ZAKONITO, ALI  NE BI BILO MORALNO.” –  bivši državni odvjetnik Ortynski 

Prilikom postavljanja Ortynskog za Glavnog Državnog odvjetnika, Ivica Račan (tadašnji premijer) bio je uvjeren u sposobnost Ortynskog i uistinu je vjerovao da će se Radovan Ortynski žestoko sukobiti sa kriminalom, ali kad je Račan vidio tko je sve na popisu i sačinjava tu hobotnicu mafije  – preplašio se i podigao ruke od Ortynskog, na nagovor Mesića i Lučina. Oni koji su osim Račana savjetovali da se Ortynskog imenuje za glavnog državnog odvjetnika, skoro su potpisali svoje vlastito samoubojstvo. Ortynski je etiketiran kao čovjek koji mnogo zna, koji se posvećuje poslu iz ljubavi, i voli istraživati sve od čega drugi bježe, ali će valjda znati nešto prešutjeti, zataškati i neće dirati u osinjake koji su od interesa države – uspostavlja se da je Ortynski lud čovjek, pomahnitali tužitelj koji ne bira koja je zvijer gora već spušta na zemlju mnogobrojne utjecajne političare, nedodirljive a opravdano sumnjive kriminalce. Kako za neke nema dokaze da ih zatvori, Ortynski im barem zagorčava život, na način da ih stalno poziva na razgovore, traži naloge za privođenja itd, pa i dolazi do nekih materijala koji će mu pomoći izgraditi širu piramidu kriminala. POA umjesto da mu pruži svu logističku pomoć, te mu osigura život, označila je Ortynskoga kao neprijatelja i sve njegove misli prenosila mafiji koja je znala na vrijeme sakriti dokaze koji bi ih ozbiljnije teretili za nedjela. Jedini   grijeh Ortynskoga je što se okružio 90% nesposobnim ljudima koji nisu živjeli za ono što je on sam živio. I ne samo da nisu živjeli, već nisu bili dovoljno hrabri niti inteligentni da bi zajedno sa njim vodili bitku do kraja. Ne treba posebno isticati bivšega  ravnatelja USKOK-a Željka Žganjera kojega je sam Ortynski postavio na svoju sramotu. Žganjer, kada je prestao biti ravnatelj USKOK-a automatski je otišao u odvjetnike i prihvatio biti pravni zastupnik, branitelj, odvjetnik Blaža Petrovića kojega je prije progonio. To nije samo sukob interesa i licemjerje, već prostitucija i pokvarenjaštvo. Dunja Pavliček Patak i danas radi u državnom odvjetništvu, a Mladen Bajić zamjenjuje Ortynskog. Ortynski je odbijao istupati bez imuniteta jer ga nitko ne štiti, mogao je kao građanin iznositi svoje greške, uspone i pdadove, ako mu je doista stalo do građanstva, posebno u situaicji u kojoj se građani nalaze. Zašto je stavio za zamjenika čovjeka koji ga je poslije bacio na ulicu, kako je to Bajić uspio sve izvarati, pa političke postpuke procesuirati. 

MLADEN BAJIĆ NOVI DRŽAVNI ODVJETNIK  POSTAO JE TJELOHRANITELJ MAFIJE U HRVATSKOJ.

Hrvoje Petrač vođa krila zagrebačke zločinačke organizacije, koja se pod paravanom hotelijerstva i vinarstva bavila: iznudama, švercom droge, kave i duhana, te je pokušala uvesti novi način zarade u Hrvatsku = otimanje djece bogataša, dugo je bio nedodirljiv. Uživao je prijateljstvo i zaštitu između ostalog savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost i ravnateljem POA-e (protuobavještajne agencije koja se sad naziva SOA, središnja obavještajna agencija) – Željkom Bagićem, te Franjom Turekom koji su ga informirali i bili mu podređeni u svrhu “zaštite nacionalnih interesa”. Petrač je izdao prijatelja Franju Tuđmana, zbog probitka na tržište, a Msić mu daje na raspolaganje obavještajno podzemlje koje Nacionalu daje transkripte razgovora, tajne dokumente sa obilježjem državne tajne, te pružalo tjelesnu zaštitu. Nacional prvi objavljuje bolest i dijagnozu bolesnoga Tuđmana dok svi negiraju da je uopće bolestan; Nacional prvi raskrinkava aferu Dubrovačka banka koja je povezana se čelnim ljudima obavještajne službe; Nacional otkriva ortake aferu Grupo koji stvaraju EPH koji nam danas kreira mnijenje; Nacional se prvi diže rušiti Tuđmana i dovodi oporbu na vlast, kao i Stipu Mesića za predsjednika. Ne može se osporiti da je Pukanić otkrio velike stvari, ali je to radio zlim metodama i suprotavljenom stranom. Kako dva zla ne mogu stvoriti jedno dobro, tako je završio. Hrvoje Petrač sponzorira dvije predsjedničke kampanje predsjednika Stipe Mesića, a Pukanić je glasnogovonik, progonitelj i sprega sa Bajićem, Sanaderom, te obavještajnim sistemom.

Vlasnik medijske hobotnice EPH NINOSLAV PAVIĆ zajedno sa MIROSLAVOM KUTLOM trese javnim mjenjem

Ninoslav Pavić, vlasnik EPH medijske tiskovne hobotnice, bio je hapšen, optužen, zatvoren ali ne osuđen. Znao je dovoljno da mu se povjeri u ruke medijski centar moći, te mu je naređeno da okrene ploču upravljanja strukturom. Mora znati dokle ide i koga zastupa, a kao upozorenje džip mu je letio u zrak, tako da mu je jasno u koga će dalje dirati i kojim putem usmjeravati politiku javnog mijenja. Na izravnoj je vezi svakog predsjednika i premijera, a i čelnika oporbe.

PUKANIĆ MRTAV PRED AUTOM

Mladen Bajić, Ivo Sanader, Stipe Mesić, Ninoslav Pavić i Tomislav Karamarko ključni su akteri mafijaške klime u Hrvatskoj, te sumnjive misteriozne smrti Ive Pukanića, jer im se obraćao i slao sms-ove da će biti ubijen, što su poduzeli da ga zaštite? Trebalo bi dati u ruke Ortynskom. Kako je moguće da aktivnosti mafije u Zagrebu nije znala POA koju je vodio Karamarko? Ili je ipak znala i dozvolila? Mnogo je upitnika u zraku.

Istražni tim udarno

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *