Arhive kategorije: Uncategorized

ETEROVIĆ: LAŽNO SU ME OPTUŽILI, MUČILI, ZATVORILI, LINČEVALI, POKUŠALI OTROVATI I ZABRANILI DA GOVORIM!

Nikada nisam ukrao ni lažirao humanitarnu pomoć. Svaka kuna je u roditelja teško bolesne djece i ovakve stvari su pregadne za podvale kakva je meni podvaljena. Traumatične i monstruozne. Podvalili, optužili, mučili izgladnjivanjem i nesanicom, medijski linčevali, zatvorili, pokušali otrovati, pustili, zabranili da istupim, odredili javljanje policiji svake srijede, zabranili da pišem i uređujem, da imam facebook. Policijsko podzemlje sa pravosudnom mafijom i medijskim kartelom se udružilo u rušenju mene i udarno.com.  Želim suđenje iako me stalno DORH reketari, tužitelj koji je od oca naslijedio posao zajedno sa sutkinjom Stipišić koja je omogućila moje trovanje, dok sam joj pisao iz zatvora. Ja sam žrtva humanitarne pomoći i žene koju mi je podvalila obavještajna služba jer sam pisao o slučaju (PERKOVIĆ, INA), pravosudnoj mafiji i RBA zadrugama. Novac nepostojećeg Ivana Jurića sam proslijedio drugim obiteljima teško bolesne djece. Želim što prije sud i što prije do Strasburga, ali želim da mi se skinu neustavne mjere kojim mi pravosudna mafija veže ruke da pišem i da živim. Roditelje je strah svjedočiti na način harange koja se vodi protiv mene i njih a ja se bojim ugroziti zdravlje te djece kojima sam pomogao.

toni eterovic

Moj progon je fašističko komunistički sa ciljem da bi mi se zabranilo pisanje o udbinim zvjerstvima, ugasila nezavisnost, te se pod krinkom prevara koje mi je upravo država namjestila, naređuje šutnja pod prijetnjama zatvorom, ubojstvom, kompromitiranjem i micanjem sa scene. Na naslovnicima Jutarnjeg lista i Večernjeg kao i Slobodne Dalmacije ocrnjen sam kao zvijer a kada zvijer utamničite, ne pitate što ima reći, tada ostavljate rulji da ocjenjuje. Rulja je tada bijesna jer ima jednu sliku i rado bi kamenovala nekoga tko krade bolesnoj djeci. No to je apsolutna laž kao i da sam prevario ovršene. To su morbidne laži, svi ljudi koji su ovršeni su me kad sam izašao iz zatvora zvali da mi daju podršku. Ja sam spasio stotine obitelji od deložacija sa odvjetnicom i pravnicom. Kakav nadripisar? Ja nisam pisao tužbe ni žalbe nego pravnica i odvjetnica. Ti ljudi imaju ime i prezime. Odradio sam posao države sa svojim stožerom, trebaju mi dići spomenik, a oni me brutalno izgranatirali optužbama. Odradio sam posao Uskoka, SOAE i policije, a oni su plaćeni da to zataškaju i mene zatrpaju grozotom i zatvorom.  Orkestrirani linč nalogodavaca: Josipovića, Perkovića, Ostojića i Bajića.

Zbog opravdanog straha za život prekršiti ću nepravednu zakonsku odredbu koja mi je narušila zdravlje. Nisam kriminalac nego novinar i zviždač kojeg su pokušali ubiti, pa zatvorili, podmetnuli optužbe i u zatvoru me pokušali otrovati. Istražna sutkinja Ljiljana Stipišić i zamjenik općinskog državnog odvjetnika Josip Mršić su mi zabranili da se branim te mi stalno prijete zatvorom ako što zucnem. ovo je nezapamćen teror, jeli itko u ovoj zemlji još ovo prošao? Sutkinja je posredništvom izjavila kako će mi uništiti život jer sam je ocrnjivao na svom portalu, te spominjao kako je moguće dok je mnogo nezaposlenih, na istom sudu radi ona i njena sestra. Predsjednik suda Marijan Miletić je zaštitio Stipišićku na moju štetu i nije prihvaćao izuzeće. Tražeći izuzeće iz zatvora nisam imao u sebe dokaze, ali sam shvatio da traženje optuženika je besmisleno, jer se uvijek uvažava progonitelj – mada je to suprotno Ustavu i kaznenom zakonu RH.

Ne protivim se istrazi, čak i progonu, ali mjerama koje su narušile moje zdravlje i sva ljudska prava, da. Želim sudski postupak, želim taj cirkus. Čuo sam da postoje ljudi sa 500 kaznenih prijava, no evo ja se nudim ali bez metoda ušutkavanja i zabrana. Ne želim nikuda bježati jer je ovo moja jedina domovina ali ne dozvoljavam da mi se brani da govorim i makar iz zatvora iznositi će se moje izjave. Jer u apsurdu u kojem sam se našao škare ima UDBA koja me stavila pod sigurnosne mjere već tri godine zbog pisanja o njima. SOA (hrvatski STASSI) po nalogu nalogodavaca me drže pod mjerama samo mene kako bi podmetali, a kada su policajci došli na pretres jedan od njih mi je otkucao druge rekavši: “Vrijeme je izbora, nisi se smio okrenuti desnici, Kolindi, Živom zidu i napadati oca Josipoviću. Što će ti Njemačka, to su se međusobno poubijali udbaši, sve su to udbaši i mrtvi i ubojice. Jođ te se može optužiti da špijuniraš za Njemce i Amere.” Pao mi je mrak na oči.

toni eterovic1

U ZATVORU NEMA LJUDSKIH PRAVA, SVAKI TJEDAN NETKO SE POKUŠA UBITI, KIDAJU VENE I GUTAJU ŽILETE. SPAVALO NAS JE ŠEST U ISTOJ SOBI, MEDICINSKI TEHNIČAR ME SKORO OTROVAO O ČEMU SAM SVJEDOČIO CIMERIMA. NAKON TOGA SAM DOZNAO DA JE RIJEČ O VETERINARU KOJI MI JE DAO KRIVI LIJEK. IAKO DOBAR ČOVJEK, MENE JE TO JAKO PREPLAŠILO.- urednik Toni Eterović

Tražim kazneni progon protiv sutkinje Stipišić zbog upornog kršenja zakona i prijavljujem je državnom sudbenom vijeću zbog prijetnji i iživljavanja nadamnom kako bi se osvetila za niz članaka koje sam pisao o njoj. Zaštitili su je suci Jugo sistema koji su režirali sa Bajićem Loru. Ona nije nikakav strog i hrabar sudac, već je stroga pred sirotinjom a gospodu poput bankara koji pokradu banke kao Šimu Luketina odmah pušta na slobodu. Također i fra Šimu Nimca je pustila na slobodu, a mene je zadržala u mučeništvu dva mjeseca. Sutkinja je sama dovršavala i nadopunjavala DORHOVE mjere opreza dok smo ja i odvjetnica bili u hodniku. Sutkinja je sama na svoj zahtjev odredila mjere i rekla mi da se ostavim pisanja jer sada nemam što pisati. Rekla mi je da idem u šumu šetati. Kada sam je upitao kako ću poslovati, rekla je da mogu voditi ali ne uređivati i ako se dogodi da ona vidi članak koji ima moj stil da će me strpati u zatvor.

Opravdano sumnjam da sutkinja Stipišić treba psihijatrijsko vještačenje kao što sam bio i ja vještačen, a i tužitelj Mršić jer je tvrdio da sam ili pijan ili drogiran. Nakon što je psihijatar Nedjeljko Sikirica utvrdio da niti ne pušim, da kanabis ni išta slično nisam probao u životu, provjerivši sve liječnike, došlo je do panike. Liječnik je utvrdio da sam potpuno istraumatiziran, te sam dobio tjeskobni poremećaj, ako ne i gore. Tužitelj Josip Mršić po naredbi lokalnih operativaca zaduženih za moj slučaj Daire Boban i Ljiljane Stipišić mi je ozbiljno narušio zdravlje. Dečko koji je naslijedio od svog oca državni posao i dobio na povjerenje progon naređujući zabrane i slušajući smjerove moje susjede bivše državne odvjetnice Split Daire Boban, inače osobne prijateljice Ranka Ostojića. Bobanin put do dorha je čudan i nejasan, ono što je jasno je da je bila odana priajteljica sa Mladenom Bajićem i posjeduje tajne vezane za njegovo suvlasništvo u Splitsko dalmatinskoj banci. Jer kako netko od običnog trećerazrednom odvjetnika i pravnika iz SEMA postaje glavnom općinskom državnom odvjetnicom pored ljudi sa iskustvom, a to je ona, koja je sada napredovala u Županijsko državno odvjetništvo?

toni eterovic2a

OVO RADIM DA BI OTVORIO OČI I SRCE GRAĐANIMA HRVATSKE. AKO ZA TO TREBA BITI LUD, BITI ĆU. NANESENA MI JE SRAMOTA, ŽIVIM U KAVEZU, SAD JE POTEZ NA DORHU I LJILJANI DA ME ZATVORE ZBOG ISTINE. PUŠTEN SAM UZ UVJET DA NE PIŠEM, I TO KAKO BI TUŽITELJ SASLUŠAO SVJEDOKE KOJE UOPĆE NE POZIVA. – urednik Toni Eterović

  1. NIKADA nisam uzeo tuđi novac posebno od humanitarne pomoći. Atmosferom zastrašivanja postigli su da se zaplaše roditelji a ja ne mogu otkriti do suda roditelje da ih se medijski ne izlaže i sramoti kao mene, te ne pogorša stanje djece. Jedno od djece kojem sam dao novac ima tumor mozga operiran.
  2. Ovo nije utjecanje na sudstvo jer je DORH sa policijskim podzemljem već utjecao, dao rekonstrukcije medijima da režiraju moj linč, ulično suđenje i kamenovanje. I doista su stvorili atmosferu tužitelja suca i krvnika nadamnom, da sam razbojnik koji krade bolesnoj djeci što je potpuna monstruozna laž. Da bi im ovo uspjelo omogućila je istražna sutkinja koja je zabranila mi zakonom da istupim i očitujem se. Kad smo se htjeli žaliti ja i odvjetnica, rekla je da će morati produžiti pritvor zbog straha od ponavljanja djela. Ja sam osuđen za zloporabu položaja prije sedam godina, kada sam javno vrijeđao Sanadera dok je bio izuzetno nedodirljiv.
  3. Policija je uznemiravala svjedoke navodeći ih da iznose i neistine, prisiljavala mi prijatelje da iznose o meni klevete, tražili su građane koji su primili novac, roditelje bolesne djece da poreknu to, zato svjedoci kojima sam pomogao sa novcima za liječenje ću pozvati na raspravni sud a ne u fazi istrage. Ljudi su se od straha skrivali kada je buknuo skandal sa ciljem da se zaplaši svjedoke. Kada su svi složni da sam lažni humanitarac što preostaje javnosti za vjerovati???
  4. Mladen Bajić sa Rankom Ostojićem, Dairom Boban i sutkinjom Ljiljanom Stipišić su utjecali na javno mjenje, odredili mi zabrane obraćanja i pisanja, te utječu na daljnje odluke suda onemogućujući mi da se branim i da govorim. Na ovakav način čim sam pušten iz pritvora, gore je nego u zatvoru, iako se i u zatvoru Bilice ljudima ozbiljno krše ljudska prava.
  5. Opozivali su se na Dinka Cvitana.
  6. Nadamnom se provodi teror od kada sam razotkrio kriminal RBA zadruga i pisao o Udbinim zvjerstvima, da ne kažem da sam se upoznao sa nekoliko njemačkih sudaca i izvora što je još više dalo motive za podvale obavještajnog podzemlja Ranka Ostojića te njegovih sudskih ovjerovitelja.
  7. Zapravo u zatvoru Bilice nema prava. Ljudi pate kao zatvorene životinje, a imajte u vidu da je mnogo nedužnih koji će dok dokažu svoju nevinost biti bolesni ljudi. Također mnogi za uvjetne presude priznaju i ono što nisu uradili kako bi što prije bili pušteni iz zatvora. U nagodbi sa DORHOM ljudi prodaju druge ljude pa i nevine kako bi izašli što prije. Spavali smo sa miševima, pet miševa i nas šest zatvorenika u jednoj sobi. Da je najneviniji čovjek u zatvoru ne može dokazati nevinost jer nema pristup dokazima, nema uvjete za braniti se i većini je otkucan sat do Strasburga. Ne mogu kriviti pravosudnu policiju jer su mahom divni ljudi među njima koji rade svoj posao puni strahopoštovanja i pokušavajući zadovoljiti potrebe države a od nas zatvorenika nikada ne znaš što možeš dobiti.
  8. Moram se svaki tjedan javljati policiji, prestati obnašati ulogu glavnog urednika, novinara, zabranili su mi na facebook i druge društvene mreže. Sve to je meni ozbiljno narušilo čast zajedno sa vojskom komunističkih medija koji vladaju javnim mjenjem.
  9. Državni odvjetnici se hvale kako je sutkinja Stipišić njihov igrač i da ako samo pisnem letim u zatvor. Ona je to i priznala. Također sestra od sutkinje je zamjenica državnog odvjetnika, a i od mog tužitelja otac je bio zamjenik državnog odvjetnika, inače Bajićev posebni odabir. Doslovce sud je leglo nepotizma, korupcije i obiteljskog nasljeđa, a policija puna izvršitelja poput Vinka Maljića, Robert Bote, Marinka Ivandića i Josipa Buljana.
  10. Dobio sam od svega pogoršanje zdravstvenog stanja, šokove i traume koje nažalost imaju dijagnozu. No osim tih stresova i narušenog zdravlja sudski vještak je jasan da sam ubrojiv i da govorim istinu, ali sam blizu pucanja po šavovima.
  11. Pokušali su srušiti i ugasiti portal pa prenesite na svoje zidove i portale moje obraćanje SADA.
  12. Novinar sam i vlasnik portala udarno koji je otvarao potpuno zatvorene teme društva. Često su mi urednici drugih medija slali građane kojima nisu smjeli pisati i upravo ti mediji poput EPH su otvorili linč i granatiranje nad menom i mojim portalom unaprijed sudeći, zaključujući i ne iznoseći obranu moje odvjetnice.
  13. Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić kao sudionik u nezapamćenom organiziranom kriminalu pretvorbi Slobodne Dalmacije i EPH sa Ninoslavom Pavićem organizirao je sa svojim vođama moj javni linč i progon. Upravo je riječ o Ostojiću koji se u vrijeme domovinskog rata bavio švercom bakalara, dodjeljivao gradske poslovne prostore u Splitu za 10%  i ima niz nejasnih ixova. Kada je napustio vojsku, gdje je tada otišao i koliko je prevario građana u splitskom Varošu za novac. Nemojte podleći vjerovanju u čovjeka koji je i Sorosa prevario prodavanjem magle dok se druži sa kamatarima i narko dilerima Splita.
  14. U javnom linču su Ostojiću pomogli novinari i intimni prijatelji poput Katarine Marić Banje, Vladimira Urukala, Drage Miljuša i Maria Matane. Isti su iznijeli neistinite rekonstrukcije moje „prevare“ i povijesti koju ću sada iznijeti kao i o dotičnim novinarima koji su svaki medij gdje su došli doveli do kraha, izmišljali događaje i stvarno varali čitateljstvo i vlastitu upravu.
  15. Ni jedan portal ni medij nije više pisao više o pravosudnoj, građevinskoj, bankarskoj i katastarskoj mafiji; udbaškoj hobotnici, pranju novca u Austriji, CROATIA banci i ilegalnim kreditima RBA štedionica. Suđenje Josipu Perkoviću mi je bila poslastica i počelo me izuzetno zanimati. Skrivenim kaznenim prijavama o milijunskim pronevjerama kao i korupciji u dorhu gdje pojedini tužitelji reketare građane i osumnjičenike.
  16. Nekoliko mjeseci prije svog uhićenja doznao sam da se istražuje kako sam pokrenuo otpor protiv zadruga, pa sam upitao glavnu općinsku državnu odvjetnicu Dairu Boban kada se već bavi samnom da li je iznuđivala sa tužiteljicom Sanjom Selman političara Željka Sikiricu tražeći iznos od 100.000 €ura. 
  17. Koga god se prijavljivalo do danas taj je unaprijeđen a prijave su iskidane i prikrivane. Glavni državni odvjetnik (prije Bajić sada Cvitan) su sa većinom državno odvjetničkog vijeća alfa korupcije.
  18. Prvi i jedini smo pisali da je DORH i dalje službeni zaštitnik svih egzekutora poput Josipa Perkovića koji su ubijali građane Hrvatske po Njemačkoj i svijetu.  Naš povjerljivi jednoiposatni razgovor ću iznijeti u cijelosti jer sigurno takvi stavovi su doprinijeli da se svim silama štiti Josip Perković i cijela UDBA povezana sa pljačkom zemalja bivše Jugoslavije, a unište moje generacije montiranim procesima i tjeranjem iz zemlje.
  19. Ako DORH u ime države štiti po svaku cijenu Josipa Perkovića, što je ili tko je to DORH? Ako im ja postavljam ovakva pitanja, da li mi je trebalo podvaliti humanitarnu akciju, prevare, optužbe kako bi me ušutkali?
  20. Želim da građani znaju da se ovdje ne radi o meni, već se radi o tome da mnogi mogu biti u ovoj situaciji. Nikada nisam zamišljao sebe u zatvoru, no nacionalni interes je bio da se mene pretvori u razbojnika i razbiju građanima ideali o Eteroviću koji se bori za pravdu. Podnijeti ću taj križ i dokazima se braniti pred sudom na način da mi se odmah skinu mjere fašizma i izuzmu osobe koje su sudjelovale u mom mučenju kojeg ću nabrojati.
  21. Nemam namjeru bježati iz svoje zemlje iako me čekaju širokih ruku. Želim da mi se omogući dostojanstveni objektivni sud kojeg će pratiti publika i javnost. Želim raditi, stvarati i boriti se za svoju zemlju. Nažalost ovaj očajnički čin je mali doprinos da se kaže svijetu kako je nemoguće lažima ubijati generacije a to se ovdje radi.
  22. U prijavi koju sam podnio u Beču zajedno sa deset ljudi protiv 100-injak fizičkih i pravnih uglednih osoba o sumnji u odobravanje prijenosa milijarde €ura bez znanja carine, trebao bi biti nagrađen jer su hrvatske obavještajne službe sa carinom znale o nezakonitom djelovanju RBA štedionica koje su imale za plan otimati Hrvatske nekretnine. Policija, SOA i USKOK nisu to spriječili ali su zato mene spriječili da spriječim to.
  23. Posljednje vrijeme vodio sam razgovore sa nekoliko obavještajnih agencija, čak i sudaca iz inozemstva koji su me koristili kao vjerodostojnu osobu uvidjevši da se poklapaju moje optužbe sa činjenicama.
  24. Na putu iz Graza gdje sam nosio dokaze protiv bankarske RBA mafije pokušali su me usmrtiti u prometnoj nesreći zajedno sa odvjetnicom Ines Bošković – Sorić. Pokušali su me otrovati u zatvoru Bilice gdje uz medicinske sestre radi i veterinar kao medicinski brat. Isti gospodin mi je dao krivu tabletu u trenucima mog očaja, ali sam vidio da je razlika u bojama pa sam mu rekao da to nije moj lijek. Vjerojatno nitko ne bi znao zašto me prekinulo srce, zato sam sve ispričao svjedocima u ćeliji.
  25. Obavještajna kuhinja Perković-Josipović o kojoj sam na veliko punu godinu dana pisao mi je namjestila špijunku sa lažnim identitetom da joj za nepostojeće dijete organiziram humanitarnu akciju. Doista, kako smo nekoliko ljudi pomogli odlučio sam na svoju ruku sa stranice na koju mi je ukazala skinuti sliku i kako mi je rekla da je akcija već jedna bila neuspješna, organizirati skupljanje novca za spašavanje života djeteta.
  26. Konstatirati da sam ja lažirao akciju je monstruozno. Nikada izričito nikada ne bi pristao na jednu takvu grozotu za koju treba biti perfidan, pokvaren i monstruozan. Zapravo jedino bi sami đavao mogao izvesti ovako nešto, a to ne pripada opisu osobe koja raskrinkava kriminal.
  27. Kada sam shvatio da ženska osoba „Marija Jurić“ koja je tvrdila da je majka Ivana Jurića i pokazala isprave zapravo žena koja ne čeka pomoć, ostao sam šokiran. Zvao sam nekoliko telefonskih brojeva ljudi tražeći rješenje što sa sakupljenim novcem. To sam otkrio tek kad je nekoliko ljudi javilo da je sumnjiva akcija, da nema tog bolesnog djeteta zavedenog u bolnicama.
  28. Iako je „Marija“ tvrdila da je blokirana i imala specijalnu priču za moje suze, ona nije htjela da se uopće do nje dođe, a to se nije potrudila ni policija. Zamolila me da se javljam i na telefon, a nije mi prvi put da na ulici bi dao deset kuna i onima koji prose a prevaranti su.
  29. Optužen sam za niz prevarnih humanitarnih akcija, u redakciju je upalo policijsko podzemlje inspekotra koji se tijekom pretresa pravdao kako je teško bolestan i ima upalu pluća. On je predvodio još četvoricu inspektora. Na telefon su ga stalno kontaktirali načelnici Josip Buljan i Vinko Maljić koji su ga usmjeravali u odrađivanju pretrage. Jedan od njih mi je rekao da je na liniji bio povezan i Ranko Ostojić sa Dairom Boban i to preko Buljana i Mršića.
  30. U sudskom nalogu nije bio napisano razlog pretrage jer bi to i dodatno olakšalo pa bi dobili sve dokumente. Inspektori su isticali da sam se zamjerio opasnim ljudima, a jedan od inspektora mi je šapnuo da je akciju naredio Ivo Josipović, te sve kontrolira osobno Ranko Ostojić sa Dinkom Cvitanom i Dairom Boban. Znajući da je Daira Boba bivša članica SDP i prijateljica Ostojića sve mi je postalo jasnije da se nešto gadnije sprema što mi ne žele priopćiti.
  31. Moje mučenje počinje nakon što je odrađena predstava pred svjedocima. Nitko ništa nije vidio, u redakciji su svi bili kulturni i zaplijenjeni su kompjuteri. Izveden sam kao gospodin do auta na „razgovor“ u policiju.
  32. Prilikom ulaska u auto sa Botom bio je iznimno pažljiv pred svjedocima pa mi rekao diskretno „ono što ti pišeš ja bi se bojao, zamjerio si se mnogim ljudima i trebao si paziti da ne pogriješiš. Kako ti je uopće palo napamet ići u Beč?“
  33. Drugi kolega je bio fer i iznosio je svoje stavove: „Kad se dobije nalog, pretreslo se Peratovića, Rakara…a ti nisi pisao ništa posebno o Udbi. Čak si i pogriješio. Ja ću ti reći. Zapravo sve ono o Đurekoviću nije istina. Đureković je bio lopov i udbaš i to se u Njemačkoj Udba ubijala međusobno.“ –rekao mi je inspektor Kujunđić.
  34. Nije mi bilo jasno jeli moj sadržaj pisanja problem ili neka nečasna radnja.
  35. Dolaskom u upravu splitsko-dalmatinsku, sjedamo u njegov ured gdje me čeka preko deset inspektora stisnutih u drugoj kancelariji čudesno promatrajući. Bilo je žena i muškaraca.
  36. U uredu mi Bota priopćava kako sam uhićen zbog humanitarne akcije koja je bila lažna. Nakon što sam rekao da smo dali demantije i pozvali građane da im dodijelimo sredstva tko je u potrebi, on je konstatirao da je njemu dovoljno da akciju za branitelja Sočana i Jurića nisam smio organizirati jer za to postoje dozvole koje je moj portal morao imati.
  37. Nakon što sam ga upitao što znaci da sam uhićen, rekao je kako sam lišen slobode, idem u pritvor a on kući jer je bolestan radio na meni. Ostao sam zgrožen. Usput me uvjeravao u moju krivicu ponavljajući grozote koje su mom umu i naumu strane. Nakon što je krenuo na kopirni u hodnik pozvao me sa sobom, a kako nisam jeo cijeli dan i izlazeći vidjevši drugu sobu punu u čudu kako me gleda, zamaglilo mi se i pao sam o pod.
  38. Čuo sam njegova psovanja Boga, jedni su vikali zovite hitnu pomoć, dajte mu šećera, u glavu se udario, Bota je bezobrazno vikao da zovu njemu hitnu pomoć jer je bolestan morao raditi na mom slučaju.
  39. Jedna inspektorica mi je dala šećer i vodu ali sam se tresao na stolici jer nisam jeo i nisam popio lijek koji moram redovno uzimati.
  40. Došla je hitna pomoć i rekla da je jaka reakcija na stres, te bi morao sa njima u bolnicu.
  41. Lijekove koje inače pijem zbog svog zdravlja su mi izgubili već ujutro. To su lijekovi koji su propisani kako bi mi regulirali dvije bolesti koje sam imao i ne smije se kasniti niti minuta.
  42. U kolima hitne pomoći uz mene je bio jedan inspektor, vjerojatno kako ne bi pobjegao iz kola hitne pomoći.
  43. Strogo su pazili na mobitel da se isključi i da se nikome ne javljam te budem potpuno nedostupan.
  44. Doživio sam samo reakciju na šok i stres i poslali su me na psihijatriju. Na hitnoj je čekao još jedan inspektor.
  45. Ušli su sa mnom u ambulantu a ja u invalidskim kolicima. Liječnik ih je udaljio iz ambulante pregledao me i rekao da ima jedno mjesto do sutra da prespavam i to na psihijatriji.
  46. Doveli su me na psihijatriji i inspektori rekli da će doći ujutro po mene da se odmorim. Kad sam krenuo spavati, uz mene su morala stajati po dvojica interventnih policajaca. Ali ne na vratima nego uz moj krevet.
  47. Stvarni bolesnici koji leže na odjelu psihijatrije su pitali zašto me se ne veže za krevet kad sam opasan za okolinu.
  48. To je bio vrhunac poniženja a ujedno i smijeha mene nadamnom.nisam mogao bolesniku koji spava do mene objasniti ništa, a čovjek se bojao cijelu noć ući u sobu.
  49. Svakih dva sata interventni policajci su se mijenjali tako da ja sna nisam imao, a trebao sam ujutro na ispitivanje u DORH.
  50. Iz bolnice me dovela pomorska policija a isti policajci su mi priopćili da ću morati u pritvorskog nadzornika čekati ispitivanje i da potpišem da sam lišen slobode.
  51. Kad je u ured ušao jedan od vođa „operacije“ Vinko Maljić, pitao sam ga jeli se moglo ovo odraditi na ljudski način, da dam odgovore na pitanja i da se precizno utvrdi sve, Maljić je rekao da ne određuje meni kako ću ja pisati tekstove i uređivati portal, stoga ni ja njemu neću kako će uhićivati. Najednom je u uredu Žužula Radio Dalmacija udarila sa nizom teških optužbi da sam uhićen i da sam prije osuđen za zloporabu položaja.
  52. Maljić mi je tad rekao evo čujete. Čitali su mi i sa indeks portala svoje objave.
  53. Bota se derao: „Kako ti je bilo na psihijatriji, jeli te sramota?“ Doslovce se izrugivao, na što sam rekao da je i psihijatrija za ljude a da je više ludih vani.
  54. Više se nisam mogao braniti jer nitko nije niti tražio da se branim znajući da sam brojne obitelji i pomogao. Sve mi je djelovalo prešokantno za moj organizam.
  55. Maljić mi je objasnio da sam već osuđen za zloporabu položaja i nesavjesno vođenje knjiga, što i je moj najveći grijeh u životu.
  56. Tek oko 16 sati dan ipo od uhićenja vode me u pritvorskog nadzornika da nazovem obitelj, da bi ja nazvao Vesnu Balenović i rekao što se događa a iznose se klevete. Na to mi je pritvorski nadzornik rekao da je Balenovićka „prdi ludi“ i da nisam smio nju zvati nego obitelj.
  57. Vode me u tamnicu, nakon tamnice u tužitelja Josipa Mršića koji pali kameru i ispituje me: gladnog, žednog, bez sna, sa poda, bez lijekova važnih za život.
  58. Nakon toga istražna sutkinja Ljiljana Stipišić kaže da je ne zanima kako je teklo ispitivanje i što sam pisao o njoj, da je ne zanima ni metoda policije, pustila nas je da čeakmo njenu odluku pola sata na hodnik gdje sam se izvrnuo da su me dizali interventni policajci i hitna pomoć. Nakon što sam došao sebi, sa punom strašću na zahtjev tužitelja Mršića određuje mi pritvor.
  59. Pritvor se produljio iako tužitelj nije saslušao svjedoke zbog kojih je tražio pritvor.
  60. Nakon mjesec ipo dana policija se odlučila za pretragu kompjutera, itd. Iz zatvora sam dopremljen u odjel gdje je zadužen stručnjak Mihael Sablić pregledati kompjutere, telefonske uređaje, itd. Sa lisičinama na rukama nevezan u gepeku pravosudne policije dovezen sam.
  61. Inspektor Robert Bota je također bio nazočan pretrazi kompjutera i usmjeravao je Sablića, iako je to nezapamćeno da se računalni stručnjak usmjerava u pretrazi. Neke je oduzete predmete ponio sa sobom a u zapisnik o pretrazi predmete se nije potpisao kao nazočna osoba što je dužan po zakonu.
  62. Prilikom izlaska iz zatvora kada sam upalio kompjuter našao sam osim svojih i tuđe dokumente potpuno mi strane. Također upalivši mobitele, oštećeni su i jedan se upalio na sa kineskim podacima.
  63. Iz zatvora sam organizirao vani objave na facebooku da se iz vana objavljuju i tako će biti opet. Stoje uputstva. Nekoliko ljudi ima lozinke i u slučaju mog pritvaranja će iznositi istinite grozote splitskih sudskih kriminalaca.
  64. Prošao sam namještenu grozotu. Ići ću sve do Strasburga i biti ću pobjednik. Ni kriv ni dužan. Novac od akcije je usmjeren na drugu bolesnu djecu a ja INZISTIRAM DA MI SE VRATE OSNOVNA LJUDSKA PRAVA I SKINU MJERE OPREZA I RADA. Dakle, policajci i tužitelj me reketare slobodom. Rekli su da imaju odriješene ruke za bilo što te da nisam prvi kojeg će uništiti.
  65. Riskiram sve i život i slobodu za istinu i spremam sam na sve svjetske poligrafe.
  66. Proces i progon mi je namješten samo zbog portala udarno.com.
  67. Iz pritvora sam svaki dan izvještavao sutkinju o uvjetima i stanju, na što je rekla tužitelju da što se nje tiče mogu umrijeti sutra, jer sam ponavljač djela.
  68. Dakle, da bi bio ponavljač morao sam prije počiniti nešto što nisam niti sada počinio. Jedino što sam počinio je zloupotrijebio položaj i nesavjesno vodio knjige ali iz čistog ne znanja ekonomsko pravnih formalnosti. I u ovom slučaju sam jedino moguće pogriješio u knjigama kao i povjerenju.
  69. Nadripisar ne mogu biti jer nisam pisao tužbe, odgovore ni ugovore već je to pisala odvjetnica Ines Bošković Sorić i pravnica Julija Sumić.
  70. Ovršene građane RBA nisam prevario i neka javno istupe. Ljudi su plakali što sam u zatvoru a jedini sam doprinio i podnosio prijave zajedno sa njima i pravnicima. O meni svaki pojedinac ima pozitivno mišljenje, ako tko ima suprotno neka ga slobodno iznese. Sam inspektor Robert Bota je rekao da svi ti ljudi koji su dizali kredit nisu normalni i da zato mi vjeruju i misle da će se izvući od deložacije. Dakle, šefom stožera su me imenovali i tražili tada Željko Starjački, Željko Kordić, Melita Jagar, Stelio Formažer, Jadranka Laković, koji su predložili da raskrinkamo RBA zadruge o čemu postoje video zapisi. Odmah sam rekao da ćemo morati skupljati novac za takvo što jer je nemoguće ostvariti cilj i održati stalnu
  71. Gradovi i općine nisu prevareni jer projekt ne može biti realiziran sa 10% sredstava i 90% obećanja. Što nije vraćane a utrošeno je biti će vraćeno.
  72. Od rada nisam stekao ništa. Nemam niti biciklu, motor, auto, stan, pa kakav je to prevarant koji se vozi autobusom? Podnio sam preko 500 kaznenih prijava protiv javnih bilježnika, odvjetnika, tužitelja i sudaca, za kriminal koji seže u milijune, da bi se meni ovako nešto režiralo.
  73. Sutkinja je izjavila da će me progoniti do kraja života i vršiti nadzor nadamnom. Da li je moguće da je jednom sucu dozvoljeno da doslovce zbog sumnje zloupotrebljava zakon. Istražni sudac ne vodi raspravu, ne sudi i ne može unaprijed donositi prosudbu te nema pravo na prijetnje i ucjene. Tužitelj je nudio nemoralne ponude koje nisu za javnost, no ako me prisili biti će.
  74. Zahtijevam izvanredno međunarodno postupanje protiv istih i utvrđenje činjenica, zbog toga se nalazim u sigurnoj diplomatskoj kući. Zahtijevam od nadređenih tijela (koja Hrvatska nema) da provedu nadzor nad prozvanima. Zahtijevam od EU da oformi posebnu komisiju koja će nadzirati sustavno kršenje zakona pod krinkom „nezavisno sudstvo“.
  75. Ponavljam da ne utječem na sustav i sudstvo jer nisam toliko moćan, onaj tko utječe na sustav i pravosuđe je ona skupina koja se usudila pokrenuti lavinu optužbi režija i svega ostalog na mene.

Najmanje što kao građanin možete učiniti je da ovo raznesete dalje, kako biste spriječili da bilo tko drugi ovo doživi jer mnogi u Hrvatskoj dožive i potpuno se razbole ili ubiju. Da mi je bilo tko rekao da je ovo moguće rekao bi da laže. Nakon ovog obraćanja DORH i sutkinja imaju ovlast da me protuustavno uhite i zatvore ali rađe zatvoren umrijeti nego sa skrivenom istinom živjeti.

Nisam bešćutni prevarant, spasio sam stotine života a naručeni zatvor i laži protiv sebe ću masno naplatiti i dati u humanitarne svrhe. imam dokaze. Imam preko 100 svjedoka i dokaza koji će otvoriti karte i to ne samo moje obrane veće reketa DORHA. Ovakav linč ni pedofili nemaju u medijima što ukazuje da je prema meni opravdana konkurentska mržnja. Slike na dvije strane, puno ime i prezime, dok za utaje milijuna €ura i pedofiliju osobe sakriju. Ovdje je cilj bio mene linčevati jer to što policija Ranka Ostojića je htjela nije uspjela. Oni su skupili površne indicije i predali novinarima. Ići ću do međunarodnog suda u Strasburgu da dokažem nevinost. Uvjeren sam da će moji odvjetnici zajedno samnom dokazati i pred hrvatskim sudom da mi je politički i privatno podmetnuta afera sa humanitarnom pomoći.

Pripremio politički zatvorenik sa mjerom zabrane pisanja i uređivanja, novinar Toni Eterović

SKRIVENA AFERA RANKA OSTOJIĆA

Kako navodi Index, Policijska uprava Zagrebačka u suradnji sa DORHOM vode istragu protiv samog ministra Ranka Ostojića oko slučaja kupnje Slobodne Dalmacije, koji je svojedobno obnašao dužnost člana Uprave Slobodne Dalmacije za kadrovska i pravna pitanja.

Kako će policijska uprava Zagrebačka istražiti svog šefa i pa proslijediti kolegi i susjedu mu Bajiću, u najmanju je ruku čudno, da ne kažemo sumnjivo, jer Hrvatska još nije pravno zrela zemlja, o čemu se dalo čuti na sastanku Interpola u Rimu gdje su nazočili ministri policija iz cijelog svijeta. Mladen Bajić želi spasiti sebe, a teško će to uspjeti bez aktualnog ministra, tako da je moguće formalno da stoji istraga u ladici, kojom je Karamarko zadužio Ranka jer ga nije “dirao”.

Ugovor između Andre Kunca i Slobodne Dalmacije o prijenosu poslovnih udjela za tvrtku Logistika d.o.o. kojeg su vlastoručno potpisali Ostojić kao član Uprave Slobodne Dalmacije i Ines Lozić zamjenica predsjednika Uprave. Ugovor datira iz prosinca 2005. godine. U to je vrijeme Slobodna Dalmacija tražila nove prostorije kako bi izašli iz Splita, odnosno prostor za tiskarske kapacitete, kao i nove rotacije. Naposljetku su se odlučili za Dugopolje. S tim ciljem odlučili su kupiti tvrtku Logistika koja je u tom području imala halu i zemljište. Ostojić je uporno lagao da nema veza sa prebacivanjem u Dugopolje Slobodne Dalmacije.

Kako piše Index: Tvrtka je kupljena za vrtoglavih 1,4 milijuna eura što je 340 puta više od nominalne vrijednosti. Logistika je u to vrijeme koristila i kredit od OTP banke u sličnom iznosu koji je subvencionirala Županija Splitsko – Dalmatinska po programu PODUZETNIK 2, a Slobodna Dalmacija morala je i dodatno ulagati u halu odnosno zgradu. Logistika je imala i  minus iskazan preko temeljnog kapitala, a direktor te tvrtke jedno vrijeme bit će i sam Ostojić od 2006. do 2007. godine! Logistika je na koncu ugašena 2008. godine.

Državno odvjetništvo zaprimilo je materijal za Logistiku još 2008. godine, no slučaj do danas nije riješen. U tim materijalima stoji kako je Slobodna Dalmacija u to vrijeme mogla na tom području naći daleko jeftiniji prostor otvarajući sumnju kako je taj ugovor preplaćen te da nije riječ o kupnji tvrtke nego nekretnine za što je trebalo platiti porez. Logistika je te 2005. godine ostvarila oko 1,5 milijuna kuna prihoda, no ukupne obveze društva bile su više su od deset milijuna kuna. Postavlja se pitanje, što je zapravo Slobodna Dalmacija kupila za 1,4 milijuna eura!?

Štoviše, kako bi se prikrio mutan posao oko Logistike tu je tvrtku Slobodna Dalmacija kasnije navodno prodala Slobodnoj Dalmaciji Trgovina za istu vrijednost odnosno 1,4 milijuna eura ali iz Logistike su već bili izuzeti zemljište i hala u Dugopolju.

Pripremio Toni Eterović, fotto: FB

 

PATRIOT KAO KARAMARKO

Antom Gotovinom je lako manipulirati, on sada već oprašta svima, svi imaju opravdanja koji su izvršili uhićenje, hrvatski obavještajci su naučeni kako prebaciti krivnju na strane sile.

Netko je morao uhapsiti Antu Gotovinu. Mogao je pokojni Ivica Račan u svojoj Vladi ali nije imao dovoljno hrabrosti, previše mu je bila smrt Janka Bobetka. Zato je odlučnost i hrabrost za Gotovinu imao veliki kako sebe naziva državotvorac Tomislav Karamarko, po naredbi premijera Ive Sanadera i predsjednika Stipe Mesića. Nakon smjene Joška Podbovšeka, Sanader je tražio novog šefa tajnih službi kojeg će Stjepan Mesić bezrezervno podržati. Mesić je dao prijedlog da to bude upravo Karamarko. Veliki vođa snažne navodno desne HDZ oporbe Karamarko zajedno sa svojim prijateljom Josipom Buljevićem (ističe mu mandat šefa SOE ) odradio je ono čemu se većina patriota opirala. No isti ti patrioti i dalje vjeruju u HDZ i vjeruju da je uredno postupati kao Juda. Ukrasti Iviću Pašaliću glasove (ma tko on bio) o čemu je iznio detalje Branimir Glavaš, potom postaviti Ivu Sanadera.Glavaš je uložio veliku vjeru u Sanadera, i kako je priznao ne može sebi oprostiti. Isti Sanader ga je iz revanšizma dao optužiti i zatvoriti, te izuzeti iz svih postupaka Vladimira Šeksa inače prijatelja suca Ivana Turudića.

KARAMARKO SE RAZIŠAO SA TUĐMANOM, JER JE SMATRAO DA MESIĆ IMA BOLJE STAVOVE. SADA JE KARAMARKO VELIKI TUĐMANOVAC.

Sanader nakon što se nakrao odlazi umoran, želi odmor, sve svoje tajne je podjelio sa braćom, te splitskim vikarom Ivanom Ćubelićem i nadbiskupom Marinom Barišićem, te je uvjeren da ako se njega takne stvoriti će se rasulo u državi, a neće ni ostali izbjeći odgovornost. Prevario se i deslio se rasulo. Imenuje Jadranku zamjenicom, unapređuje Karamarka iz POA-e u MUP, i to nakon misterioznih likvidacija Ivane Hodak i Ive Pukanića za koje su navodno osudili ubojice u koje nitko od javnosti ne vjeruje Kako je čovjek koji je mogao predvidjeti (tajna služba predviđa a MUP samo izvršava) naglo od ravnatelja SOA-e postao ministar policije, te time nagrađen. Rekao je Sanader da Karamarko to može riješiti kao ministar, iako nije ni predvidio kao šef tajne službe tko se kreće po centru Zagreba. (Ili ipak je) Suludo za svakog poznavatelja rada obavještajnih službi.

NOŽ U LEĐA BLIZANAC BLIZANCU

Nakon što stupa na scenu Jadranka Kosor, nešto pokušava, daje zeleno svijetlo Mladenu Bajiću da pokrene istragu protiv Sanadera. Kosorica desna ruka Sanadera, sada postaje glavni njegov progonitelj, a podršku joj pruža Karamarko koji stupa u HDZ iznova. Sanader nije sumnjao da će njegov uspon biti silnog pada. Da će pasti i on i država, ali da će biti dežurni za sve.  Doživio je izdaju. Kažu da izdajnici prijatelja često dožive najbolnije izdaje, a on je izdao Gotovinu pa Glavaša, koji su bili glavna stepenica njegova uspona. Zatim je doživio da ga izda njegova odabranica od koje je očekivao zaštitu Jadranka Kosor. U stranci orgijaških izdajnika tu se ne završava. Do zadnjeg dana unutarstranačkih izbora, Karamarko je tvrdio da je uz Jadranku Kosor, da bi se s osmjehom na licu njoj iza leđa pojavio kao protukandidat. (zakon izdaje, ona izdala Sanadera, ovaj nju) Ponio je pobjedu što paktovima, što ucjenama, dospio je na čelo HDZ i tvrdi da je će učiniti sve da od svoje stranke napravi Tuđmanovu stranku desnog centra.

Budala, konvertit, lažni branitelj, izdajnik, kriminalac ili zaduženi zaposlenik može biti uz Karamarkov HDZ.

HDZ je kadrovirao i zaposlio svoje ljude, na brojna odgovorna mjesta diljem društva Hrvatske, i sada strepe od otkaza, pa su osnovali dežuni telefon za psiho pomoć. Kako kaže, bivši HDZovac Reno Sinovčić, ljudi ulaze u HDZ da žive od njega i dobiju posao a njemu to više ne treba. HDZ je neupitno sa svojim vodstvom i umješanosti vodstva Crkve, zapravo udruga krupnih kriminalaca o čemu svjedoči uništenje hrvatskih poduzeća, društva, te cjelokupnom sistema. Crkva kao institucija izgubila je silan broj pripadnika a HDZ je pred zadnjim izdisajima, jer je lako zdravom građaninu koji zna množenje, pomnožiti i dobiti rezultat. Samo na jedno temeljno pitanje, ne može mi dati odgovor ni jedan zdravi patriot, zašto glasaš za Karamarka, a organizirao je uhićenje Ante Gotovine. Razumjem, Karamarko ima za to spreman odgovor, to su bile više sile, nisam to ja, to je odradila CIA, MI6….pa se pitam odakle ljubiteljima Gotovine i ostalih generala iti malo morala dati povjerenje jednom takvom vještom manipulatoru i lažovu. Razumjemo se, Gotovina je trebao biti uhićen i suđen, dragi moji HDZ-ovci, ali ne pod organizacijom onog koji Vas vodi.

Pripremio Toni Eterović uz arhiv SOAe

KURTOVIĆ KUPIO OD KURTOVIĆA ŠKVER 2. dio

Tko je sve potpisivao ugovore u agenciji M nekretnine gdje je ubijena 24-godišnja  Marijana Jerković? U M kontakt agenciji se potpisivao ugovor o uništavanju škvera a godinu dana poslije brutalno je zaklana tajnica čija smrt ni danas nije razriješena. Policija je sve uradila da uništi dokaze, unatoč zaprimljenim prijavama. U agenciji gdje su svi privođeni na razgovor, neki i odbili poligraf, došlo se jednostavno do puštanja osumnjičenih da otputuju u Ameriku. U ovoj agenciji su se spajali razni ugovori pa slučajno i o rascjepu diva BRODOSPLITA.

Ivica Kurtović vlasnik Hotela Lav  jedno je u nizu imena uspješnih koje su tako predstavili Hrvatski mediji, no iza sjene kriju se jasno mutni poslovi u sprezi sa Splitskom policijom i državnim odvjetništvom. Ovo je čovjek koji nije nimalo slabiji od Keruma, samo se drži daleko od očiju javnosti da nebi morao davati velike odgovore. Točnije već smo uočili njegov pristup kada je nam je rekao ovo nije za objaviti, ne dovodeći u pitanje istinitost članka. Rekao je našem uredniku „Meni je jako stalo do moje reputacije i neću Vam dozvoliti da me blatite ako Vam je to cilj. “ Odbijao je davati odgovore na pitanja držeći se s visoka i popivši kavu na eks, ali mu je stigao email sa pitanjima.

 

Niste dužni dati odgovore kako su Vas upozorili prijatelji, mada su Vas krivo upozorili jer transparentnost uklanja sve nejasnoće, donosi mogućnosti.

Zamolio bi Vas da mi odgovorite na sljedeća pitanja, nakon što sam sa svjedocima razgovarao.

1.        Tko Vas je savjetovao da ne razgovarate sa mnom i rekli ste da me znaju?

1. Moji prijatelji i Odvjetnici

2.        Zašto ste pristali razgovarati?

2 . Skoro svako jutro popijem kavu na ….., inače volim popričati sa raznim ljudima,transparentan sam čovjek, pogotovo sto nemam nikakvih tajni i nemam sto kriti.

3.        Zašto ste mi izričito rekli da ne smijem objaviti o Vama ništa i da pazim što objavljujem?

3. Ako ce te se bolje prisjetiti ja sam Vam točno rekao da svako pa i Vi imate PRAVO pisati ali isto tako imate i ODGOVORNOST da  sve sto napišete mozete potkrijepiti valjanim argumentima, jer u protivnom se pisanje moze nazvati “olajavanjem” i podložno je sudskim sporovima.

4.        Gordana Šprajc je dokumentirano Američkoj ambasadi i državnom odvjetništvu više puta slala da ste ratni profiter povezan sa Ivicom Ivaniševićem,  Andreom Boras, Miroslavom Ivićem i Mladenom Bajićem opstruirali njene postupke da bi gradili na njenoj zemlji na Marjanu. Što imate na to reći?

4. Odgovorno tvrdim da sa  gospodom koje ste naveli nikada u životu nisam niti razgovarao (osim ako mislite na g. Ivića iz SD,njega sam imao prilike jednom upoznati na nekom primanju u hotelu Lav)  Tvrka Eurodom doo  od osnutka 1990 g. cisto je graditeljska tvrtka koja je u svom sastavu imala oko 130 djelatnika i to 30tak inzenera, kompletnu građevinsku operativu sa svom mehanizacijom cijeli organizirani sustav za pripremu investcija izgradnju te prodaju izgradjenih posl. ili stamb. Jedinica. Tvrtka Eurodom je u svojoj povjesti izgradila veliki niz objekata različitih namjena. Inace vezano za izgradnju stambenog objekta u Nazorovoj ulici cinjenice su sljedeće:  Negdje oko 1997 g. u tvrtku Eurodom je dosao g Niksa Novakovic, predstavio se kao vlasnik zemljista na navedenoj lokaciji(sto je i argumentirao potrebim papirima) te je predlozio da se sa njim udjel u zajednicki posao izgradnje stambenog objekta na toj lokaciji, jer je on vec ishodio potrebne lokacijske  dozvole za gradnju. Dakle u tom poslu on je vlasnik zemjista a Mi smo organizirana gradjevinska firma. Odmah nakon analize isplativosti projekta smo usli u formalno pravni odnos sa g Novakovic te je objekat brzo i izgrađen te su svi stanovi prodani na trzistu. Napominjem da cijeli objekat ima uporabnu dozvolu te svi vlasnici stanova imaju uredne vlasnicke listove.

Informiran sam je da je u međuvremenu g Niksa Novakovic imao  probleme sa gđa. Šprajc vezano za za njeno osporavanje njegovog vlasnista na tom zemljistu. Molim da za sve informacije vezano za to kontaktirate samo sa g. Novakovic Niksom jer niti Ivica Kurtovic niti tvrtka Eurodom nemaju nikakovi niti formalno pravni niti bilo kakovi drugi odnos sa navedenom gospođom.

5.        Koje godine je osnovana firma Eurodom i na koji način kupuje Brodotours?

5. Kako sam naveo tvrtka Eurodom je jedna od prvih registriranih privatnih firmi u Republici Hrvatskoj i djelatnost je graditeljstvo, jer sam ja po struci inženjer građevine i cijeli svoj radni vijek sam u graditeljstvu . Do sada sam, najprije kao rukovodilac gradilišta u jednoj velikoj kompaniji i poslije u mojoj tvrtki, izgradio vise stotina objekata kako u Hrvatskoj, Americi …Tvrka Eurodom od početka ima trend rasta te ulazi  u razne nove projekte koje pokriva cijelovito: od pripreme investicije, izgradnje te prodaje na trzistu i to uglavnom sve sa svojim djelatnicima.  Jedan od nasih projekata je bila i kupnja ex “Vickovog Doma” u Lovretskoj ulici u Splitu, gdje je u konacnosti izgrađen Stambeno-poslovni komplex “Lovretski dvori”.   Naime prije 11-12 godBrodosplit-Brodogradiliste je vise puta objavljivao javni natjecaj  za prodaju “Vickovog doma” Tada se na 4. Ili 5. objavljeni javni natjecaj za prodaju javila moja firma te je u potpuno transparentnoj i 100% cistoj situaciji kupio tu nekretninu. U sklopu te nekretnine je egzistirala firma Brodoturs koju smo kupili zajedno sa nekretninom. Koliko se sjećam Brodoturs je imao oko 50-60 zaposlenika i oni su se uglavnom bavili kuhanjem i distribucijom hranom uglavnom za potrebe Škvera. Svakako je vazno znati da ni jedan djelatnik nije otpušten vec je registrirana nova firma “Ugostiteljski servis” gdje su svi djelatnici prebačeni(osimpar njih koji su ostvarili uvjete za mirovinu ili sl.) Ta firma posluje jos i danas. Dakle nikakvog spornog detalja po pitanju nijednog djelatnika nije bilo.

6.        Koje se firme nalaze u vlasništvu Brodotursa?

6. U vlasništvu Brodotursa se ne nalazi ni jedna firma.

7.        Vaša firma je određenim direktorima škvera prodala stanove, jeli to u vrijeme kupovine Brodotursa?

7. Moja firma je izgradila mnogo stanova  koje je kupilo mnogo ljudi i naravno da je svaki kupac platio stan. To mi je nepotrebno komentirati.

8.        U kakvim ste odnosima sa bivšim načelnikom odjela za gospodarski kriminal ?

8. Koliko se sjećam nisam nikada ni upoznao niti sam s njim razgovarao.

9.        Danas gdje stanujete čija je uknjižena zemlja?

9. .Za zgradu gdje ja stanujem je vrlo lako provjeriti sve podatke vezano za zgradu i zemljiste.

10.        U kakvom ste odnosu sa sutkinjom Andreom Boras Ivanišević i njenim suprugom urednikom  Ivicom Ivaniševićem?

10.Gospođu i gospodina osobno ne poznajem osim sto ih ponekad vidim na ulici. Nemamo nikakve međusobne relacije ni kontakte.

11.       Koja je tajna Vašeg uspjeha i što čovjek u današnjem vremenu treba sve da bi postao uspješan kao  Vi?

11.   Skoro 40 godina radim  i iza mene je veliki niz stvorenih novih vrijednosti, a sve sto ja osobno posjedujem je rezultat velikog, velikog osobnog rada.

S poštovanjem

Napomena Eteroviću: Gornji tekst su samo odgovori Vama na pitanja i nisu za nikakva javna objavljivanja.

Da Kurtović nije iznio slijed netočnosti ne bismo nastavili pisanje, ali je svojim klevetama uzrokovao nezadovoljstvo 15 tužitelja koji traže svoje čestice, a osim njih sve je jako vezano sa Rascjepom BRODOSPLITA o čemu nikad nije pisano. Tu je nastala privatizacija i zato ljudi koji dogovaraju slom Škvera zajedno kupuju urbane vile sa moćnicima u aparatu kako bi se sutra međusobno štitili. Tuđu zemlju pretvaraju u svoju zakonito jer je zakon u njihovim rukama.

Otkrivši nepravilnosti u Kurtovićevom bogaćenju kao i mnogih samozatajnih tajkuna Dalmacije i Hrvatske došli smo do šokantnih svjedoka sa suda i materijalnih dokaza o tipično Kumskom preuzimanju Brodosplita, raspodjeli urbanih vila direktorima, sucima, urednicima EPH te protuzakonitu uknjižbu u kojoj sudjeluju brojni suci.

 

Sutkinja Vrhovnog suda Gordana Gašparini kao i sutkinja županijskog vanraspravnog suda u Splitu Arijana Bolanča koje su ovih dana prijavljene USKOKu za nezakonitu uknjižbu na tuđu zemlju dio su nevjerojatne sage oko legalizacije ukradenog zemljišta na splitskom Marjanu. Također prijavljeni su i direktor Brodosplita Srećko Kurtović, direktor Goran Cvitanić, te financijski direktor Hrvatske brodogradnje Mladen Ćorluka. Suci Andrea Boras Ivanišević, pokojni Damir Čudina, urednik Slobodne dalmacije Ivica Ivanišević. Velika prijateljica sutkinje Boras, sutkinja Sovjetka Režić se jako interesirala te  intervenirala u zemljišniku da joj se kolegici ubrza uknjižba. Svi su prijavljeni USKOKu.

 

Gordana Šprajc sada naša kolumnistica tvrdi da je sve što je rekao neistina i da je Ivica Kurtović ratni profiter. Tvrdi da su se sreli 1996 godine u kafiću Kaskade, prije nego je otpočela gradnja na njenom zemljištu . Tvrdi da mu je tom prilikom dala na uvid dokumentaciju sa kojom i danas raspolaže, kupoprodajnim ugovorima, punomoćima. Na osnovu tih dokumenata doneseno je rješenje u njenu korist  koje je kasnije pod pritiskom i kroz spregu sa sutkinjom Ivanišević vraćeno na ponovno raspravljanje. Isto tako Šprajc tvrdi da joj  je na kraju razgovora obećao kontaktirati prije nego odluči o sljedećem potezu. Nedugo nakon razgovora sa Kurtovićem Šprajcovu zovu sa Županijskog suda u Splitu, sudac Bartulović koji traži da se psihijatrijski vještaći. Tada otpočinje njena agonija i nasilno otimanje zemlje, usprkos urednom vještvu te uvjerenju doktora Mije Milasa da je ubrojiva. Postalo je moderno psihijatrisjki vještačiti one koji govore isitnu, nedavno je to uradio i Mladen Bajić sa aktivistom Tonćem Majićem koji ga je prijavio HAAGU za prikrivanje zločina u Splitskoj Lori u vrijeme rata. Majić je kasno saznao da onaj tko sudski goni optužene, zapravo je sve znao jer je bio vojni tužitelj nadomak Lore i znao apsolutno sve.

Kurtović kupuje hotel Lav.

USKOK zaprima materijale no sve ignorira, sada je obaviještena Američka ambasada kao i EU komisija pošto je očigledno da je Mladen Bajić sve zataškavao svo vrijeme.

Pripremio istražni tim udarno, slike Nacional

USPON IVICE KURTOVIĆA 1.dio

Ivica Kurtović vlasnik Hotela Lav stvorio je image poduzetnika iz sjene o kojem je malo pisano u javnosti osim hvalospjeva pisanih u EPH i NCL medijima. Otkrivši nepravilnosti u njegovom bogaćenju kao i mnogih samozatajnih tajkuna Dalmacije i Hrvatske došli smo do šokantnih svjedoka sa suda i materijalnih dokaza o tipično Kumskom preuzimanju Brodosplita, raspodjeli stanova direktorima, sucima, urednicima EPH kao i otimanju zemlje na kojoj izgrađuje tri vile.

Radeći na predmetu BRODOTURS, naišli smo prvo na našu kolumnisticu koja je zbog potrage za svojim zemljištem poslana na psihijatrijsko vještaćenje;  policijski, sudski i medijski gonjena shvatila je da se nalazi u ratu sa vjetrenjačama. Riječ je o Gordani Šprajc za koju je Slobodna Dalmacija pisala da je dinamitom išla na stanare u svojoj kući što se ispostavilo lažnim objedama medija. Šprajc nam je iznjela: “Pljačka i otimanje BRODOSPLITA počinje na mojoj zemlji. Glavni i odgovorni za uništavanje BRODOTURSA je upravo gospodin Ivica Kurtović koji je nezakonitim metodama i spregom sa sutkinjom Andreom Boras Ivanišević, urednikom Slobodne  Ivicom Ivaniševićem, pokojnim sucem Čudinom, načelnikom odjela za gospodarski kriminal i Mladenom Bajićem opstruirao cijeli moj postupak. Protuzakonito su se uknjižili na moju zemlju i vodim godinama kazneno gonjenje protiv Ivice Kurtovića”

Na temelju izvedenih dokaza gospođe Šprajc kontaktirali smo telefonski gospodina Kurtovića koji je na prvi poziv priznao da je zemlja njena no da su tu nastali neki drugi problemi jer je ona luda. Nakon toga smo ga pitali kada je kupio Brodotours i koji sve direktori te suci useljavaju na njenu zemlju u vile te da li se to odvija u trenucima kada se vrši privatizacija Brodtoursa? Uzvratio je zbunjeno da ne razumije kakve veze ima jedno sa drugim. I da takve stvari ruše njegovu reputaciju te ih ne bi trebalo objaviti, pa smo se dogovorili za kavu. Samo nama je poznato kako i zašto ima veze jedno sa drugim ali i gospodinu Kurtoviću, no javnosti će tek postati tijekom iznošenja materijalnih dokaza tko je sve nejasna uloga u priči Brodotours i Eurodom.

 

Sjeli smo na kavu ja i gospodin Kurtović te sam m urekao : “Čujte gospođa Šprajc je donjela sudsko vještvo dr. Mije Milasa da nije luda.”  Okrenuo se u obranu praveći me ludim: “Ja Vam nisam rekao da je luda i nisam rekao da je zemlja njena, ona se spori sa drugim osobama.”  ali rekli ste mi na telefon mu konstatiram, pa nastavlja: “Vi to ne smijete objaviti, Vi morati znati što objavljujete.” Rekao sam mu da mi je u interesu istina i da ne prežem od ničega za istinom te mi nitko neće naređivati što objavljujem. Prije nego sam otvorio pitanja, okretao je glavu rekavši da su mu prijatelji rekli kako se uopće nema što nalaziti samnom ali je ipak transparentan. Nakon što sam mu rekao da će svi poduzetnici doći na red i da sam nepristran, zanima me samo kako se obogatio ali ne mora odgovarati. “Naravno da ću odgovoriti ja sam pošten čovjek, nisam kriminalac, sve što sam stvorio stekao sam pošteno.” Brzo je završila naša kava, pa mu šaljem pitanja na službeni email:

 

Poštovani Gospodine Kurtović….

Niste dužni dati odgovore kako su Vas upozorili prijatelji, mada su Vas
krivo upozorili jer transparentnost uklanja sve nejasnoće, donosi
mogućnosti. Sjeli smo na kavu na vidilici u nedjelju u 10 sati i tijekom razgovora
niste ništa odgovorili.

Pripremio Toni Eterović, slike udarno