Ježićeva DINA OMIŠALJ -NESTAO ČAČIĆ, LAGAO LINIĆ, TURCI, RUSI I ČERMAK

Radnici Dine Petrokemije, tvrke čiji oporavak su Slavko Linić i Radimir Čačić optimistično najavljivali početkom svog mandata, već 15 mjeseci nisu primili plaću! Strašna sudbina tih gladnih i očajnih ljudi najrealnija je, nažalost, slika ‘uspješnosti’ aktualne Vlade, ali i najava onoga što cijelu Hrvatsku vrlo brzo po svemu sudeći očekuje.

Omisalj, 13.07.2012 - Radnici Dina Omisalj napustit ce pogone i otici na kolektivni godisnji odmor ukoliko se ne postigne dogovor

ZABORAVLJENA PRIČA, NESTAO ČAČIĆ, TURCI, RUSI I ČERMAK

– Ljudima je svega dosta. Mnogi su oboljeli od čekanja, psihiči i fizički. Obitelji i djeca radnika u očajnom su stanju i doista ne znam od čega žive. Većina od socijalne pomoći. Svi zato imamo samo jednu želju: da ova agonija napokon završi. Bilo stečajem Dine i odlaskom ljudi na burzu, ili predstečajnom nagodbom i nastavkom proizvodnje. Neka nešto napokon poduzmu, samo da ubitačna neizvjesnost prođe – sumornu atmosferu oko Dine i ‘posljednju’ želju radnika nekad vrlo uspješne tvrke ukratko je za portal Udarno opisao Predrag Mihaljević, predsjednik Sindikata radnika Dine Petrokemije.

 – Jer Čermak se,  više ne javlja, a ne javljaju se ni drugi dojučer spominjani ulagači. Ponovno se, veli Mihaljević, spominje jedan novi mogući investitor, no najgore je to što se on opet samo spominje, a što se ništa ne čini da taj potencijalni ulagač napokon pokrene proizvodnju. Dina Petrokemija i danas, prema mišljenju Mihaljevića, ima sve uvjete za pokretanje proizvodnje. To znači da bi u svakoj drugoj, koliko toliko uređenoj državi, ta tvrtka stvarala profit i zapošljavala nove radnike…  Nažalost, ne i u Hrvatskoj.  Tvornica ima odličnu lokaciju, luku, novu tehnologiju vrijednu 100 milijuna eura i radnike koji znaju i žele raditi. Bilo bi tužno kada bi takva tvrtka propala. Zato se još uvijek nadam da će Dina Petrokemija biti spašana i da će nastaviti s proizvodnjom – zaključuje Mihaljević. Prvi sindikalac Dine nije pri tom htio dublje ulaziti u uzroke problema, odnosno nije želio jasno i glasno reći tko je kriv za činjenicu da je nekad vrlo uspješna tvrtka dovedana na rub propasti.

Na isto pitanje vrlo je jasno i glasno, zato, odgovorio švicarsko-hrvatski poduzetnik i poznati riječki aktivist i zviždač Radovan Smokvina.

– O tome tko je kriv za propast Dine treba pitati Slavka Linića i njegovog prijatelja Ježića. Jasno je tko je kriv: ista ona ekipa koja je odgovorna i za propast svih ostalih tvrtki u Hrvatskoj, odnosno za bankrot cijele zemlje. UDBA je sve organizirala, pripomogla je i Crkva, a Linić i slični sve su potom opljačkali i uništili. Sada ovdje ne može uspjeti baš ništa. Preživjeti mogu samo monopolisti i oni koji varaju i kradu. Jer vladajuće oligarhije kroz godine su uništile cijeli sustav, nabili su ogromne administrativne troškove, odnosno parafiskalne namete, zbog čega u Hrvatskoj ‘trava više ne raste’. Ova vlast poziva, tobože, ulagače, a bolje bi bilo da ne zovu nikoga jer u cijelome svijetu nema investitora koji u ovakvim uvjetima može preživjeti – ističe Smokvina, poduzetnik koji se i na svojoj koži bolno uvjerio u činjenicu da je prepreke i zamke koje ulagačima iz dijaspore postavlja hrvatska administracija nemoguće preskočiti ili zaobići.

– Hrvatska bi trebala proglasiti bankrot, devalvirati kunu, prestati vraćati dugove i krenuti ispočetka. Baš poput Argentine, ili Islanda. Neka dugove vraćaju oni koji su nas opljačkali, a ne narod. Jer hrvatska država se danas pljačka u jednakoj mjeri kao i u vrijeme kiriminalne privatizacije. Sada nas kradu kroz predstečajne nagodbe, sumnjive kredite HBOR-a i poticaje koje nitko ne vraća, odnosno kroz nova zaduživanja koja ne služe ničemu do dalnjem izvlačenju novca u korist pojedinaca i na štetu ionako osiromašenog naroda. Žalosno je da se nitko ne usudi pitati kamo curi sav taj novac. Jasno je, u isto vrijeme, da Slavko Linić ne moće stalno ići po novac u Washington i beskrajno se zaduživati uime, a bez pitanja, hrvatskog naroda. Zato već sada možemo predvidjeti da će Linić završiti ili u Remetincu, ili u ludnici – podvlači Smokvina, te na kraju dodaje da je posezanje za mirovinskim fondovima, odnosno za novcem budućih umirovljenika, čista pljačka nesposobne i totalitarne vlasti.

– Zbog svega navedenog u Hrvatskoj se hladan građanski rat potiho već događa, a ne zna se kada bi sve to moglo buknuti – nimalo optimistično zaključuje Radovan Smokvina, jedan od najaktivnijih i najglasnijih članova riječkog ‘Pokreta otpora’.

Pripremio: Damir Kramarić, udarno.com