ZANIMANJE LAŽNI SVJEDOK

SVJEDOCI NA SUDU-ZANEMARENA VRSTA……

Kazneni Zakon RH jasno piše o pravima i obavezama svjedoka. Nažalost, sudska praksa koja tako često ignorira Zakon, potpuno omalovažava i svjedoke za koje se dokaže da su namjerno dali lažni iskaz, ili ga dogovorili sa jednom od stranaka u postupku. Vjerojatno istinita priča sa Općinskog suda u Splitu jest da hodnicima kruže „profesionalni“ svjedoci koji za lažno svjedočenje primaju naknade. Čuje se da toga ima i po mnogim drugim sudovima lijepe naše.

Da li je zakon o krivokletstvu napisan na osnovu vjerskih zakona? Osma Božja zapovjed u Katolika: Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga! Samo je u Pravoslavnoj vjeri na devetom mjestu, ali ništa drugačija kao ni u Evangelista i drugih vjeroispovjesti.

Članak 303 Kaznenog Zakona Republike Hrvatske, davanje lažnog iskaza.
(1) Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u postupku pred sudom, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se stranka u postupku koja dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku.
(3) Ako su kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročene teške posljedice za okrivljenika u kaznenom postupku,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(4) Ako počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka dragovoljno opozove svoj iskaz prije donošenja konačne odluke,
može se osloboditi kazne.

Ništa tako ne peče kao nepravda. Sjediti u sudnici i slušati nekoga kako drsko laže iz koristoljublja agonija je za žrtvu i svakoga ko u sebi ima trun karaktera.

Sve počme od: „..u početku bijaše riječ..“
„Na rič“ značilo je da se ima posla sa osobom od neupitnog karaktera.
Sklapali su se poslovi na „časnu“ na povjerenje, nije bilo ni ugovora ni jamaca, za čast se umiralo, odlazilo, sklapalo brakove, živilo. Ne sjećam se kad sam zadnji put čula : „časti mi“.Da li je to stoga što više nitko u čast ne vjeruje ili se boji da će mu se na to netko grohotom nasmijati? Ostaje samo nostalgija za tim danima kad su se ljudi držali za riči a volovi za rogove. Koliko smo nisko spustili letvicu dostojanstva vidi se i po tome kad „rič“ i povjerenje postaje oznaka za budale koje je netko iskoristio.Toliko se klanjamo zlatnom teletu da prevaranti postaju elita jer imaju novac koji su opljačkali, ali nitko im se neće zamjeriti da im saspe u brk da su lažljivci, lopovi i prevaranti.

Nitko nikoga niti za laž ne proziva. Počem od Predsjednika koji je pitao da ga izaberemo na osnovu obećanja da će se boriti za pravdu. Lagao je. Nije napravio ništa da Hrvatska bude pravednija zemlja. Ali nitko Ivu Josipovića ne proziva, Nitko ga ne pita za njegovu riječ. Njegova riječ nije časna, a nitko se ne zgraža.

Crkva zaboravlja Deset zapovjedi. Posebno se Crkvi nije primila sedma…svjedoci smo ovih dana kako čak i sam Papa urgira da se otme zemlja u Istri. Znajući da je jedino Crkva dobila povrat i iskoristila korumpiranu i ulizničku vlast da se dočepa svega i svačega…ostat ću na tome.

Oni koji bi morali imati moralnu vertikalu postali su temelj nemorala.
Sjećam se čovika koji više nije među nama,nije završio škole, nije stekao kapital,poznavali su ga samo oni koje je sretao putem,ali još ga se mnogi sjećaju. Znao je kazat: neću da me se srame moja dica..E pa to je to, poštenje još uvik nema cjenu, nema toleranciju. Nije grij šta nikoga ne zaboli nego je grij gledat u oči i lagat, ne bit čovik…da te se jedan dan srame tvoja dica…to je to…

Zdravi i veseli bili,
Gordana Šprajc

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *