LATIN, TABAKOVIĆ I BORKOVIĆ: UŠUTKANA ISTINA DOLAZI NA NAPLATU!

Uoči 01.01. 2014., kada bi Josip Perković nakon brojnih peripetija napokon trebao biti izručen Njemačkoj, podsjećamo na zabranjene i nikad objavljene Latinice koje su prije nekoliko godine htjele razotkriti ono u što je i Perković, po svemu sudeći, umiješan, a što hrvatska ‘elita’ želi pod svaku cijenu sakriti.

latinica

– U Hrvatskoj je prije deset godina bilo daleko više novinarske slobode. Zadnjih godina, smaknut je cijeli niz vrhunskih novinara. Istraživačko novinarstvo i kritički odnos prema stvarnosti je stopiran na svim razinama. Sve afere koje se danas vide po vijestima su pod kontrolom političara i tu nisu novinari oni koji istražuju, nego su im materijali došli iz ruku političara. Političari su preuzeli apsolutnu kontrolu – napisao je nedavno na svom ‘facebook zidu’ Denis Latin, frustriran dugotrajnom zabranom novinarskog djelovanja. Portal Udarno.com potrudio se istražiti zbog čega je medijska sloboda danas gotovo ugušena, je li Latin vjerovao da će SDP-ova vlast uvesti veću cenzuru nego itko dosad, te koje su škakljive teme bile presudne da se nakon mnogo godina emitiranja odjednom za sva vremena ukine jedna od najgledanijih emisija u povijesti HTV-a  – kultna Latinica.

Budući da Latin ne smije davati izjave, odgovore na ova pitanja dobili smo od njegovih bliskih suradnika koji su s njim u stalnom kontaktu.

– Denis je apsolutno šokiran činjenicom da su mu za manadata ove vlasti posve zabranili raditi. Jer i za vrijeme Sanadera Latinica se stalno emitirala, iako je iz emisije u emisiju ‘derala’ premijera, otkrivala brojne afere koje Bajić nije ni doticao, pa čak i aferu Hypo. Tada su, sve do pada Sanadera, novinari sami otkrivali brojne skandale, dok danas sve afere novinari, pogotovo većih medija, dobivaju od Bajića prenose Latinovi kolege.

Prve probleme autor Latinice i njegovi suradnici imali su kada su nakon odlaska Sanadera počeli objavljivati i afere vezane uz druge dužnosnike poput Tomislava Karamarka, Milana Bandića ili Darka Milinovića. Hloverka Novak Srzić tada je, kažu, intervenirala i stopirala takve emisije ili priloge. No, Latinica je ipak išla dalje, da bi bila trajno ukinuta tek kada su dotaknuli ono u što se ni pod cijenu nije smjelo dirati: pljačku u privatizaciji i dvojbenu pozadinu rata u Hrvatskoj.

 ‘Zločin u privatizaciji nikad ne zastarjeva’ i ‘ Je li rat u Hrvatskoj bio dogovoren?’, nazivi su posljednje dvije emisije koja nikada nisu emitirane i koje su, po svemu sudeći, bile razlog trajnog ukidanja Latinice.

Budući da aktualni događaji (slučaj Perković) u prvi plan ponovno stavljaju pitanja koja je prije više od dvije godine htio postaviti Latin: (je li rat bio dogovoren da bi poslužio kao paravan za veliku privatizacijsku pljačku), ovdje ćemo pokušati produbiti ono što je tada zabranjeno, jer te informacije uvelike pojašnjava aktualnu ‘frku i paniku’ oko izručenja bivšeg šefa tajnih službi, kao i mnoge druge hrvatske dvojbe.

U emisiji o dogovorenom ratu trebao je biti prikazna prilog iz Bosanske Posavine koja je prepuštena Srbima za neke kasnije Miloševićeve ustupke. Trebali su ići i prilozi o nesmetanom trgovanju naftom u vrijeme najžešćih ratnih sukoba između zaraćenih strana, te o velikoj privatizacijskoj pljački zastrtoj ratnom zavjesom. Trebali su govoriti i neki časnici koji su iz JNA prešli u Hrvatsku vojsku, a koji tvrde da je većina vojnih operacija bila dogovorena – tvrde Latinovi suradnici. Jedan od ključnih sugovornika u nikada prikazanoj emisiji ‘Je li rat bio dogovoren?’ bio je i pravni ekspert Sulejman Tabaković, predsjednik udruge ‘Kulin ban’ te jedan od prvih hrvatskih ‘zviždača’. Za portal Udarno.com Tabaković je pojasnio i proširio ono što je u neprikazanoj Latinici govorio novinaru Saši Kosanoviću.

– Danas je posve jasno i transparentno da je rat bio dogovoren kako bi pojedinci mogli opljačkati svu društvena imovinu, odnosno imovinu svih nas – građana Republike Hrvatske, kao i građana drugih republika koje su bile obuhvaćene dogovorenim ratom. Pogotovo je to postalo bjelodano nakon izbijanja afere ‘Perković’. Josip Perković jako dobro zna tko su ljudi koji su pokrenuli rat da bi se obogatili. On je svoje bivše udbaše početkom devedesetih dočekao na aerodromu pri povratku iz Kanade, te ih je odveo u HDZ. U tu stranku su u to vrijeme prelazili i pojedinci iz Saveza komunista, poput Franje Gregurića, jer su znali što se sprema. Kasnije su preuzeli najvažnije funkcije i nakon toga je započela pljačka. Sve ostalo je folklor. Uostalom, ako država vodi rat kao što se u Hrvatskoj dogodilo, a ima u isto vrijeme dobavne pravce oružja i hrane, ako novac kola preko banaka koje nisu pretvorene, već su preoblikovane za potrebe rata i ako se rat koristi da bi se taj novac izvukao van, odnosno da bi promijenio vlasnika, onda je očito da su ti ratni profiteri dogovorili rat. I knjiga Slovenca koji je opisao kako se usred rata s velikom količinim opljačkanog novca nesmetano trgovalo oružjem i kako su se neki na taj način enormno obogatili, dokazuje istu stvar, kao i činjenica da su Šušak i Vukojević prije izbijanja sukoba prema Borovo selu ispaljivali tromlonske mine kako bi potaknuli sukob, a izbjegli mirno rješenje krize.tvrdi Tabaković, pa dodaje da su banke u Hrvatskoj bile vlasništvo društvenih poduzeća koja su ih osnovale, te su trebale postati dio temeljnog kapitala tih tvrtki. No, to se, kaže, nije dogodilo već su direktori tih banaka u jednom trenutku jednostavno oteli te banke i svu njihovu imovinu od pravih vlasnika, te su na silu postali ‘vlasnici’.

jastreb2

– Hrvatska je prije rata praktički bila dioničko društvo svih građana, da bi odjednom, pod plaštom oružanih sukoba, imovina svih nas postala vlasništvo pojedinaca. Bogatstvo kojeg su se preko noći dokopali dojučerašnji skladištari i vozači ni u bogatom kapitalizmu se ne može jako dugo stvoriti. A pojedinci su kod nas preko noći postali vlasnici dvjestotinjak firmi, dok su svi ostali izgubili sve što su imali. Bez rata se to nije moglo učiniti. To su ratni zločini pljačke civilnog stanovništva, a budući da ratni zločini ne zastarjevaju, otetu imovinu treba vratiti hrvatskim građanima, a krivce za pljačku kazniti. – podvlači predsjednik udruge Kulin ban uz napomenu da su tada pojedinci od naroda ukrali i svo poljoprivredno zemljište i šume, koje su također bile društveno, a ne državno vlasništvo.

Mladen Bajić ima zahtjev udruge Kulin ban da poništi cijelu privatizaciju za koju je državna revizorica Šima Krasić utvrdila da je nezakonita. Ni Pliva, ni Ina, ni svi hrvatski hoteli, ni brojne tvrke nisu pretvorene i sve se to mora vratiti građanima. I Josipović to zna, ali nije učinio ništa – dodaje Tabaković, pa napominje da je ekipa koja je povela rat i koja i danas vuče konce, daleko u pozadini.

– Oni su skriveni, no znamo otprilike koji su. Sve će biti otkriveno, jer te stvari jednostavno same izbijaju van i nemoguće ih je dalje sakrivati. Ti ljudi žive u Miamiju, u Malibuu u Californiji…, imaju avione, brodove i vile. Samo uz pomoć UDBE se operacija dogovorenog rata i pljačke imovine mogla izvesti, kao i uz pomoć mreže ljudi u vojsci, policiji, savezu komunista, socijalističkom savezu, crkvama… Mi smo opljačkani od tobožnjih domoljuba, pa je narod šutio iako su mu otimali pred nosom. Dobro umrežena struktura opljačkala je, dakle, ‘dioničko društvo Hrvatska’, no, mi branitelji bit ćemo uporni i dokazati da su ljudi stradali zbog pljačke te ćemo vratiti opljačkanu imovinu, a ratne profitere kazniti – optimistično zaključuje Tabaković.

I posljednji zapovjednik obrane Vukovara, Branko Borković – Mladi Jastreb, u ratu i nakon njega u odlukama nadređenih te u postupcima najviših državnih institucija primijetio je mnogo nelogičnosti, pa i silne nepravde nanesene onima koji nepravdu sigurno nisu zaslužili.

– SSSR se raspadao u dogovoru KGB-a i CIA-e, a Jugoslavija se, sukladno tome, trebala dijeliti po dogovoru CIA-e i UDBE. No, događaji su očito izmakli kontroli. Jer sudeći po svemu što se oko Vukovara zbivalo za vrijeme i nakon rata (poslano oružje nikad nije stiglo u Vukovar, proboji s hrvatske strane su rađeni tako da ne uspiju, vukovarski branitelji do danas su proganjani kao ‘rušitelji ustavnog poretka’) očito je da se Vukovar nije ni trebao braniti. Bilo je isplanirano da bude dio srpskih prostora. Merčep je na samom početku pokvario te planove, a našim dolaskom (Dedakovića i Mladog Jastreba) situacija se još više zakomplicirala. Vukovar je, naime, trebao poslužiti za preslagivanje kapitala i ratnih rezervi, odnosno za preotimanje imovine. No, dogodilo se ono što nije bilo planirano, nakon čega je i Milošević po svemu sudeći prekršio dogovor. – ističe Mladi Jastreb, pa nadodaje da bi svakako trebalo rasvijetliti sve događaje iz tog doba u istočnoj Slavoniji i okolnosti koje su prethodile otvorenoj agresiji (sumnjive smrti, Borovo Selo…).

– Sigurno je da Tuđman bez pomoći ‘službi’ ne bi bio hrvatski predsjednik. No, u kojoj se mjeri on kasnije oteo kontroli ‘službi’ i je li se uopće osamostalio, te koliko su u isto vrijeme pojedinci na visokim položajima nastavili slijediti upute UDBE, trebat će još rasvijetliti. Istražiti treba i mnoge druge enigma iz rata. No, glavni problem iz tog vremena, koji nam je do danas ostao, je kriminalna pretvorba narodnog u privatno vlasništvo. To je bez ikakve sumnje ratni zločin koji ne zastarijeva, što znači da ratne zločince treba kazniti, a ukradenu imovinu vratiti narodu. – zaključuje Branko Borković Mladi Jastreb.

Damir Kramarić, Udarno.com