VLADA POČELA OD TRŽNICA, UMJESTO OD KORUPCIJE

Dok korupcija cvijeta tužni prizori ove zemlje skrenuti su na trržnice i ulične prodavače. Neki smatraju “treba uvesti red”, a Slavko Linić izjavljuje da neće tolerirati šverc. Kada se spomene red, pomislimo na uhićena korumpiranih profesora, doktora i švercera cigareta. Znamo – to nije rat protiv korupcije niti uvođenje reda, to je tragikomedija Hrvatske.

linic milanovic

Red se vodi od vrha. Red bi izgledao kada bi se uhitilo nekoliko bankara, tajkuna, sudaca, odvjetnika, udbaških ubojica. To bi doista pokazalo da je vlada Zorana Milanovića ozbiljna vlada a ne Cirkus Moira Orfei. Ovakvo iživljavanjje nad građanima doslovno trećeg reda, koji prodaju, voće, cvijeće, šešire, jaja, to je neshvatljivo vođenje reda jednog manijaka koji više ne zna koga zlostavljati. Čovjeka su uhvatile godine, ima dijagnosticiranu ozbiljnu psihičku bolest i jedino što ga još drži na nogama je zloća, prkos a i težnja ka samouništenju. Slavko Linić više nema što izgubiti, Milanović ima i sigurno hoće nastavi li ovim “socijalnim tempom” koji je uzrokovao nedavno zataškano samoubojstvo prodavačice na tržnici Osijek. Žena je popila solnu kiselinu jer nije imala za fiskalnu kasu.

Udarno tim, fotto FB

FARAGE: DOKAZ DA EU NEMA KRITERIJE JE HRVATSKA

Britanski zastupnik Nigel Firage sve manje vjeruje u opstanak EU, te iznosi kako bez kriterija primaju države, pa i Hrvatska. Europarlamentarcima je poručio kako ne vide što se događa u velikim zemljama poput Francuske, Italije, Finske, Nizozemske i Velike Britanije te kako bi idući europski izbori mogli pokazati da je EU upitan i da mora biti “preokrenut” za dobrobit naroda Europe.

farage

“Vaš imperij se upravo proširio! Imate Hrvatsku! Zabili ste svoju zastavu na hrvatsko tlo, naravno, ne zato što ste imali veliku potporu javnosti za to. Samo je 22 posto Hrvata je izašlo na izbore za EU parlament, ali zato je postojala velika potpora hrvatskih političara. O da, zapravo je premijer koji je pregovarao o ulasku, Ivo Sanader, lani osuđen na 10 godina zatvora zbog prodaje nacionalnog imetka, a u tome je imao potporu cijelog hrvatskog naroda, rasprodali su svoju zemlju! I to su napravili zbog vlastitih interesa, da bi dospjeli na veću pozornicu. Zemlja koja se 800 godina borila za svoju neovisnost, nakon 20 godina ju je predala ovim ljudima ispred nas.”, poručio je Farage. Andrej Plenković (HDZ) mu je proturječio braneći EU i Hrvatsku, te ukazao da je Farage u Hrvatskoj bio tek 2011, i da od tog perioda navodno može znati o Hrvatskoj. Bacio je asocijaciju na nedavno spomenuti tajni račun Faragea.

http://youtu.be/ypgycYucYEs

MERON: SMISAO SUDA NIJE ZATVOR, NEGO PRAVDA

Nakon niza kritika povodom oslobađajućih presuda što su izrekla sudska vijeća čiji je bio član, uključujući i pismo njegovog kolege iz Haaga danskog suca Frederika Harhoffa, predsjednik suda Theodor Meron je upozorio kako optužnica ne može automatski značiti i krivnju.

meron

“Ako bi cijela svrha međunarodnog prava bila da osuđuje onda bismo živjeli u svijetu u kojem bi svaka optužena osoba bila automatski i kriva. Takav svijet bi bio u suprotnosti sa onim što nazivamo pravdom.”, rekao je Meron. Dodao je kako su oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te one u slučaju srbijanskih vojnih i policijskih dužnosnika Momčila Perišića, Jovice Stanišića i Franka Simatovića upravo dokaz jamstva poštenog suđenja kakvo se prakticira na Haaškom tribunalu što je i jedan od njegovih najvećih uspjeha.

Meron nije izravno komentirao tvrdnje iz prošlomjesečnog otvorenog pisma suca Harhoffa koji je ustvrdio kako su nedavne oslobađajuće presude rezultat političkog pritiska a zbog čega su reagirale i neke vladine udruge s područlja bivše Jugoslavije uz ocjenu kako se oslobađajućim presudama ne doprinosi pomirenju. Meron je kazao tek kako bi osobno bio sretan kada bi presude doprinijele pomirenju no istaknuo je kako je primarna odgovornost za taj proces unutar samih društvenih zajednica.

“Pomirenje često zahtijeva mnogo više od obične presude i to je pitanje na koje vođe u društvima i zajednicama mogu mnogo prije odgovoriti.”, izjavio je Meron. Žrtvama zločina počinjenih u ratovima na području bivše Jugoslavije Meron je iskazao zahvalnost zbog činjenice da su pokazali spremnost svjedočiti. Izrazio je žaljenje jer inicijativa za osnivanje neke vrste fonda za žrtve koju je i osobno podupirao nije dobila potrebnu potporu međunarodne zajednice. Bez obzira na sve proturječnosti, Meron drži kako je povijesni značaj ICTY-a nedvojben.

“Tribunal je pokazao kako će odgovarati svi oni koji krše odredbe međunarodnog kaznenog prava, bez obzira jesu li to predsjednici država, političari, generali, vođe paravojski ili obični vojnici. Na taj način, svaka presuda nosila je značajnu poruku: ‘Oni koji čine zločine protiv čovječnosti, ratne zločine ili genocid bit će dovedeni pred lice pravde’”, kazao je Meron.

Udarno tim, HINA, Icty

BND: VLADA PADA DO BOŽIĆA

Kako je udarno.com najavljivao iz svojih izvora, danas je i potvrđeno, oko 80 uhidbenih naloga je stiglo. Danas drugi dan pristupa EU, policija je primila ukupno 84 naloga. Policija je locirala 28 osoba a 22 su već privedene. Josip Perković i svi krvnici nakon 2002. amnestirani su i oslobođeni izručenja.

linic21

Kako se na Njemačke vlasti vrši snažan pritisak po pitanju sankcija na Hrvatsku, zbog korupcije i zaštitnika UDBAŠKIH egzekucija, doznajemo od BND kako su rekli da će taj zakon pasti a i da će vlada pasti do Božića, jer državu ministar financija Slavko Linić sa Mladenom Bajićem vodi prema krvoproliću i izvanrednim izborima. U spisima koje smo vidjeli stoji da će Hrvatska izgledati kao Bugarska kada je poskupjela struja.

Udarno tim, fotto FB

ODVJETNICI: CIJELA HRVATSKA UZ UBOJICE UDBE

Za Večernji list i novinara Zvonimira Despota ekskluzivno su se otvorili braća Davor i Zlatko Prtenjača u Njemačkoj kao odvjetnici zastupaju žrtve udbaških likvidacija, i to obitelji Miličević i Bošnjak te drugih obitelji koje ne žele da im se imena objavljuju u medijima. U svim tim ubojstvima isti je rukopis – Udbin. Preko tih slučajeva dobili su informacije o slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića, i to preko njemačkih institucija. Nedavno je pak Davor Prtenjača pratio reportera njemačkog tjednika Focus kao njegov pravni zastupnik, kada je u Zagrebu razgovarao s Antom Nobilom o Josipu Perkoviću.

zlatko-prtenjaca

ODVJETNIK ZLATKO PRTENJAČA

Oba brata rođena su u Njemačkoj, u Böblingenu. Otac Ante rodom je iz Polače kod Zadra, a majka Marica iz Donjeg Miholjca. Nakon završene gimnazije u rodnom gradu, Davor Prtenjača odlazi u München gdje studira pravo na elitnom sveučilištu LMU, koje se smatra najboljim pravnim fakultetom u Srednjoj Europi. Godine 2003. položio je prvi državni ispit na pravnom fakultetu kao jedan od najboljih studenta prava u Njemačkoj. Slijedi dvogodišnja praksa na sudu, u državnom tužiteljstvu i odvjetničkim uredima u njemačkim pokrajinama Baden-Württembergu i Bavarskoj. Poslije je bio odvjetnik u Münchenu i nakon toga u Stuttgartu. Davor je 2006. doktorirao pravo kod Franka Höpfela, suca Haaškoga suda. Zlatko je također upisao pravo u Münchenu. Iako je počeo studirati kasnije od brata, s Davorom je položio prvi državni ispit kao jedan od najboljih studenata prava u Njemačkoj. Od 2004. do 2006. radi na sudu, u državnom tužiteljstvu i odvjetničkim uredima u Bavarskoj i Baden-Württembergu. Iduće dvije godine odvjetnik je u Stuttgartu za ekonomsko, kazneno, međunarodno i europsko pravo. Od 2008. godine samostalni je odvjetnik u Stuttgartu te upisuje doktorat i doktorira na temi Haaškog suda kod profesora Joerdena u Frankfurtu na Odri. Davor je bio angažiran kao nezavisni konzultant za pružanje pravnih konzultantskih usluga braniteljskom timu Ante Gotovine u žalbenom postupku. Obojica su poznata hrvatskoj javnosti i po upućivanju zahtjeva njemačkom ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizièreu uime bivšeg emigranta Gojka Bošnjaka, da se Titu posmrtno oduzme najviše njemačko odličje Izvanredni savezni križ, koji mu je 1974. pri posjetu Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Davor Prtenjača inače je u njemačkim odvjetničkim krugovima iznimno cijenjen i slovi za energičnog i jednog od ponajboljih mladih stručnjaka na području međunarodnog kaznenog prava. S obojicom braće, koji danas vode zajednički odvjetnički ured u Njemačkoj, razgovarao sam o Josipu Perkoviću, odnosno o cijelome slučaju koji je posljednjih dana zapalio ne samo našu unutarnjopolitičku scenu nego i zakomplicirao i narušio naše odnose s EU i posebice s Njemačkom.

dprtenjaca

ODVJETNIK DAVOR PRTENJAČA

Vaša teza vezana uz “Lex Perković” jest da je novost u tome da je srušen cijeli demokratski poredak. Znači li to da smo svjedoci da u Hrvatskoj na neki način vlada stari CK?

ZP: Svjedoci smo da jedan čovjek ima odvjetnički tim kakav nitko dosad u Hrvatskoj nije imao. Vlada, vladajuća stranka, predsjednik države, državni odvjetnik, tajne službe, svi su stali u obranu Josipa Perkovića. Oni svi gaze nacionalne interese i međunarodne obaveze i tako nanose štetu Hrvatskoj. Samim time srušen je ustavni poredak RH, jer po zakonima i Ustavu RH, i Vlada, i stranke, i predsjednik, i državni odvjetnik, ali i tajne službe trebaju štititi hrvatske interese, a ne interese pojedinaca. Imaju obvezu poštovati Ustav i zakone. Ako netko želi biti član odvjetničkog tima, onda bi trebao dati ostavku i postati član Hrvatske odvjetničke komore. Onda nije problem da brani Josipa Perkovića. “Lex Perković” jasno pokazuje da na neki način i dalje vlada stara komunistička garda i da u ključnim pitanjima u RH demokracije jednostavno nema.

Podjela vlasti na legislativnu, egzekutivnu i judikativnu primat je svake demokracije i temelj demokratskog poretka. Je li ta podjela ugrožena u RH?

DP: U slučaju “Lex Perković” i svih događaja oko toga sigurno da nije samo ugrožena nego i srušena cijela trodiobna podjela vlasti. Posljedice toga slučaja morat ćemo još dugo ispravljati.

Mislite da predsjednik RH, kao ustavna ravnoteža, može spasiti taj poremaćaj u demokratskom poretku naše države?

ZP: Po ulozi koju ima u Ustavu, sigurno bi on to i trebao. No, problem je u tome da sam predsjednik postaje član odvjetničkog tima Josipa Perkovića. Ali važnija i opasnija za naš demokratski sustav jest činjenica da je baš predsjednik iskoristio svoju ustavnu ulogu kako bi Vladi, vladajućoj stranci i državnom odvjetniku dao legitimitet u cijelom tom slučaju. Posebice svojom izjavom da se Perkovića uopće ne bi trebalo izručiti Njemačkoj.

Što točno mislite kad govorite o “legitimitetu” koji je dao predsjednik RH?

DP: Predsjednik je po Ustavu osoba koja bi trebala biti iznad svake stranke. Problem je da je i sam predsjednik također, ili se meni tako čini, igrač stare nomenklature koja vlada u pozadini. No, Hrvati ipak vjeruju predsjedniku malo više nego drugim političarima, tako da Ivo Josipović koristi taj kredibilitet kako bi narod privukao na svoju stranu. To je ta podjela u odvjetničkom timu Josipa Perkovića, koju RH još ni na jednom suđenju nije vidjela.

Kako je u sve to upleten glavni državni odvjetnik RH?

ZP: I on je u funkciji obrane Josipa Perkovića, jer jednostavno nije istina da su hrvatske institucije surađivale s Nijemcima. U presudi Krunoslavu Pratesu stoji da su hrvatske institucije šutjele, da nisu davale odgovore na pravne zahtjeve njemačkog suda, da su potpuno blokirale i ignorirale sve zahtjeve iz Njemačke i tako dale do znanja da RH nije u a interesu da se slučaj Đureković pravedno riješi.

Vjerujete li da je Perković povezan s ubojstvom Stjepana Đurekovića?

DP: Ja nisam sud koji će o tome morati odlučiti, i nisam odvjetnik Josipa Perkovića, tako da me to pitanje ne opterećuje previše. Rođen sam i školovan u Njemačkoj i jasno mogu reći da nitko u Njemačkoj ne može pokrenuti kazneni postupak bez kvalitetnih dokaza. Imam apsolutno povjerenje u njemački sustav i svi mi znamo da je baš Njemačka najuređenija država u svakom pogledu u Europi, bilo to ekonomski, politički, ali i sudski i pravno.

Zamislite da ste odvjetnik Josipa Perkovića. Koji biste odgovor dali na pitanje, postoji li osnovana sumnja da je sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića?

ZP: Razumno je da kolega Nobilo pod svaku cijenu želi obraniti klijenta. On u toj obrani ne mora biti i nije objektivan. Prije nekoliko tjedana bio sam kod kolege Nobila u uredu i jasno sam saznao kako se Josip Perković misli obraniti, da nije naredio ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Što su glavni argumenti Josipa Perkovića i njegova odvjetnika Ante Nobila?

ZP: Glavni argument je da svjedok Vinko Sindičić nije vjerodostojan i da se cijela presuda u Münchenu temelji na iskazima svjedoka Sindičića. Drugi glavni argument jest da kolega Nobilo prebacuje odgovornost na tajne službe u Beogradu, na grupu oko Arkana. Zaključak je bio da je njemački sudski sustav u tome slučaju loš, da nije vjerodostojan i da krši načelna prava optuženika, tako da se ne može pričati o pravednom suđenju.

Što vi mislite o tim argumentima vašeg kolege Nobila?

DP: Razumno je da brani Josipa Perkovića kao klijenta. No u trenutku kad napada njemačko pravosuđe, na taj način i njemački ustavni poredak, tako i demokratsku Njemačku, prelazi granicu, nakon čega se slobodno može reći da takve izjave nitko razuman ne shvaća ozbiljno. Većina kolega sigurno se čudi na takve izjave.

Što kažete na pokušaj prebacivanja odgovornosti za ubojstvo na Arkana?

ZP: Prebacivanje odgovornosti za kaznena djela često se događa u kaznenom postupku. No impuls za takvu strategiju obrane rijetko kad predlaže odvjetnik, nego u većini slučajeva impuls daje baš sam klijent. Za odvjetnika u kaznenom postupku takva je strategija u biti onda povoljna, kad osoba, na koju želite prebaciti odgovornost, još nije dala iskaz i/ili nije dostupna sudu. U vezi prebacivanja odgovornosti na Arkana, zna se da se on ne može ni na koji način braniti, tako da je prebacivanje odgovornosti na njega najjednostavnije.

Kako ocijeniti napad na vjerodostojnost svjedoka Sindičića?

ZP: Sudovi, državno odvjetništvo, ali i odvjetnik imaju zadatak da procijene vjerodostojnost svjedoka. Naravno da su stvari za obranu lakše ako imate samo jednog svjedoka protiv sebe. Cijeli trud je onda samo fokusiran na to da se dokaže da baš taj svjedok nije vjerodostojan.

Što mislite, hoće li biti moguće da Nobilo dokaže da Sindičić nije bio vjerodostojan?

DP: Mislim da će obrani biti vrlo teško, jer je sud u Münchenu potvrdio da je svjedok Sindičić vjerodostojan i teško će drugi sudovi od toga odstupati. Mislim da je to nemoguće i to još u Njemačkoj nisam doživio, barem ne na istome sudu. A suđenje Josipu Perkoviću trebalo bi biti također u Münchenu. S druge strane, presuda broji 120 stranica, i baš su suci, koji su visoko i dobro obrazovani, temeljito i dugo raspravljali o vjerodostojnosti svjedoka Sindičića, i na temelju takve rasprave donijeli svoju odluku u presudi. Nije istina da njemački sud nije postavio pitanje je li Sindičić uopće vjerodostojan.

No bitno je, i to se sasvim izgubilo iz vida, da Sindičić nije bio jedini svjedok protiv Pratesa. Bivši sudac Ustavnog suda RH Vice Vukojević također je svjedočio protiv Pratesa. Nakon sudske izjave 2006., Vukojević gubi posao. Hrvatski sabor raspravlja o ukidanju imuniteta Vukojeviću zbog fingiranih optužbi za silovanje, da bi sud u Münchenu potvrdio da državne institucije u RH žele imati utjecaj na suđenje u Njemačkoj. I nakon svega toga, Vukojević ne mijenja iskaz protiv Pratesa, tako da je njemački sud zaključio da svjedok u takvim okolnostima može biti vjerodostojan. On na kraju krajeva i jest vjerodostojan.

Imate li još što reći o vjerodostojnosti Vinka Sindičića?

DP: Naravno. Zanimljivo je kako je potpuno ignorirana činjenica da je i sam Prates priznao brojne iskaze svjedoka Sindičića, i tako sam potvrdio njegovu vjerodostojnost.

Možete li biti konkretniji?

ZP: Želim samo kratko pojasniti sljedeće točke. Prvo, početak odnosa Pratesa i Josipa Perkovića bio je u Makedoniji, gdje Perković s Pratesovom ženom razgovara o djelovanju dr. Jelića i ostalih hrvatskih emigranata u Münchenu. Za vrijeme toga prvog susreta, Perković predaje svoj broj telefona na malom papiru kako bi ga Prates mogao nazvati. Drugo, 1975. Perković stiže u posjet Pratesu u Njemačku na njegovu kućnu adresu, a da ga prije nije zvao ili se na drugi način informirao. Perković je Pratesu jasno objašnjavao da oni u Jugoslaviji cijene njegov rad u Münchenu i da je to i te kako važan posao, jer da je bitno za ustavni poredak SFRJ da se što prije i što više zna o aktivnostima hrvatskih emigranata, tako da bi SFRJ na vrijeme spriječila akcije hrvatskih emigranata. I treće, Prates pristaje na suradnju, jer smatra da je Perkovićeva najava kako nitko ne želi loše njemu i njegovoj obitelj upravo neizravna prijetnja Pratesu.

Oprostite što vas prekidam, ali možete li kratko i jasno reći na što želite ukazati?

ZP: Želim reći da je suradnja Pratesa i Perkovića bila dugotrajna. Štoviše, da ga je upravo Perković pridobio za tajnu službu, što znači da je Perković bio mentor i mogući nalogodavac Pratesu, a da ovaj nikako nije mogao djelovati samostalno. Još je nešto vrlo važno, i to je već vidljivo na početku odnosa Perković – Prates. To je činjenica da srpska ili crnogorska ili bilo koja druga republička tajna služba nema veze s Pratesom, nego isključivo hrvatska tajna služba. Koliko je vjerodostojan argument kolege Nobila da je Arkan ubio Đurekovića već sada vaši čitatelji mogu sami i jasno zaključiti. No, ima tu još više konkretnih stvari, koje se moraju znati.

Hvala, slobodno nastavite s izlaganjem u vezi Pratesova iskaza.

ZP: Nakon što je dogovorena suradnja, Prates redovito šalje informacije Perkoviću, dva-tri puta mjesečno čuju se telefonski, a često se i osobno vide u Belgiji, Luxembourgu i Zapadnom Berlinu. Na početku Prates dobiva kodno ime Boem, a od 1978. postaje Stiv, što je sud u Münchenu saznao iz dokumenata koje je Perković pisao o Pratesu. Vrlo bitna stvar za cijeli slučaj, a posebice za vjerodostojnost argumenata kolege Nobila, što ću kasnije objasniti, jest činjenica da su Prates i Perković za telefonski razgovor dogovorili “signal” ako Perković želi hitno razgovarati s Pratesom. “Signal” je bio sljedeći: Perković bi Pratesa zvao dva puta na kućni telefon, uvijek na puni sat, i telefon bi svaki put pozvonio tri puta. Nakon toga Perković bi poklopio slušalicu i Prates bi otišao u javnu govornicu i nazvao Perkovića. To je bio dugogodišnji modus operandi. Prates osobno priznaje da je Perkoviću u lipnju 1983. u Luxembourgu predao ključ za garažu u kojoj je 28. srpnja 1983. ubijen Stjepan Đureković. Na dan Đurekovićeva ubojstva Prates kod kuće čuje Perkovićev telefonski “signal”, prvo u 22, a onda i u 23 sata. Nakon toga ide u javnu govornicu i zove Perkovića.

Znači, Prates je osobno dosta toga potvrdio što je Sindičić rekao?

DP: Da. I baš ta činjenica treba svakome razumnom čovjeku dati do znanja da u slučaju kada su izjave optuženika i jednog bitnog svjedoka u mnogim stvarima identične, svaki odvjetnik obrane ima malo prostora vezanog uz vjerodostojnost svjedoka. Nije samo problem Sindičić za obranu, nego svi koji su dali iskaze na sudu, a pogotovu Prates, kojemu bi ja tada savjetovao da šuti, jer šutnja je zlato. Tako bi sud imao više problema s vjerodostojnošću bilo kojega svjedoka. No to je sada stvar prošlosti i svi mi moramo prihvatiti demokratsku i pravednu odluku sudova.

Kako tumačite činjenicu da su Prates i Perković 28. srpnja 1983. telefonski u 23 sata razgovarali nakon “signala”?

ZP: Mislim da je i svakom djetetu jasno da u to doba noći nisu razgovarali o godišnjem odmoru. Koliko je Prates naivan, da je tu činjenicu priznao, samo za sebe govori, a nitko sada ne može ozbiljno tvrditi da nisu razgovarali o ubojstvu Đurekovića. Tu priču nitko normalan neće saslušati, a kamoli u nju povjerovati.

Može li se reći kako postoji ozbiljna sumnja da je Josip Perković naredio ubojstvo Stjepana Đurekovića?

DP: Apsolutno, pogotovu što argumenti obrane nisu temeljiti i jaki. Konačno je došlo vrijeme da Josip Perković sam kaže da ide u Njemačku na sud dokazati svoju nevinost, kao što su to hrabro učinili naši generali u Haagu. I na kraju krajeva, barem sudeći po argumentima kolege Nobila, Perković će sigurno biti slobodan čovjek, tako da se ne mora ničega bojati. Hrvatska ne bi trebala biti talac jednog čovjeka! Samo tako Perković može uživati svoje najljepše godine, jer alternativa su bijeg i strah.

Već je jednom Nobilo spasio jednog klijenta na račun druge osobe, slučaj Blaškić – Kordić. Može li se iz toga zaključiti da bi Nobilo mogao spasiti i Perkovića, recimo na račun Zdravka Mustaća?

ZP: To su špekulacije. Teško je reći i usporediti dva takva slučaja. Samo za sebe mogu reći, da kad god branim, recimo jednu grupaciju, onda najveći uspjeh imate ako se zajedno branite, a ne jedan protiv drugoga. To ste lijepo mogli vidjeti u slučaju Gotovina, a naravno da je slučaj Blaškić primjer što se može dogoditi ako branitelji ne surađuju – tamo su svi bili osuđeni! Nemojmo to zaboraviti! Hoće li Nobilo spasiti samo Perkovića ili i ostale, samo on zna. Bude li došlo do suđenja u Njemačkoj, svi ćemo glede toga pitanja biti pametniji.

Postoje li i drugi argumenti, koji bi mogli pružiti činjenice da je Perković naredio ubojstva?

ZP: Naravno. No, dopustite da vašim čitateljima još opišem jedan bitan detalj. Ove godine prije Uskrsa kolega Nobilo dogovarao je susret s njemačkim državnim odvjetnikom i suradnikom LKA (Bavarska kriminalistička policija) München. Nobilo je tražio dozvolu za svoj zrakoplov, ali u Münchenu je dobio odgovor da zrakoplov s jednim motorom može sletjeti samo u Fürstenfeldbrucku, nedaleko od Münchena. Nobilo želi izravno doći u München i dobiva dozvolu za zrakoplov koji ima dva motora. Postoje informacije da je Nobilo bio u Münchenu, što je i sam priznao. No bitna je činjenica da kolega Nobilo govori da je njemački novinar Focusa, koji je to i objavio, neke stvari konstruirao te da taj novinar ne može više nešto znati. Osobno ne znam tko što točno zna. Ali sama činjenica da netko točno zna što sam htio i kako sam na kraju stigao negdje, govori da takva osoba sigurno ima pouzdane informacije i da takva osoba to može i dokazati.

O čemu su Nobilo i predstavnici LKA i druge osobe razgovarali u Munchenu?

ZP: Nisam bio prisutan, ali prema informacijama Focusa, Nobilo je htio spasiti svoga klijenta. Nudio je dokumente koji bi dokazali da je Perković nevin. Nijemci sigurno neće prihvatiti bilo koji dogovor po kojemu Perković ne bi trebao izaći pred njemački sud. Mislim da je taj trenutak sigurno prošao.

Tajni razgovori prije optužnice i suđenja znak su da stvari stoje loše

Jedan ste od najboljih odvjetnika za kazneno pravo u Njemačkoj, bili ste u brojnim velikim procesima. U kojemu slučaju vi odlučite zatražiti razgovor s državnim odvjetnikom, policijom ili sudom?

ZP: Ja, kao i brojni moji cijenjeni kolege, samo onda tražim razgovor kada su izgledi da mogu spasiti svoga klijenta mali ili nikakvi. Naravno, treba razgovarati i s drugom stranom, da bih mogao saznati njezinu taktiku, i tako dalje. No tajni razgovori prije optužnice, prije suđenja jasan su znak, ne samo za državno odvjetništvo nego i za klijenta, da stvari stoje loše.

Znači li to da i sam odvjetnik Nobilo smatra da bi Perković mogao biti osuđen?

DP: Nikada ne bih uzeo sebi za pravo o takvim stvarima bilo što sugerirati. Želim samo ukazati na činjenice, da bi vaši čitatelji sami mogli zaključiti. Ja nikada ne tražim razgovor ako sam uvjeren da ću dobiti postupak. No, naravno, svaki odvjetnik ima svoju ideju, svoju taktiku i svoje mišljenje, i baš me to uvijek fascinira u mojemu poslu. Uvijek nešto i naučite od starijeg kolege.

Večernji list, fotto: Pixel

U NJEMAČKOJ POLICIJA RASTJERALA EMIGRANTE

Akcija je završila munjevito: u nedjelju 30.6. oko 5 sati ujutro, interventna policija je ušla u kamp prosvjednika emigranata u Münchenu u kojem već danima 50-tak izbjeglica iz čitavog svijeta prosvjeduje tražeći veća prava. Najveći dio njih štrajka glađu i već danima ne uzima vodu. Upravo zbog toga su vlasti odlučile raspustiti kamp i osobe ugroženog zdravlja prenijeti u bolnicu. “Spašavanje ljudskih života je na prvom mjestu., rekao je gradonačelnik Münchena Christian Ude (Socijaldemokratska stranka Njemačke SPD).

poliz

Nasilnom raščišćavanju kampa usred grada prethodio je neuspjeli pokušaj specijalnog izaslanstva bavarskih vlasti da nekako pronađe kompromis i izbjeglice privoli na prestanak štrajka glađu. Izbjeglice, koje uglavnom dolaze iz Irana, Afganistana, Etiopije, Sirije i Siera Leonea, već tjedan dana prosvjeduju protiv načina na koji su kao potražitelji političkog azila u Njemačkoj tretirani. Glavni zahtjev prosvjednika je hitno priznavanje političkog azila i dodjela neograničene boravišne dozvole.

Prijedlog vlasti da se njihovi zahtjevi uzmu u hitan postupak, prosvjednici su odbacili. U otvorenom pismu njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, izbjeglice su za loše stanje u svojim domovinama okrivili dugogodišnji kolonijalizam i iskorištavanje od strane zapadnih sila. Zbog toga, kako se navodi, Vlada Njemačke nema pravo odlučivati o tomu smiju li izbjeglice ostati ovdje ili ne. “Svaki čovjek ima pravo na život u blagostanju i sigurnosti.”, stoji u zahtjevu.

Vlasti su od samog početka odaslale signal da ovaj prosvjed neće imati učinka. Bavarski ministar unutarnjih poslova Joachim Herrmann (Kršćansko socijalna unija CSU) oštro je kritizirao ovakav način prosvjeda. “Svako u Njemačkoj ima pravo na postupak priznavanja azila po standardima pravne države. Štrajkovima glađu ne možete jednostavno mehanizme pravne države staviti izvan pogona.”, rekao je Herrmann. I bavarska ministrica za socijalna pitanja Christine Haderthauer (CSU) je prosvjednike pozvala da odmah prekinu sa štrajkom glađu. “Država se ne može ucjenjivati.”, rekla je Haderhauer.

Zeleni u minhenskoj gradskoj vijećnici žestoko su kritizirali odnos vlasti prema prosvjednicima optužujući CSU za provođenje “populističke politike zastrašivanja”. Njemačka je jedna od glavnih idejnih pokretača novog pravila o postupanju prema izbjeglicama unutar Europske unije koje predviđa da izbjeglice politički azil zatraže u onoj zemlji članici Europske unije u koju su prvo doputovali. Nedavno je izbila i svađa s Italijom oko stotinjak afričkih izbjeglica koje je Italija poslala “na sjever”. Trenutno u Njemačkoj tek svaki treći zahtjev za azilom biva priznat.

Nenad Kreizer (dpa)

DIREKTORI VATIKANSKE BANKE DALI OSTAVKE

Direktor Paolo Cipriani i zamjenik direktora Vatikanske banke Massiomo Tulli podnijeli su ostavke danas, jer je to u najboljem interesu banke i Svete Stolice, priopćeno je iz Vatikana. Njihove ostavke uslijedile su nakon hapšenja monsignora Nunzija Scarana i još dvojice umješanih u korupciju.

VATICANSvi su obuhvaćeni istragom, Papino povjerenstvo je krenulo od svoje kuće. Korupcija i pranje novca spriječeno je “zaskakanjem” 20 milijuna €ura iz Švicarske u Vatikan. Uhićen je bankar, biskup i pripadnik talijanske tajne službe. No na tome neće ostati kako se doznaje.

Udarno tim, fotto FB

PAPA: NE MOLITE, NEGO POMOZITE!

Papa Franjo je najavio proglašenje svetim Pape Ivana Pavla II u deseti mjesec. U nekoliko dana svojih poruka u kapeli Svete Marte, Papa se dotakao niza tema koje se tiču življenja vjere u odnosu na svijet. Papa je izjavio da Kršćanin ne može biti ravnodušan niti sretan ako vidi pored sebe nesretne ljude.

papa fr

“Jedna jako bogata žena dok sam bio kardinal tražila je razgovor sa mnom. Došli su tjelohranitelji, limuzina, i kad je ušla u moj boravak sva rastresena pitala me koliko da plati misa za sebe, hodočašće, doživjela je tragediju života. Rekao sam joj znate li koliko ljudi vi možete sada spasiti, a preko njih spasiti i usrećiti sebe. Zatvorili ste se u svoj ja i ugađanje sebi, to vas nikad neće učiniti sretnom. Najveće ispunjenje ćete ostvariti kada u onom patniku što m gradimo krov, vidite sebe. Ostavite se putovanja, pored vas je Krist živi koji traži od vas ne da mu se molite, nego da ga svjedočite i živite. Počela je plakati. Vratila se nakon mjesec dana kao nova osoba, ozdravljena, ispunjena, sretna, osjetila se Spasiteljevim slugom. Spasila je nekoliko života.“ Papa je posebno zračio svjedočeći pred svojim svećenstvom, govoreći im da dijele, pomažu, da svjedoče, jer Crkvu neće održati banka nego vjera.

papaxy

Tražio je da se moli za neprijatelje i zločince da ih Bog promjeni, jer to nije u našoj moći. Osudio je korupciju, narko-kartele, pedofiliju i ljude koji ustraju u grijehu te druge uvlače u svoj grijeh i štete životima drugih. Moramo se odrediti na kojoj smo strani, jesmo li sa Bogom ili sa svim onim što je protiv Boga. Namjera je jako važna i ta namjera nam određuje put. Ne možemo na dvije stolice.“ Pozvao je na veću zaštitu djece i izjavio da sve počinitelje tih djela će se kazniti i izopćiti jer su podlegli velikom grijehu koji je nanio štetu nevinima. Ukazao je da ga Crkva podsjeća na poduzetničku i bankarsku zonu, dok Sveti Petar nije to bio. Kod određenog klera postoji strah od Pape jer je izjednačio svećenstvo sa vjernicima, te ih prozvao kako moraju biti glavne sluge vjernika da bi bili dobri pastiri. Iz lošeg dijela klera se probijaju vrlo negativne i neistinite klevete vezane za Papu i tkz. Proročanstvu da je on posljednji papa. Papa koji dječaka sa Dawn  sindromom sjeda u Papa mobil i izjednačava sa sobom, poručuje vjernicima da u bolesnima gledamo Njega, pa i samog Krista.

Pripremio Toni Eterović, fotto AP, VA

JOSIPOVIĆ O ISELJENJU HRVATA I POLITICI U BIH

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju početak je potpuno novog razdoblja, mi danas ne možemo biti svjesni svih promjena koje će doći, izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz“ Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, a povodom ulaska ove zemlje u evropsku porodicu.

josipovic

Josipović, koji će ući u historiju kao čovjek koji je bio na čelu Hrvatske u jednom od najvažnijih dana od postojanja ove zemlje, za naš list komentira važnost pridruživanja EU, promjene koje će uslijediti i najvažnije stvari koje je ta država morala prilagoditi evropskim normama.

– Ovo je realno, nogometnim rječnikom rečeno, prelazak u prvu, veliku ligu, tržište od 500 miliona ljudi, preuzimanje prava, ali i obveza u jednoj od najvažnijih sila na svijetu – kaže Josipović.

Šta će se sve promijeniti nakon 1. jula u životima građana Hrvatske?

– To je ogroman izazov i donosi stvarno velike i ozbiljne obaveze Hrvatskoj kao državi. Ali i veliku šansu, posebno našim građanima, a onda opet posebno mladima u Hrvatskoj. Prostor i mogućnosti za pokazivanje i dokazivanje kvalitete postaje puno veći i vjerujem da će oni najbolji među nama u EU imati realne šanse da uspiju.

S druge strane, u dnevnom životu ne vjerujem da će se odmah vidjeti neke drastične promjene – ljudi će se brzo naviknuti na potpunu slobodu kretanja po svim zemljama članicama EU, već je naše tržište postalo otvorenije za konkurenciju i natjecanje u omjeru cijene i kvalitete, standardi Unije su velikim dijelom zaživjeli još za vrijeme procesa pregovora.

Koliko je ispunjavanje evropskih uvjeta koristilo Hrvatskoj i njenim građanima?– Hrvatska je u 22 godine zgusnula ogromne količine promjena, a najviše ih se dogodilo upravo kroz proces pregovora s EU. U tom procesu Hrvatska je postala funkcionalnija država i bolje društvo. U formalnom smislu najzahtjevniji uvjeti su bili neki tržišni, posebno privatizacija brodogradilišta i uređivanje pravosuđa. Tu su postavljeni dobri temelji, no pred nama je još posla.

Ali možda najzahtjevniji uvjeti bili su oni koje je nemoguće do kraja definirati i zapisati, a to su politički, vrijednosni, usudio bih se reći, civilizacijski uvjeti. Hrvatsko društvo je iz rata i agresije na našu zemlju izašlo s nizom trauma koje je trebalo razumjeti i riješiti. Partneri iz EU očekivali su da se s tim traumama sami razračunamo i da pokažemo kako smo dovoljno sazreli da možemo surađivati sa svima, pa i onima koji su donedavno bili neprijatelji.

Povijest EU je povijest sazrijevanja bivših neprijatelja, stvaranje zajedničkog prostora trajnog mira koji omogućuje stabilnost i napredak. Zajednica za ugljen i čelik bila je samo ekonomski odraz jedne dublje potrebe da europski narodi, napokon, prestanu s rivalstvom i destrukcijom jer to u konačnici nikome nije donosilo dobro.

Ja sam ponosan na sve što smo uspjeli napraviti, ponosan sam na to što je Hrvatska došla u političko stanje svijesti u kojem se našem ulasku u EU radujemo zajedno i sa zemljama EU i sa svim zemljama u susjedstvu. Hrvatska se danas raduje što je Unija odredila datum za početak pregovora Srbiji i početak pregovora o Ugovoru o stabilizaciji i pridruživanju za Kosovo, tako će i oni zajedno s nama proslaviti ulazak Hrvatske u EU. Sjetite se na trenutak ’91… Ovo je ogroman pomak.

Kako će se ulazak Hrvatske u EU odraziti na ostale zemlje regiona, posebno na BiH?

– Hrvatska je tu gdje jest i ulaskom u institucionalni okvir EU ne odlazi iz regije, niti želi, niti hoće, niti može podići zid prema svojim susjedima. Činjenica je da će BiH i Crna Gora prvi put dobiti granicu s EU i ta će činjenica sama po sebi, sigurno, donijeti puno dobrih promjena. Bit će nemoguće zaustaviti dobar utjecaj EU po svim pitanjima, standardi će se, jednostavno, morati početi sinkronizirati s obje strane granice.

Također, jedan značajan dio građana BiH koji su Hrvati ili pripadnici drugih naroda imaju putovnice RH, od 1. jula 2013. postaju građani EU i imaju povijesnu mogućnost biti najbolja, živa spona koja će pomoći svojoj domovini BiH da što brže napreduje prema EU. Ne vjerujem u crne slutnje masovnog iseljavanja, puno više vjerujem u mogućnost da se šanse koje pruža EU, posebno mladima, iskoriste i donesu kući.

Konačno, Hrvatska će kao članica EU nastaviti snažno zagovarati nastavak politike proširenja. Ako postoji zemlja koja BiH želi stabilnost i napredak, onda je to Hrvatska. Mi smo najbliži, najpovezaniji susjedi i izuzetno je važno da se ta dobra volja i potreba za suradnjom i partnerstvom realizira za dobro obiju zemalja.

Pozitivna uloga

A kada je u pitanju budući odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH?

– Odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH neće se i ne može promijeniti, u tome su jedinstveni svi nositelji državnih funkcija u Hrvatskoj, jer je to, prije svega, naša ustavna obveza. Hrvatska će i dalje biti vitalno zainteresirana za položaj Hrvata u BiH, odnosno za njihov održiv opstanak u BiH te ravnopravnost s druga dva konstitutivna naroda i svim građanima BiH. BiH je domovina i Hrvata koji su se u njoj rodili i u njoj žive i uvijek će imati našu podršku da unutar institucija svoje države traže rješenja i za vlastitu ravnopravnost i najfunkcionalnije modele koji će osigurati napredak države i svih njenih građana.

Ali želim biti potpuno jasan – mi želimo imati izvrsne odnose s državom BiH, sa svim narodima i građanima u BiH. To podrazumijeva otvoren i konstruktivan dijalog o svim pitanjima i povjerenje da jedni drugima želimo dobro. Samo u suradnji i zajedno možemo postići istinski napredak u europeizaciji cijele regije. Nećemo pristati na logiku po kojoj suradnja s jednima isključuje suradnju s drugima – nas takva igra sitnih taktika ne zanima. U BiH razgovaramo i razgovarat ćemo sa svima. Hrvati iz BiH u tom odnosu mogu imati izuzetno pozitivnu ulogu, mogu biti još jedan most prema Hrvatskoj i EU te mogu dodatno doprinijeti BiH u ubrzanju euroatlantske integracije.

Prelazak granice

Hoćete li lobirati unutar EU da se liberalizira pitanje prelaska granice s Hrvatskom za bh. građane?

– Sami znate da se Hrvatska uistinu snažno zalagala i nastojala omogućiti da državljani BiH koriste osobne iskaznice za ulazak u Hrvatsku. Međutim, kako je odluka o takvom načinu prelaska granice izuzetak od pravila, ona nije naišla na jednoglasnu podršku unutar EU. Stoga će građani BiH nakon 1. srpnja ulaziti u RH uz predočenje biometrijske putovnice ili vize ukoliko imaju starije putne isprave.

No, takav režim ne znači ujedno i da će ulazak biti otežan ili problematičan, uostalom, prije nekoliko dana naš ministar unutarnjih poslova Ostojić vrlo je jasno opovrgnuo medijske spekulacije o drastičnim uvjetima za prelazak granice koji su se mjerili u stotinama i tisućama eura. Svi građani BiH su više nego dobrodošli u Hrvatsku.

Odgovor Bakiru Izetbegoviću

Kako komentirate izjavu člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da „presuda Prliću i ostalima obavezuje današnju Hrvatsku da se do kraja suoči s vlastitom odgovornošću za stradanja i užasne patnje koje su građani BiH pretrpjeli zbog politike Franje Tuđmana“?

– Osobno, smatram da nema svrhe baviti se prošlošću i podjelama umjesto budućnosti u europskom zajedništvu. Najiskrenije želim da se svi do kraja posvetimo novom partnerstvu među državama ove regije. Moramo razumjeti da nema važnijeg odnosa od dobrosusjedskog i da smo jedni drugima najvažniji, jer se svakodnevni život ne mjeri predizbornom ili bilo kakvom drugom političkom retorikom, nego kvalitetom života kojeg smo svi zajedno dužni osigurati građanima koji su nas birali i dali nam svoje povjerenje.

A ljudi u BiH vrlo dobro znaju da sam i osobno govorio o pogreškama hrvatske politike prema BiH tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Učinio sam to i pred Skupštinom BiH. Ali isto tako, Hrvatska je bila dom stotinama tisuća izbjeglih iz BiH i bezbroj puta pomogla, u nekim slučajevima pružila ključnu pomoć.

Sjetite se samo situacije u Bihaću 1995. Svi su narodi podnijeli strašne žrtve i prošli nezamislive patnje u ratu. I Hrvati u BiH platili su užasnu cijenu u ratu, danas ih je u BiH gotovo polovica manje od prijeratnog broja.

Hrvati su jedan od tri konstitutivna naroda i zajedno s drugim konstitutivnim narodima i svim građanima BiH imaju pravo zahtijevati od države BiH da poštuje njihov ustavni položaj i potpunu institucionalnu i svaku drugu ravnopravnost. Uvjeren sam da lideri u BiH razumiju ogromnu odgovornost koja je na njima i da je došlo vrijeme da se s razine taktike i dnevne politike prijeđe na razinu strateškog dogovaranja. Ili će svima biti dobro, ili će svima biti loše. Bojim se da nema srednjih rješenja.

Dnevni Avaz, fotto FB

TRŽNICE I RIBARNICE U POBUNI

“Liniću, prestani nam uništavati obitelji!”  Bilo je vrlo uznemirujuće Splitom gledati 500 građana koji su sa tržnice preko rive do ribarnice štrajkali zbog nameta koje im nameće ministar Slavko Linić. Ovi ljudi se bore za goli život, a kako smo se uvjerili to je krvavi kruh po najvećim vručinama, kišama, vjetrovima i zimi.

trznica

LINIĆ OSIM SVOJE GUZICE NE VIDI NIŠTA. BORITI ĆEMO SE RUKAMA I NOGAMA PROTIV NJEGOVE TIRANIJE rekla je jedna od prodavačica, dok su joj skandirali. Mnogi su izrazili želju da vlada raspiše izbore jer je ovo tiranizam.

trznica2

Milan Bandić je u Zagrebu zatražio od Linića da ukine “harač na građane”. U Splitu se pojavio i gradonačelnik Ivo Baldasar koji je dao radnicima podršku obećavši da će pregovarati sa ministrom. Diljem države tržnice i ribarnice su zatvorene. Slavko Linić kumuje još jednom mogućem kaosu i štrajku pred Markovim trgom.

trznica10

trznica11

Štrajk se danas odvio u Šibeniku, Zadru, Rijeci i Osijeku. U Zadru je došlo do tučnjave. U Rijeci su trgovci otišli pred poglavarsto tražeći Vojka Obersnela koji ih je primio te obećao naći način da se smiri situacija. Ovo je zaista više nego strašno što prolaze ljudi koji prodaju jaja, voće i povrće, šešire, cvijeće, med, ulje, nigdje na svijetu se ne postupa ovako divljački i harački kako nastupa Linić. Očito mu pamet počinju zakazivati pa umjesto da ode u mirovinu proganja ljude koji doslovce preživljavaju.

trznica12

trznica4trznica5trznica6trznica7trznica8

Uglavnom svi gradonačelnici traže način odgode, dok prodavači tvrde da je nemoguće raditi na štandovima koji su potpuno otvoreni sa fiskalnim blagajnama. Neki su tražili od gradonačelnika da se štandove zagradi, ali zbog narušavanja kulturne baštine to nije moguće.  “Što da vam kažem? Milsim da nas vlada želi unišititi radi trgovačkih centara! Radi se o krupnom kapitalu, ja koja prodjame voće ne mogu si priušititi kupnju te kase.” – rekla nam je Marica iz Splita.

 Udarno tim, fotto Udarno