ANGELI MERKEL O PROGONU MEDIJA I KORUPCIJI

H.E. Angela Merkel Premijerka

Vlada Savezne Republike Njemačke

Willy-Brandt-Straße 1
10557 Berlin
Njemačka
OTVORENO PISMO PREMIJERKI ANGELI MERKEL O HRVATSKOJ – DOSTAVLJA ADRIATIC INSTITUT
12 zabrinjavajućih pitanja koje EU mora razmotriti, uključujući korupciju, organizirani kriminal, proganjanje medija, nezakonite izbore i ekonomski kolaps
Da li će njemački porezni obveznici morati izvlačiti Hrvatsku iz financijske krize?
srdoc
Poštovana Premijerko:
Čvrsto preporučujemo da Njemačka odbije ulazak Hrvatske u EU. Međutim, ako se Njemačka ipak odluči preuzeti financijske i političke rizike pridruženja Hrvatske EU, onda Vas pozivamo da zahtijevate uvjete. Izostaviti ove uvjete značilo bi pogriješiti sa  prihvaćanjem Hrvatske u EU, i u pružanju više od 11 milijardi eura poreznih obveznika zemalja EU i Njemačke (u razdoblju 2014-2020). Preporučeni uvjeti su slijedeći:


  1. Hrvatska je suglasna prihvatiti gostujuće strane suce i tužitelje iz zemalja sa snažnom vladavinom prava koji će imati službene ovlasti. Za to postoje presedani u balkanskoj regiji i zemljama Commonwealtha.
  2. Uz navedenu pruženu pomoć, hrvatska vlast mora izvršiti povrat više od 11.4 milijardi eura nezakonitih financijskih odljeva koji su izašli iz Hrvatske kroz kriminal, korupciju i utaju poreza i zapljeniti nezakonito stečeno bogatstvo hrvatskih političara, vladinih dužnosnika i njihovih privatnih kriminalnih partnera i uplati ih natrag u hrvatsku riznicu.

Uz pravosuđe pod političkim utjecajem, Hrvatska se ne može učinkovito baviti s neobuzdanom korupcijom. Strani suci i tužitelji će biti u mogućnosti riješiti nezakonite odljeve i nezakonito bogaćenje, te pomoći u uspostavi nezavisnog pravosuđa s odgovarajućim temeljima vladavine prava. Hrvatski korumpirani političari i njihovi privatni kriminalni partneri trebaju biti dovedeni pred sud, njihova imovina u Europi i izvan nje treba biti zamrznuta, te im treba zabraniti sve EU službene pozicije i mjesta u europskom parlamentu.

Pozadina
EU zatvara oči pred organiziranim kriminalom i masivnom korupcijom u Hrvatskoj. Preuranjenim prihvaćanjem Hrvatske kao svoje 28. članice, EU ne samo da će ostaviti  hrvatske građane na cjedilu, već će izložiti i porezne obveznike zemalja EU-a skupim spašavanjima (bailouts). U međuvremenu, nereformirana hrvatska vlast se najvjerojatnije neće koristiti strukturnim fondovima EU-a na odgovarajući način.
Studija Dr. Daniel Kaufmanna izrađena na Brookings institutu sa sjedištem u Washingtonu, DC, čiji su dijelovi objavljeni u The Wall Street Journalu, pokazala je da je do grčke krize došlo upravo zbog neobuzdane korupcije i mutnih javnih financija. Hrvatska je na putu da postane slijedeća Grčka.
Tokom posljednja dva desetljeća, glavne dvije hrvatske političke koalicije su se izmijenjivale na vlasti dok su se političari samo bogatili. Kako su se upuštali u široko rasprostranjenu korupciju, političari su blokirali pravosudne reforme, miješali se u pravosuđe, propustili su nametnuti vladavinu prava, potakli su nefunkcionalno gospodarstvo, održavali su lažirane izbore, i doveli državni dug do statusa smeća. Pod ovim okolnostima, ulagači s iskrenim namjerama izbjegavaju ući u zemlju.
Ulagači nemaju pravnu sigurnost i temeljnu zaštitu vlasničkih prava. Prema Indeksu ekonomske slobode za Hrvatsku za 2103.g., koju je objavio The Heritage Foundation i The Wall Street Journal, “Korupcija u pravosuđu i dalje ugrožava vladavinu prava. Sudski sustav je glomazan i neučinkovit, a zaostaci neriješenih sudskih predmeta uzrokuju da se poslovni sporovi vuku godinama.”
1.  Dvanaest razloga za zabrinutost

Na temelju istraživanja Global Financial Integrity, organizacije sa sjedištem u Washingtonu, DC, Hrvatska je imala nezakoniti  odljev od 15,2 milijarde dolara (11.4 milijarde eura) tijekom 2001-2010.g. kroz kriminal, korupciju i utaju poreza. Hrvatska vlada još nije odgovorila na pitanja iz Otvorenog pisma od 21. veljače 2013.g. supotpisanog od strane članova Europskog parlamenta Monice Macovei – bivše ministrice pravosuđa Rumunjske i Rogera Helmera  iz Velike Britanije te vodstva Adriatic instituta.

Moises Naim, stručnjak Zaklade Carnegie za međunarodni mir sa sjedištem u Washingtonu, DC i autor “Mafijaške Države”, objašnjava: “U mafijaškim državama, vladini dužnosnici obogaćuju sebe i svoje obitelji i prijatelje, dok iskorištavaju novac, moć, politički utjecaj, i globalnu povezanost kriminalnih sindikata kako bi učvrstili i proširili svoju vlastitu moć.” Hrvatska odgovara ovom opisu.
2.  Korupcija i pranje novca povezano s Hypo Alpe Adria Grupom (HAAG)
Dok su njemački porezni obveznici spašavali Bayerische LB s 3.75 milijardi eura zbog  “gubitaka” Hypo banke na Balkanu, računi korumpiranih hrvatskih političara i kriminalaca ostali su sigurni, zaštićeni bankovnom tajnom Liechtensteina i njenim novim vlasnikom Princom Michael von Liechtensteinom. Prije nego što je Bayerische Landesbank kupila ljusku HAAG-a 2007.g. godine, Hypo Consultants Group, unosni ogranak HAAG-a koji posjeduje portfelj nekretnina u Hrvatskoj i Srbiji, navodno procjenjenih na 1.6 milijardi eura, bio je prodan. Podružnica HAAG-a u Lihtenštajnu bila je isključena iz kupovine. Njemački počasni konzul u Hrvatskoj, Robert Ježićkoji je navodno dobio kredite od HAAG-a, također je bio i lobist za HAAG u Hrvatskoj.
Tijekom posljednje 22 godine, nazakonite zarade od mita, lažnih privatizacijskih shema, nezakonite trgovine, i krijumčarenja oružjem i naftom napustilo je Hrvatsku i navodno su sjele na tajne bankovne račune HAAG-a u Austriji i Lihtenštajnu. Dio tog novca se vratio u Hrvatsku,opran kroz ulaganja u nekretnine. Jedini pojedinac kojeg se smatralo odgovornim bio jegospodin Sanader, bivši hrvatski premijer, koji je osuđen na 10 godina zatvora zbog višestrukih slučajeva iznuđivanja i primanja mita. Jedan od slučajeva uključuje austrijskiHAAG.  Gospodin Sanader je u procesu žalbe na odluku suda.
3.  Izručenje bivšeg generala Vladimira Zagorca i ubojstva u Zagrebu
Vladimir Zagorec, bivši pomoćnik ministra obrane i bivši general optužen za pronevjeru dijamanata vrijednih 5 milijuna dolara tijekom balkanskih ratova iz 1990-ih, bio je izručen iz Austrije Hrvatskoj 2. listopada 2008.g. Prema objavljenim medijskim izvješćima, tijekom rata u Hrvatskoj, gospodin Zagorec prebacio je oko 450 milijuna dolara na tajne račune u HAAG-u, koje je koristio kao polog za svoje građevinske projekte. Jörg Haider, austrijski političar, koji je predvodio haranje Hypo banke na Balkanu, i čije je bogatstvo od 45 milijuna eura pronađeno u Lihtenštajnskim fondacijama, poginuo je u prometnoj nesreći 11. listopada 2008.g.
Prije njegova izručenja iz Austrije, gospodin Zagorec je navodno najavio da će otkriti 77 tajnih računa koji pripadaju političarima u Austriji i Lihtenštajnu. Na dan 6. listopada 2008.g., Ivana Hodak, 26-godišnja kćerka odvjetnika koji je branio gospodina Zagorca, smaknuta je pred vlastitim stanom s dva hica u glavu. Dana 23. listopada 2008.g. u eksploziji automobila bombe u glavnom gradu Hrvatske ubijen je Ivo Pukanić, izdavač neovisnog tjednika Nacional, i njegov izvršni direktor Niko Franjić. G. Pukanić bio je jedan od ključnih svjedoka protiv Zagorca.
Vladimir Zagorec osuđen je na sedam godina zatvora u Hrvatskoj. On do dan danas nije javno objavio imena političara s tajnim inozemnim računima u Lihtenštajnu i Austriji.
4.  Ministarstvo unutarnjih poslova ometa istragu
Tomislav Karamarko, bivši ravnatelj obavještajne sluzbe (trenutno predsjednik HDZ-a, političke stranke koja je pod istragom za korupciju, i za izvlačenje oko 9.5 milijuna eura za HDZ-ove crne fondove koje su koristili visoki stranački dužnosnici) odabran je od strane g. Sanadera kako bi odmah zamijenio ministra unutarnjih poslova nakon ubojstva gđe Hodak, g. Pukanića i g. Franjića. Jedini rezultat istrage pod vodstvom g. Karamarka bio je da je izvjesnibeskućnik osuđen na zatvorsku kaznu jer je navodno ubio odvjetnikovu kćer. Tomislav Karamarko je konačno imenovao svoje ljude u policijsku upravu.
Sadašnji hrvatski ministar unutarnjih poslova, Ranko Ostojić, je u očitom sukobu interesa, s obzirom da je radio i stanovao u zagrebačkom stanu u vlasništvu Nina Pavića, medijskog tajkuna. G. Pavić je vlasnik i osnivač EPH, s 50% tržišnog udjela u tisku. Kao što je izvijestioFreedom House sa sjedištem u Washingtonu DC, g. Pavić još nije optužen u korupcijskoj aferi HGAA, koja je navodno bila odbačena od strane hrvatskog glavnog tužitelja Mladena Bajića.G. Pavić se također spominje kao jedan od navodnih vlasnika Hypo Consultants Grupe. Njemački Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ) je 50% vlasnik EPH-a u Hrvatskoj.
5.  Progon novinara i nezavisnih glasova
Samo prije dva tjedna, g. Denis Latin izvršni urednik na HRT-u, državnoj radioteleviziji, i njegovi kolege su uklonjeni sa svojih pozicija. OESS je izrazio zabrinutost zbog tretmana novinara, “koje su uslijedile nakon kritike premijera Milanovića”, i pozvao “Vladu i upravu HRT-a da se suzdrže od bilo kakvih radnji koje bi mogle dovesti do cenzure i prijetiti uredničkoj neovisnosti.” OESS je također izjavio: “Ova akcija može ugroziti slobodu medija u zemlji … ” Prema izvješćima medija, HRT-ov direktor, g. Goran Radman, sjedi u nadzornom odboru Hypo Alpe Adria banke u Hrvatskoj, i vezan je za navodne slučajeve sukoba interesa.
Tomislav Karamarko, bivši ravnatelj hrvatske obavještajne službe i ministar unutarnjih poslova, a trenutno vođa HDZ-a, bio je prozvan od strane novinara i antikorupcijskih aktivista zbog uznemiravanja.
Pod naslovom “Sudsko uznemiravanje Željka Peratovića mora prestati“, Reporteri bez granica objavili su ovu izjavu: “Kao što je već pokušao učiniti prošle godine, [Tomislav] Karamarko vjerojatno se nada da će biti u stanju uvjeriti sud da zabrani Peratoviću objavljivanje informacija na neodređeno vrijeme, kako bi ga spriječio da radi kao novinar, bilo da piše za svoj blog ili za druge medije. “
Policijska zaštita je odbijena medijskom izdavaču Ivi Pukaniću, koji je ubijen u eksploziji automobila u listopadu 2008.g. Oni koji su naredili ubojstvo g. Pukanića nisu pronađeni. Pokušaj ubistva Dušana Miljuša, novinara koji je pisao o korupciji i vezama s organiziranim kriminalom, i Igora Rađenovića, direktora Zagrebačkih cesta koji je navodno otkrio korupciju u tvrtki u vlasništvu grada Zagreba, nikada nisu riješeni. Novinari na drzavnoj televiziji HTV su bili izloženi stalnim sikaniranjima.
6.  Sudjelovanje u Balkanskoj ruti
Hrvatska se nalazi na “Balkanskoj ruti“, koja počinje u Afganistanu / Pakistanu preko Irana i koju koriste kriminalci i mreže terorista za krijumčarenje heroina, oružja, i žena i djece u Europu. U uhićenju nekoliko balkanskih kriminalaca u Španjolskoj u veljači 2012.g., svi su posjedovali službene hrvatske putovnice. Daljnja istraga dovela je izravno do hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova i ilegalne prodaje putovnica koja se obavljala od 2006.g. Ova korupcija je ohrabrila balkanske kriminalce u vođenju međunarodnih zločinačkih pothvata iBalkanski kokainski lanac s izravnim pristupom EU. Niti jedan visoki dužnosnik nije odgovarao u Hrvatskoj.
Balkanska ruta u trgovini heroinom se procjenjuje na 20 milijardi dolara tržišne vrijednosti godišnje. Zapadni Balkan, koji uključuje Hrvatsku, je apostrofiran u Europol-ovoj procjeni prijetnje organiziranog kriminala.
7.  Lažni izbori i druge političke zloupotrebe: Jedan milijun nezakonitih birača za naciju od četiri milijuna ljudi
Unatoč izvješćima o hrvatskoj izbornoj prijevari od strane u The Parliament sa sjedištem u Briselu, pismenom pitanju Daniela Hannana, člana Europskog parlamenta iz Velike Britanije upućenom Europskoj Komisiji, te BBC-ovog intervjua uživo sa Stefanom Sanninom, Glavnim direktorom za proširenje Europske Komisije u prosincu 2011.g., EU nije naveo ključne hrvatske demokratske nedostatke u svojim nadzornim izvješćima. Sadašnji hrvatski ministar uprave, Arsen Bauk, napokon je priznao u svibnju 2012.g. da je u njegovoj zemlji od samo 4,2 milijuna ljudi, “jedan milijun glasača viška”  koji su bili na biračkom popisu za parlamentarne izbore u prosincu 2011.g. Ovi nezakoniti glasovi imali su potencijal utjecati na izbor više od 70 zastupnika u hrvatskom Saboru od njih ukupno 151.
Hrvatski parlamentarni izbori u 2011.g. godini i referendum za pristupanje EU iz siječnja 2012.g. odlučeni su temeljem viška od jednog milijuna ilegalnih glasova. Predstojeći izbori za Europski parlament i hrvatske lokalne izbore u svibnju 2013.g. biti će odlučeni na temelju iste lažne izborne liste.
Saša Radović (72), umirovljeni pukovnik i antikorupcijski aktivist, uhićen je 17. studenog 2011.g., istog dana kada je najavio svoju kandidaturu za parlamentarne izbore u prosincu 2011.g. U svojim brojnim publikacijama, g. Radović je rasvjetljavao političku korupciju i neobjašnjivo bogatstvo najviših državnih čelnika, uključujući ministara i jednog vojnog generala. Optužbu iznude protiv g. Radovića podigao je Ivan Čermak, bivši general i navodni ratni profiter-čije su bogatstvo istraživali novinari i aktivisti za borbu protiv korupcije, ali su ga ignorirale hrvatske vlasti. G. Radović je trenutno u žalbenom postupku na odluku o dvije godine zatvora hrvatskog sudskog sustava.
Sadašnja hrvatska ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, i Hrvatska narodna stranka (HNS) kojoj je na čelu, skovala je koaliciju s HDSSB strankom Branimira Glavašaosuđenog za ratne zločine i koji služi zatvorsku kaznu u Bosni i Hercegovini. Hrvatsko izborno povjerenstvo, kojim predsjeda predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin, dopustilo je g. Glavašu da vodi listu HDSSB-a na parlamentarnim izborima 2011.g., unatoč  izdržavanju kazne. Objavljeno je da su tri člana HDSSB-a prijavljena za prijetnje ubojstvom i fizički napad na novinara. Prema objavljenim izvješćima, g. Glavaš je navodno prijetio sucu i novinarima.
8.  Blokiranje korupcijskih istraga od strane Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića 
Sadašnji premijer Zoran Milanović, novinari istraživači i zviždači optužili su hrvatskog glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da blokira korupcijske istrageSveobuhvatno izvješće EU o monitoringu za Hrvatsku, objavljeno 10. listopada 2012.g., zahtjevalo je da, “se dodatna pozornost treba obratiti na sustav za provjeru odbacivanja kaznenih predmeta od strane tužitelja. Sadašnji sustav ne pruža nezavisnu provjeru odluka državnih odvjetnika u odbacivanju izvješća kriminala.”

9.  Sukob interesa i zlouporaba položaja

Mediji su izvijestili o sukobima interesa i zlouporabi javnih funkcija. Međutim, oni koji su navodno umiješani općenito nisu procesuirani. Navedene su brojne tvrdnje protiv sadašnjeg hrvatskog premijera Zorana Milanovićapredsjednika Ive Josipovića; potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih poslova i europskih integracija Vesne Pusić; ministra financija SlavkaLinića; bivšeg ministra turizma sadašnje Vlade Veljka Ostojića; bivšeg ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka; bivšeg ministra financija Ivana Šukera; bivšeg ministra gospodarstva i ministra obrane Branka Vukelića; bivšeg ministra mora, turizma, prometa i razvitka Božidara Kalmete; bivše ministrice javnih radova, izgradnje i obnove Marine Matulović Dropulić; bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula; bivšeg predsjednika Sabora i sadašnjeg predsjednika antikorupcijskog parlamentarnog odbora Vladimira Šeksa (koji još nije optužen za navodne ratne zločine); bivšeg ministra javnih radova, izgradnje i obnove RadimiraČačića; bivše premijerke Jadranke Kosor; bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića; istarskog župana i predsjednika IDS-a Ivana Jakovčića; bivše ministrice vanjskih poslova i ministrice europskih integracija Kolinde GrabarKitarović; predsjednika državne naftne tvrtke, Petrokemija, Josipa Jagušta, i niz drugih političara u Hrvatskoj.
Sveobuhvatno izvješće EU o monitoringu za Hrvatsku od 10. listopada 2012.g. kaže: “Hrvatska nije u potpunosti provela zakonodavstvo o sukobu interesa i poništila je prethodne odredbe o kriterijima za članstvo u nadzornim i upravnim odborima javnih poduzeća.” Pokušaj Vesne Pusić da imenuje tajnika HNS-a Srećka Ferenčaka u nadzorni odbor državnog naftovoda, nakon što je osuđen za pronevjeru, smatralo bi se vrlo problematičnim u zemljama vladavine prava.
Nasuprot ovakvoj situaciji u Hrvatskoj, Monica Macovei, prijašnja ministrica pravosuđa Rumunjske i članica Europskog parlamenta izjavila je da je kroz nadzorni mehanizam pristupanja Europskoj Uniji, “1000 [Rumunjskih] javnih dužnosnika završilo iza rešetaka zbog korupcije.” Zasnovano na dokazima, gđa Macovei uporno se zalaže za “uspostavu poslije-pristupnog mehanizma nadzora u Hrvatskoj kako bi se procjenila evidencija slučajeva sukoba interesa, korupcije i organiziranog kriminala, kao i provedba akcijskog plana reforme pravosuđa.”
10.   Zlouporaba privatnih vlasničkih prava
Vlasnička prava pojedinca se gaze, a prema američkom Ministarstvu vanjskih poslova,  proces donošenja presuda u slučajevima eksproprijacije je potencijalno vrlo problematično područje za investitore. Hrvatsko zakonodavstvo osiguralo je inherentni sukob interesa u zakonodavnom okviru kod povrata i naknada imovine oduzete za vrijeme komunizma. PremaEU izvještaju iz 2010.g., “Ovaj strateški potez Vlade Republike Hrvatske i zakonodavstva dovodi u opasnost vladavinu prava i prava ljudi koji imaju pravo na povrat ili naknadu.”
11. Prodaja oružja sirijskim grupama, kršeći EU embargo
Nedavno je izvješćeno da Hrvatska prodaje oružje Siriji. Ostaju neodgovorena pitanja:  odakle dolazi to oružje, kako je ono prvotno kupljeno, kome je prodano, tko dobiva prihode od prodaje, i zašto EU nije reagirala s obzirom na EU embargo?

12. Ekonomski kolaps 

Kao posljedica korupcije i pogrešnih politika, uključujući i visoke porezne stope, hrvatski državni proračun je ispražnjen; nedostaje potrošačkog i poslovnog pouzdanja, gospodarstvo je u recesiji od 2009.g.; nezaposlenost je u stalnom rastu do sadašnjih 22%; nezaposlenost mladih je oko 45% od listopada 2012.g.; javni dug i proračunski deficit su neodrživi, građani pate od siromaštva, i ljudi napuštaju zemlju.
………
Vjerujemo Vašem pozitivnom odgovoru i vodstvu u blokiranju ulaska Hrvatske u EU ili striktnom inzistiranju na gore navedenim uvjetima.
S poštovanjem,
Nataša Srdoč
Suosnivačica i predsjednica
Adriatic institut za javnu politiku
Dopredsjednica
International Leaders Summit
Maurice McTigue
Dopredsjednik, Izvršni savjetodavni odbor
Adriatic institut za javnu politiku

Savjetnik članovima američkog Kongresa administraciji i državnim guvernerima SAD-a

Novozelandski član parlamenta, ministar i ambasador

Boris Divjak
Viši suradnik
Adriatic institut za javnu politiku
Osnivač i član Odbora direktora
Transparency International
Bosna i Hercegovina
Joel Anand Samy
Suosnivač i Dopredsjednik
Adriatic institut za javnu politiku
Dopredsjednik
International Leaders Summit
Primjerak pisma poslan je slijedećim obnašateljima vlasti u Europi i SAD-u:
Norbert Lammert, The President of the German Bundestag
Mark Rutte, Prime Minister, The Netherlands
Elio Di Rupo, Prime Minister, Belgium
Helle Thorning-Schmidt, Prime Minister, Denmark
Frederik Reinfedlt, Prime Minister, Sweden
Jyrki Katainen, Prime Minister, Finland
David Cameron, Prime Minister, United Kingdom
François Hollande, President, France
Jean-Marc Ayrault, Prime Minister, France
John Kerry, US Secretary of State
Chuck Hagel, US Secretary of Defense
Eric H. Holder, Jr., US Attorney General
Janet A. Napolitano, US Secretary of Homeland Security
Carl Levin, US Senator
John McCain, US Senator
Jeff Sessions, US Senator
Tom Coburn, US Senator
Bob Corker, US Senator
Ben Cardin, US Senator
Jeanne Shaheen, US Senator
Kelly Ayotte, US Senator
Mark Begich, US Senator
Susan Collins, US Senator
Jeff Flake, US Senator
Tim Kane, US Senator
Tedd Cruz, US Senator
Marco Rubio, US Senator
John Boehner, Speaker of the US House of Representatives
Ed Royce, US Congressman
Eliot L. Engel, US Congressman
Christopher H. Smith, US Congressman
Adam Smith, US Congressman
Howard P. McKeon, US Congressman
Frank Wolf, US Congressman
Ileana Ros-Lehtinen, US Congresswoman
Joe Wilson, US Congressman
Martin Schulz, President of the European Parliament
Monica Macovei, Member of the European Parliament, Romania
Roger Helmer, Member of the European Parliament, U.K.
Daniel Hannan, Member of the European Parliament, U.K.
Geoffrey Van Orden, Member of the European Parliament, U.K.
Herman Van Rompuy, President of the European Council
Jose Manuel Barroso, President of the European Commission
Catherine Ashton, Vice-President, European Commission
Viviane Reding, Vice-President, European Commission
Štefan Füle, EU Commissioner for Enlargement

OPTUŽIO CRKVU I HDZ ZA PLJAČKU I ZLOČINE

Žestoka paljba na sjednici, Milanović optužio HDZ i Crkvu, da su tjerali lisicu, a da će istjerati King Konga. Svi su utihnuli. Na kritike Kardinala Josipa Bozanića kako se nijedan zločin ne smije zataškavati i spominjanje teške ekonomske situacije, Milanović je žestoko uzvratio. Na 99. sjednici vlade indirektno je izjavio da je Crkva sa HDZ-om u 20 godina skrivila siromaštvo i štitila ratne zločine.

milanovic

“U ovoj teškoj ekonomskoj situaciji nismo čuli ni jednu suvislu ideju kako riješiti probleme. Ni od HDZ, niti od Crkve. Evo, nekoliko dana prije ulaska u EU, i dalje uporno opstaje duboka ideološka podjela. Pokušavaju nas isprovocirati. Ako vas netko optužuje da štitite zločince, to nije isto kao ”grijeh struktura”. Mi štitimo zločince. Ja ne znam na koje se zločince misli, ja ne mogu prstom uprijeti ni u koga, a naročito ne u one za koje Državno odvjetništvo kaže da nisu krivi. Mi ne znamo tko štiti zločince, a za to nas se optužuje četiri dana prije ulaska u EU! Zločince su ovih 20 godina štitili Crkva i HDZ. Šuteći i čekajući da se ništa ne dogodi. HDZ se ne usudi dati amandman na ovaj Zakon o izručenju. Nitko od vas suda vidjeti neće, pa ni kao svjedok, ali bit će ih iz HDZ-a. Istjerivali ste lisicu, a istjerali King Konga! Politička ubojstva, to je puno konkretnije od profiterstva. Takvih slučajeva nema mnogo, više nema skrivanja. Dok god su neki ljudi u RH, Crkvi i u HDZ-u spremni ići ovako daleko, i ja sam spreman odgovoriti. Pravosuđe će obaviti svoje – poručio je premijer.”  – poručio je Milanović.

Udarno tim

SLUŽBENO TJERALICA I NAGRADA ZA PERKOVIĆEM

Da je kraj skrivenim mućkama RH i Josipa Perkovića, dokazuje i jutros objavljena tjeralica Njemačke policije. Osim toga doznajemo da se i francuski La Crim (krim polcija) također raspituje za udbine agente koji su obavljali atentate na području Francuske. Perković je samo broj jedan kako doznajemo, skrivenih naloga je do 80. Njemački istražitelji ekskluzivno nam tvrde da ih je Mladen Bajić opstruirao. Đurekovićevo ubojstvo je jedno od brutalnih ubojstava gdje se ubijalo čekićem u potiljak. Rukopis Udbe.

njemacka-raspisala-tjeralicu-josipom-perkovicem-slika-1106484

Njemačka savezna policija raspisala je tjeralicu za Josipom Perkovićem (1945.) kojeg se sumnjiči za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Uz Perkovićevu sliku Bundeskriminalamt je naveo i ‘alias’ Tomo Novaković te nagradu koja je ovoga puta uvećana za sedam tisuća eura i sada iznosi 12. 000 eura. Perkovića se sumnjiči da je kao agent jugoslavenske tajne službe Udbe sudjelovao u ubojstvu hrvatskog emigranta i nekadašnjeg direktora ‘INA-Marketinga’ Stjepana Đurekovića. Ubojstvo je počinjeno u vrijeme komunizma 1983. godine.

udba durekovic

 

Đurekovićevo ubojstvo je jedno od brutalnih ubojstava komunizma. Zatučen je dok je gledao ubojicu čekičem u potiljak do neprepoznatljivosti. Krim inspektori nakon očevida, posjećivali su psihijatra za oporavak.

Bundeskriminalamt u tjeralici navodi i da se ”na temelju policijskih istraga tražena osoba eventualno nalazi na slijedećim adresama: Pantovčak 194 a, Zagreb; Ulica Antuna Bauera 19, Zagreb te Klenovica, Novi Vinodolski”. Istaknuto je kako raspisana nagrada od 12.000 eura nije nije određena za osobe koje su sudjelovale u ovom kaznenom djelu niti za dužnosnike, u čije službeno područje djelovanja pripada otkrivanje i krivično gonjenje kaznenih djela. O dodjeli i raspodjeli nagrada odlučuje Generalni savezni tužitelj pri Saveznom sudu uz isključenja pravnog puta.

Udarno tim

BAJIĆ KUMOVAO UNIŠTENJU PRAVNE DRŽAVE!

O Mladenu Bajiću je tabu razbio portal udarno ukazujući na kriminal koji je Bajić kao “Bog i batina” dozvoljavao i zaobilazio. Može se reći da je točno što je objavila Nataša Srdoć iz Adriatic instituta da je iz zemlje upravo pokroviteljstvom pasivnosti Bajića izneseno milijarde eura. Bajić je uzrok nemoći građana i raspada pravnog sistema. Bajić je uzrokovao propasti poduzeća, otimačine zemljišta, pretvorbu, Bajić, Bajićevi tužitelji i suci. Samo neke nikad ne istraženih a prijavljenih afera su: ACI, AGANA, LABADUSA, BRODOSPLIT, JADRANKAMEN, HYPO, ZABA, EPH, STYRIA…. 

bajic

TRAGIČNO JE DA JE UZ NEZAPAMĆEN KRIMINAL I KORUPCIJU, BAJIĆ SAMO ODGOVORAN ZA PERKOVIĆA I SKRIVANJE UDBE.

Index je nedavno otkrio aferu u kojoj se povezuju glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, supruga mu odvjetnica Ecija Bajić- Kuljić i brodar Juroslav Buljubašić vlasnik broda Malo vitra. Dakle, index je objavio dokaze da su Ecija Bajić – Kuljiš i Juroslav Buljubašić zajednički vlasnici Splitsko-dalmatinske banke, što je probudilo sumnje koga zastupa Ecija, ako je poznato da su Bajić i Buljubašić veliki prijatelji. Do sada je svatko tko je pokušao istupati protiv Bajića završio kazneno gonjen a, a brojni su zatvarani na psihijatriju (Mirjana Pukanić, Ana Jendriš Jelesi, Tonći Majić, Robert Matijević, Branko Kakarić.) Mnogi su se navodno ubili, ako se sjetimo Mirjane Pukanić svjedokinje koja je sa bipolarnim poremećajem mogla živjeti, previše je znala i bila nezaštićena nakon što su joj ubili supruga koji ju je zlostavljao – Ivo Pukanić, prijatelj Bajića.

bajic josipovic perkovic

JOSIPOVIĆ, BAJIĆ, PERKOVIĆ

Jedini značajni postupak kojim se proslavio Bajić zapravo je Ivo Sanader, te vrlo sumnjivo rješenje ubojstva Pukanića i Ivane Hodak, koji su posve traljavi, da ne kažemo neriješeni. Bajić na oči bezopasan čovjek, posjeduje ucjenama Ninoslava Pavića i brojne HRT urednike, tako da se nikada nije dovelo u pitanje vođenje njegovog rada. Druženja sa tajkunima njegova su svakodnevica, a Ivo Sanader, Stipe Mesić, Ivo Pukanić, Nino Pavić, Saša Perković i Ivo Josipović bili su njegovi zaštitari. Kada se pričalo o sastancima Sanadera, Pavića Mesića i Buljubašića na brodu Malo vitra bilo je svima u Splitu jasno čiji je. Tajkun Juroslav Buljubašić kao što posjeduje na tuđim imenima nekoliko utjecajnih gradskih prostora, kompanija, hotela, bio je upravo vlasnik istog broda kako nam tvrde ljudi iz bivšeg policijskog osiguranja jednog od štićenih osoba.

ekipa

BAJIĆ, ROŠIN, ČULE, PUKANIĆ

Buljubašić je na ručkove Mesića, Bajića i Sanadera, dolazio uglavnom u rebatinkama, tvrde očevici. Sa Bajićem je šetao kao čovjek kojem zakon nije do koljena, a kao svjedok u slučajevima Sanader je amnestiran. Zašto bi bio interesantan svjedok? Buljubašića se spominjalo u USKOKU, samo je opstruirana istraga od samog Bajića. Jakša Marasović je jednom prigodom kad je Sanader već bio u zatvoru, pred Mesićem pitao Buljubašića: “A što ste ti i Sanader deset dana radili sami na tvom brodu?” Čovjek koji slovi za jednog od najbogatijih Dalmatinaca i počasni konzul u Čileu nedavno je istupio sa građevinarom Zvonkom Kotarcom kako ne može svoje milijarde uložiti u Hrvatsku, jer nije uređen zakon.

bajic, gudic, sanader

BAJIĆ, GUDIĆ, SANADER

Obavještajci smatraju da je Bajić od USKOKA i DORH-a napravio instituciju koja zastrašuje čak i žrtve, iskazi prođu preko pripravnika, pa dođu na Općinsko državno odvjetništvo i često bivaju odbačeni. Događa se i da “čudnim” kanalima prijavljeni doznaju za prijave, pa su žrtve prepuštene same sebi. Nemaju pravo tražiti da im USKOK preda očitovanje, sve ide od ruke do ruke, a nemaju ni moralnu ni psihološku podršku. Ravnatelji Uskoka su osobe koje nisu prošle psihotest, važna je samo odanost i lojalnost Bajiću.

boli

BAJIĆ I MESIĆ

Mladen Bajić rođen je u Splitu 28.12.1950. U Splitu je 1975. završio pravni fakultet, nakon čega se zaposlio u Okružnom javnom tužilaštvu u Dubrovniku, te potom u Splitu kao javnotužilački pripravnik i stručni suradnik. Za zamjenika splitskog općinskog javnog tužitelja imenovan je 1979. Radio je isključivo na kaznenim predmetima gospodarskog kriminaliteta u Odjelu za gospodarski kriminalitet. Prije isteka prvog osmogodišnjeg mandata,1987 imenovan je za zamjenika u Okružnom javnom tužilaštvu u Splitu. Od 1992. do 1996. radio je kao zamjenik vojnog tužitelja u splitskom Vojnom tužiteljstvu. Kako je prethodno politički progonio za Jugosistem, osnutkom države trebao je Tuđmanu dokazati lojalnost. Predao je Petru Novakoviću da potpiše prazan list  kojem je Novaković navodno teretio niz broj ljudi iz postupka Lora da su teroristi sa streljivom i srbočetnici. Zajedno sa Tvrtkom Pašalićem  i uskom ekipom povjerenja stvorio je slučaj Lora, nadgledao mučenja, naveo počinitelje na kaznena djela, koji su bili uvjereni da imaju zatvorene teroriste.

bajic m

VIDIMO SE U ZATVORU

Naknadno 2001. kada dolazi Račan, Bajić tvrdi da su svi ti teroristi bili civili i da treba procesuirati ubojice bez sebe kao nalogodavca. Sabor je izabrao Mladena Bajića na četverogodišnji mandat 2002., zamijenivši njegova prethodnika Radovana Ortynskog kojeg je mafija proglasila nesposobnim i i bacila na ulicu. Sabor je Bajića reizabrao za glavnog državnog odvjetnika dva puta, 2006. i 2010. Čitav niz krivih i nedužnih, a uglavnom su svi žrtve manipulacije postaju okrivljenici u slučaju Lora. Medijima nije bila važna istina već slijepo slijediti upute Bajića, progonivši svakog tko se odupirao. Sudac Slavko Lozina nije bio dorastao takvom postupku niti progonu medija, nazivali su ga fašistom, homoseksualcem, prijatelje mu stavljali za ljubavnike, režirali skandale, po svim točkama života ga diskreditirali, ubacivali agente koji su minirali skandale, jer je bilo jedino važno osuditi i proglasiti krivima. Lozina je slučajno izbjegao i atentat. Lora je presuđujuća Bajiću, ako je itko kriv, najviše je kriv režiser Mladen Bajić.

Istražni tim udarno

MILANOVIĆ ĆE USTAVOM UKINUTI ZASTARE

Za kaznena djela kao što su politički motivirana ubojstva i likvidacije iz doba bivše SFRJ, neće više biti zastare. Iz vrha SDP-a potvrdili su da će uskoro predložiti dopunu Ustava kojom bi se ukinula zastara za ta kaznena djela, kao što je prije dvije godine izmjenom Ustava propisano da ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela počinjena tijekom pretvorbe i privatizacije. Piše Jutarnji list.

mili

Doznajemo da je na susretu sa Angelom Merkel dobio određene smjernice vezane za pravosuđe i odnos prema slučajevima sličnim Perkoviću. Merkelica mu je pojasnila da  je neophodno sve koji su opstruirali smjeniti, jer se Hrvatska mora osloboditi svih režima pa i komunizma. Nakon što je Merkelici izjavio da Hrvatska ništa neće koštati jer nije Grčka, nije mu ni sama povjerovala. Doznajemo da će se Karamarko složiti sa izmjenom Ustava.

Udarno tim, Fotto FB

GROZNO: MESIĆEV STRIC PUCAO KRISTU U GLAVU

Rupa od metka usred čela Isusa Hrista, oskrnavljene freske mnogih svetaca, prekrečeni grbovi sa dvoglavim orlom, iscrtane petokrake po stubovima i zidovima kraljevskih odaja samo su deo komunističke zaostavštine kada je dvorovima Karađorđevića na beogradskom Dedinju gazdovao Josip Broz Tito.

marko-mesic-foto-kurir-1372162365-330179

O nasleđu jugoslovenskih komunista u dvorovima, pisano je još 2001. kada se princ Aleksandar Drugi vratio u Srbiju, na šta podseća Dušan Babac, član Krunskog veća. Prestolonaslednik je još pre 12 godina prilikom useljenja jasno poručio da se ništa ne sme uklanjati što je zatečeno na njegovoj dedovini, u Starom i Belom dvoru, jer sve je to deo istorije našeg naroda – kaže Babac.

Isusa Pantokratora, fresku u svodu dvorske bogomolje, prema istorijskim podacima ustrelio je stric Stjepana Mesića i Titov oficir Marko Mesić na dočeku 1945. godine u Belom dvoru. On je prethodno bio Hitlerov SS oficir i komandant ustaške jedinice koja je sa Nemcima ratovala na Istočnom frontu u Rusiji. U bici kod Staljingrada pao je u sovjetsko zarobljeništvo i da bi sačuvao živu glavu prijavio se 1944. u tzv. jugoslovensku dobrovoljačku jedinicu Crvene armije sa kojom se u jesen 1944. obreo u Beogradu. Tito ga je primio u Komunističku partiju Jugoslavije, a on je da bi iskazao odanost partiji pucao u fresku Isusa Hrista Svedržitelja.

 Taj zločin Marka Mesića treba da ostane za nauk svima. I neće biti saniran da bi svi mogli da vide šta se sve radilo na ovim prostorima – poručuje akademik Matija Bećković, član prestolonaslednikovih savetodavnih tela. Pored ove opštepoznate uspomene komunisti su odmah posle Drugog svetskog rata, dodaje Babac, ostavili i druge tragove u dvorovima na Dedinju i oko njih.

– Izrešetali su ili iskopali oči mnogim svecima živopisanim na zidovima dvorske crkve posvećene Svetom Andreju Prvozvanom. U ikonostasu na jednoj Hristovoj ikoni, Isusu je rezbarijom docrtan nož pod grlom. Takođe, u salonu za pušenje, u suterenu Starog dvora, na zidovima su iscrtane zvezde petokrake, nevešto su prekrečene dvorske odaje gde su na zidovima bili oslikani stari grbovi sa dvoglavim orlovima.

Privatno groblje

– O prošlim vremenima, u okviru dvorskog kompleksa, svedoče i grobovi sa spomenicima izvesnom crvenoarmejcu i Titovoj sekretarici Zdenki u čijoj su blizini pokopani uginuli Brozov konj i pas, ali njima nije podizao spomen-ploču – navodi Babac.

Buktinje na sve strane

U dvorsku zaostavštinu iz Brozovog vremena ubrajaju se i predmeti od zlata i srebra sa kojih je uklonjen kraljevski grb i utiskivan grb FNRJ, onaj sa pet buktinja, jer tada Muslimana još nije bilo. Tu su i rozental servisi za obedovanje sa istovetnim grbom, kao i stolnjaci i salvete od belog damasta sa utkanim istim grbom, ali njih je Broz naručivao.

Udarno tim, Kurir rs

POZADINA BAJIĆEVOG ZATVARANJA KAKARICA U VRAPČE

Pukovnik Branko Kakarić je još jedan u nizu ljudi koji su prisilno od Mladena Bajića zatvoreni na psihijatriju. Inače, na psihijatriji je jako teško naći mjesto. Kakarić je zbog optužbi na račun Bajića i Ostojića prisilno hospitaliziran. A korupcijska priča datira u 2002 kada je prijavio Šimu Lučina tadašnjeg ministra MUP-a. Ekskluzivno nam je ispričao nevjerojatne traume dokumentirane o korupciji u centru za razminiranje.

brankokakaric_zvizdac

POD OPTUŽBOM DA SE ŽELI UBITI, NAKON RAZGOVORA SA BAJIĆEM, DOČEKALO GA JE ČETRI POLICAJCA I SPROVELO NA VRAPČE. NA VRAPČU SU GA UBIJALI LIJEKOVIMA IAKO IM JE TVRDIO, DA SE NE ŽELI UBITI VEĆ PRIJAVITI U BRISEL KORUPCIJU.

Suština je da se izvlače silni novci na poslovima razminiranja, gdje je radio, te kada je prijavio da se mine ne uništavaju nego prebacuju na druga mjesta. Nakon toga dogodilo mu se da su mu na njegovo zemljište u Križu, gdje nije bilo rata zakopali mine. Kriminal je  prijavio Mladenu Bajiću, Šimi Lučinu i Ranku Ostojiću 2002. godine ali je naišao na ignoriranje. Kada je počeo inzistirati da se istraži što se radi, i deminira mu zemlja u Križu, načelnik sadašnji Istarske policije Dragutin Cestar, tada načelnik u Zagrebu mu je rekao: “Daj Kakariću mina ima svuda i biti će, što si se uhvatio mina”. Ispred vrata su ga čekala dva inspektora koja su mu rekla da prestane prozivati po medijma, jer će mu ubiti djecu.

KARTA  MINIRANOG PODRUCJA

Do danas mu nisu razminirali zemlju, a cijeli kriminal je sažeo premijeru i dao svima na znanje. Kada je rekao Bajiću da se sprema za Brisel ili će se ubiti, na vrata su mu pokucala četri policajca rekavši kako mora poći sa njima. Iako je obitelj potvrdila da nije suicidalan već se svađao i tražio od Bajića da poduzme nešto sa korupcijom starom 11 godina, završio je na psihijatriji. “U Vrapču sam im rekao da se uopće nemam ni pod razno namjeru ubiti jer previše volim soju djecu i da su to gluposti, liječnica me kljukala lijekovima od kojih još nisam svoj. Pojasnio sam da policija nema niti sudski nalog za ovako nešto, da želim ići u Brisel, dokumentirati o Bajiću i ostlaima da štite korupciju.” Kakarića nam je dao  cijelosti pismo koje je poslao Milanoviću pa ga pročitajte:

 

Branko Kakarić, Zinke Kunc 4, 100000 Zagreb

 

Zagreb, 21.  lipnja 2012.

 

Vlada Republike Hrvatske, Trg sv. Marka 2, 10 000 Zagreb

 

n/r predsjednika  vlade Republike  Hrvatske  gospodina  Zorana Milanovića

 

Dostavlja se:  Uredu predsjednika RH, vladi RH, Hrvatskom saboru i njegovim tijelima,  zastupnicima Hrvatskog sabora,  parlamentarnim strankama, crkvi,  udrugama proisteklim iz Domovinskog  rata,  nevladinim humanitarnim udrugama, medijim  u domovini i van domovine.

Poštovani

Ovime Vas obavještavam  da ću ovih dana ispred zgrade Europskog parlamenta  te institucija EU izraziti  javni protest protiv desetogodišnje represije, teroriziranja, pljačke te teške pravne i građanske diskriminacije,   koju nad mojom obitelji,  nad mnom i mojom kompanijom  sprovode  DORH, MUP,  MP  Republike  Hrvatske.

Moja  obitelj,  ja,  moja kompanija,  postali  smo žrtve neopisivog terora, građanske i pravne diskriminacije,  ozakonjene pljačke, odmah   nakon što sam  2001.godine  prijavio  organizirani kriminal i korupciju na  projekatu razminiranja  kanala i vodotokova u istočnoj Slavoniji i Baranji,  koji je nosio službenu oznaku« PAKET 2 – HV/ICB/A1-CWDM1/01».

Napade, prijetnje , pljačku od strane organizirane  kriminalne  skupine  koju sam tada prijavio bila je na neki način i  za očekivati. Ono što tada nisam mogao  zamisliti ni u najgoroj  noćnoj mori  je  činjenica  da daleko veći teror nad nama sprovode ovdje prozvane institucije Republike Hrvatske, njihovi bivši i sadašnji čelnici.

Moje prijave odnosile su se između ostalog na sljedeća kaznena djela:

  • Organiziranu prijevaru prilikom odabira naj povoljnijeg ponuđača za projekat razminiranja kanala i vodotokova u istočnoj Slavoniji i Baranji, « PAKET 2 – HV/ICB/A1-CWDM1/01»;
  • Krivotvorenje projektne dokumentacije ovdje navedenog projekta humanitarnog razminiravanja  (dio koji se odnosio na broj pronađenih mina i broj uništenih mina);
  • Nezakonitu manipulaciju s pronađenim minama na ovdje navedenog projekta humanitarnog razminiravanja;

–          dio mina s tog projekta kriminalna skupina odbacuje iza novog mosta BELIŠĆU

MUP i DORH od 2002.godine  ne dozvoljavaju istragu  te rađe izlažu živote građana  riziku,

–          dio mina tada koriste kako bi nezakonito dobila dodatne površine za razminiranje,  površine koje nije trebalo razminiravati, i tako ostvariti visoki nezakoniti profit;

–          dio mina završio je na crnom tržištu;

–          dijelom mina jedan od članova kriminalne skupine početkom 2002.godine napada moju obitelj minama – radilo se o ovlaštenom pirotehničaru Andriji Borbelju. Na ovdje naznačenom projektu bio je glavna i odgovorna  osoba za uništavanje pronađenih mina.

  • Prijevaru porezne uprave Republike Hrvatske;
  • Poslovna prijevara
  • Pljačka imovine

DORH i MUP bili su tada obvezni postupati po službenoj dužnosti iz razloga jer se radilo o plaćki državnog novca, švervu pronađenim minama, napadu eksplozivima – vojno formacijskim sredstvima, miniranju novih teritorija Republike Hrvatske te cijeli niz drugih razloga.

Da su moje optužbe tada 2001. godine bile eventualno neistinite  DORH je bio dužan podignuti  kaznenu prijavu protiv mene  i tada u samome početku, jednom za uvjek  završiti tu priću.

Oni to tada ne čine.

Te državne institucije ne samo da tada  nisu izvršili  svoju Ustavnu i zakonsku obvezu, one  već od 2001.godine poduzimaju niz nezakonitih radnji  kako bi  cijeli slučaj prikrili i pomogli manjoj kriminalno terorističkoj skupini. Organizirana kriminalna skupina koju sam tada prijavio DORH-u i MUP-u, početkom 2002.godine napala je moju obitelj protu pješačkim i protu tenkovskim minama (opasnim vojnim eksplozivima tipa TNT i PENTRIT).  Miniran nam je obiteljski posjed na adresi Gornji Prnjarovec 69, 10 314 Križ   (Zagrebačka županija).

Tim kriminalnim činom htjeli su me prisiliti da odustanem od podnesenih prijava te da o svemu šutim.

Već sredinom  2002.godine glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, Milan Kiš (pomoćnik Mladena Bajića) Šime Lučin ( tadašnji minister MUP-a)  i Zlatimir Kaštelanac ( tadašnji načelnik uprave za  nadzorne  i inspekcijske  poslove MUP-a ) imali su priznaje jednog od članova kriminalno terorističke skupine da je počinio teško kazneno djelo – ugrožavanje života i imovine  opće opasnim radnjama  i sredstvima, te priznanje za cijeli niz drugih kaznenih djela.

Andrija Borbelj  (ovlašteni pirotehničar, s prebivalištem u Popovači ) 2002.godine priznao je DORH-u da je na privatni posjed moje majke na adresi  Gornji Prnjarovec 69, 10 314 Križ   (Zagrebačka županija) postavio vojni  eksploziv (TNT i PENTRIT).

Milan Kiš (pomoćnik Mladena Bajića) još 2002.godine  tvrdio je da im je prijavljenik priznao da je  na posjed moje majke  postavio  vojni eksploziv TNT- ali da oni ( DORH)nemaju  nikakve namjere postupati iz razloga jer DORH vjeruje prijavljeniku kad tvrdi da je “Samo malo minirao našu privatnu imovinu”.

Koji su to normativi,  zakoni koje  DORH i  Mladen Bajić primjenjuje u mom slučaju? S koliko smo to eksploziva, članovi moje obitelji i ja smjeli  biti  terorizirani, osakaćeni ubijeni? Tko je izdao nalog za našu likvidaciju?

Kada sam zamolio Bajićevog pomoćnika, Milana Kiša 2002 .godine da mi objasni tko će mi pomoći da  se eksploziv otkrije  i makne s obiteljskog posjeda,  odnosno da se otkloni opasnost koja nam i danas prijeti,  dobio sam  sljedeći odgovor: “Kakariću, ti to sam rješi, ti si pukovnik Hrvatske vojske, ti to možeš riješiti”Bila je to smišljena krajnje prljava provokacija DORH-a  kojom me se željelo isprovocirati da zakon preuzmem u svoje ruke  i njima dam povod  da  postupaju  protiv mene.

Treba imati na umu da je Bajić i ovdje spomenuta vrhuška MUP-a u cijelom slučaju  imala  veliki problem. Ja nisam imao kriminalni dosje i kao takvog nisu me mogli ucjenjivati da o svemu šutim za eventualne njihove ustupke.

Poštovani,

Što bi bilo da sam tada podlegao toj prljavoj provokaciji ? Što bi bilo  da sam branio obitelj i imovinu sredstvima  kojima smo napadnuti kako me  je  to tada savjetovao Bajićev pomoćnik ? Da li bi ja u tom trenutku dobio metak u čelo a Hrvatska javnost priopćenje da se radi o obračunu podzemlja?

Činjenica da sam ratni vojni invalid, dragovoljac Domovinskog rata te pukovnik HV-a u mirovini, kod ovih institucija  te njiovih  čelnih  ljudi za mene je  posebno otežavajuća okolnost. Mladen Bajić, na ovaj način ozakonio je likvidaciju mene i moje obitelji. 

Poštovani;

I danas u trenutku kada pišem ovaj dokument, naš obiteljski posjed opasan je za življenje, i to samo zahvaljujući korupcijskom radu i odnosu  ovdje imenovanih. To je posebno težak oblik, pravne i građanske diskriminacije. Ta diskriminacija tim je  teža kada ju nad građaninom  sprovode institucije  i  njihovi čelnici koji bi trebali štititi građane  od te vrste  terora i kriminala.

Pokušajte sagledati do koje mjere se  u našem slučaju krše temeljna ljudska prava za koje se Hrvatska vlada kune  EU da se  u hrvatskoj poštuju  prema svim njenim građanima jednako bez razlike na političku, etničku, vjersku  ili bilo koju drugu pripadnost.Da li je to stvarno tako neka prosude institicije EU.

U period 2002.  do sredine  2004.godine  a i kasnije  do danas, živjeli smo u neopisivo teškim uvjetima.

Kada u redovnom postupku nisam mogao dobiti ni minimum zaštite i postupanja koju ove institucije, u ovakvim i sličnim situacijama bezuvjetno pružaju svakom građaninu Republike Hrvatske, obratio sam se:

  • uredu predsjednika  Republike Hrvatske
  • Hrvatskom  saboru, svim  kompetentnim saborskim odborima.

Oni me tada ponovno vračaju na institucije DORH-, MUP-a MPRH i tako do danas nekoliko krugova.

Bolje rećeno Obitelj i ja doslovce smo prošli nekoliko krugova pakla,  ponižavanja i ismijavanja.

Ovdje treba spomenuti i drugi  važan događaj iz 2002.godine.

Kriminalna skupina  koja je moju obitelj 2002. napala minama,  ohrabrena  takvom jakom i nedvosmislenom  podrškom  DORH-a i MUP-a  u kasnijem dijel i MPRH, te iste 2002. godine pljačka pokretnine moje kompanije i moju osobnu imovinu te  mi rade  štetu u ukupnoj vrijednosti od  preko 5.000.000,00 kuna.

Kada jedna kriminalna organizacija dobije tako jaku podršku samog vrha  ovih  državnih  institucija, da smije terorizirati minama, prijetiti likvidacijama, ta kriminalna  organizacija bila bi totalno luda da te posebne  pogodnosti ne iskoristi  i za pljačku.

U legalizaciji i ozakonjivanju  pljačke moje imovine i imovine moje kompanije   sudjelovali su sljedeći državni i javni službenici;

  • DORH – Mladen Bajić  i Milan Kiš
  • MUP – Šime Lučin,  Zlatibor Kaštelanac, Dragutin Cestar, te inspector
  • MP –  Dražen Bošnjaković  i Barica Novosel
  • Javna  Bilježnica Tatjana Kovaćev iz Osijeka
  • Zagrebački odvjetnici  Ivan  Gecan  i Ivan Luetić

Detaljan opis s dokazima o tome na koji način su ove osobe sudjelovale u legalizaciji  opljačkane mi imovine  biti će predana  institucijama Europske unije, EU parlamentu  njihovim odborima i pojedincima tijekom  mog  javnog protesta.

Slučaj obitelji Kakarić nedvojbeno  pokazuje   da Hrvatske vlade  laže kada Europskoj uniji tvrdi da je Hrvatska demokratska i pravna država.

MP Republike Hrvatske punih deset (10) godina sprječava me u dokazivanju privatnog vlasništva koje mi je nezakonito  oteto,   i izrekom tvrdi  da su  odvjetnici suci, policajci, i Javni bilježnici ljudi u Hrvatskom društvu kojima se vjeruje na riječ. Temeljem te tvrdnje  MP ne dozvoljava mi uvid u spis  koji se tiče mog privatnog vlasništva,  te me tako svih ovih godina sprječava u ostvarivanju  Ustavnog prava dokazivanja  pred sudovima.

Nadalje, temeljem te tvrdnje MPRH odbija izvršiti svoju zakonom  predviđenu ulogu, postupanja prema Javnom bilježniku   koji je u ovom konkretnom slučaju  zlorabio svoju ovlast i položaj te omogućio kriminalno terorističkoj skupini da na nezakonit način i bez potrebne dokumentacije  stekne veliku  nepripadajuću  im materijalnu dobit.

To je posebno teški oblik pravne i građanske  diskriminacije  .

Da li smo mi ostali građani, mi koji  nismo  odvjetničke struke   smeće koje ta višestaležna kasta  Hrvatskog društva smije na ovdje opisani način diskriminirati, terorizirati, pljačkati  i obespraviti?

Vratimo se teroriziranju minama.

Do djelomičnog  razminiravanja našeg obiteljskog posjeda  došlo je tek krajem 2004. godine,  i to samo zahvaljujući  tadašnjem vodstvu HHO-a.

Kada su krajem 2004.godine  na našem posjedu pronađene prve mine a time i dokaz  da su moje tvrdnje  bile istinite,   DORH – odnosno glavni državni odvjetnik Mladen Bajić  ponovno tada stupa  u  obranu  kriminalno terorističke skupine. Ne dozvoljava da se ta grupa ispita i da se od njih sazna:

  • gdje su nabavili mine ( protu pješačke i protu tenkovske mine nisu  u slobodnoj prodaji a njihova uporaba  strogo  je zabranjena  međunarodnim konvencijama i protokolima ).
  • U koje sve svrhe su mine korištene.
  • Koliko su mina postavili na posjed obitelji Kakarić ( taj podatak  DORH i MUP nemaju do danas  i to samo iz razloga kako bi i danas mogli sprovoditi  nezakonitu represiju na mene i moju obitelj).
  • Mladen Bajić od 2002.godine do danas nije ispitao članove kriminalno terorističke skupine  Nenada Škundrića  i Borisa Krmpotić  iz Zagreba i od njih zatražio da pokažu točnu lokaciju na koju su  2002.godine  bacilli  dvadesetak  protu tenkovskih  mina ( Novi most u Belišću ),

Zbog krajnje korupcijskog ponašanja Mladena Bajića došlo je do situacije da tom prilikom s našeg obiteljskog posjeda  nisu otklonjene sve mine.

Prilikom djelomičnog  razminiranja  pronađeno je nekoliko protu pješačkih  i protu tenkovskih mina (14 kg opasnog vojnog eksploziva tipa TNT i PENTRIT) U jesen 2007.godine   izorano je nekoliko protu oklopnih mina dodatnih (dodatnih 14 kg TNT-a ). Tom prilikom  samo pukim slučajem nije došlo do tragedije.

Ponavljam – taj posjed i danas  je opasan za življenje  te  svih ovih godina neupotrebljiv kao imovina. Kako nazvati državno uređenje,  države u kojoj   glavni državni odvjetnik  te iste države smije  nezakonito  financirati  kriminalno terorističku skupinu državnim novcem.

Novcem poreznih obveznika Republike Hrvatske.

Kako nazvati državno uređenje,  države u kojoj   glavni državni odvjetnik  te iste države smije  državnim novcem  isfinancirati  napad   na jednu obitelj  i to samo zato kako bi člana te obitelji  (  u ovom slučaju mene prisilio da odustanem od svjedočenja i dokazivanja istine).

Poštovani;

Republiku  Hrvatsku  djelomično razminiravanje  posjeda  obitelji Kakarić 2004. godine koštalo je 329.729,40 kn.

DORH je bio obvezan, i to po službenoj dužnosti,  tim novcem  tada teretiti  kriminalnu skupinu koja je svojim kriminalnim radnjama uzrokovala  taj trošak.  Tim više što je  od jednog člana  kriminalne skupine  dobio priznanje još 2002.godine .  Uz to  Republika Hrvatska svojim zakonima obvezala se da će kontrolirati  sve one kojima  je dala ovlast pirotehničara ili ovlast minera, te da će strogo sankcionirati   sve one  koji  prekrše zakone o eksplozivima te zakone o razminiravanju, kazneni zakon RH is l..

DORH to tada nije učinio. Po osobnom nalogu Mladena Bajića  trošak  od  329.729,40 kn nezakonito je stavljen  na teret državnog proračuna i svih poreznih  obveznika.

S kojim pravom ?

Dali je tim novcem plaćena i konačna likvidacija obitelji Kakarić i daljnje teroriziranje. Osobno tvrdim da je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić tim novcem  nezakonito  nagradio kriminalno terorističku skupinu  iz samo njemu poznatih razloga. Mladen Bajić ovakvim korupcijskim djelovanjem uz materijalnu štetu koju je napravio  Republici Hrvatskoj   napravio je i neprocjenjivu  štetu  na ugledu  Države nam Hrvatske.

Ja se neću maknuti ispred zgrade vijeća EU, te EU Parlamenta sve dok  Hrvatski  sabor ne pokrene istragu protiv Mladena Bajića zbog ovoga teškog kaznenog djela, zbog njegovog  krajnje korupcijskog ponašanja.

Morate imati na umu da je  Mladen Bajić  ovim  nezakonitim potezom  povredio cjeli niz  obveza   na koje je  Evropska unija Obvezala  Republiku Hrvatsku   u pristupnom postupku.

Ovom prilikom podsjeit ću Vas samo na neke:

  • Obvezu Republike Hrvatske  da će svoj suvereni teritorij razminirati a ne minirati;

Mladen Bajić ovdje  naznačenom sumom isfinancirao je miniranje novih teritorija  Republike Hrvatske  a što je u suštoj suprotnosti s obvezom iz pristupnog dokumenta.

  • Zabrana  uporabe  protu pješačkih i protutenkovskih mina –

Isfinancirao je  teroristički  napad  protu pješačkim i protu tenkovskim minama  minama  u mirnodopsko vrijeme .

  • uporaba  tih vojno formacijskih sredstava posebice  vojnih eksploziva tipa TNT i PENTRIT   prema civilnom stanovništvu strogo zabranjena.

Obveza  Hrvatske   u borbi  protiv terorizma ? – Kako  se  to Republika Hrvatska bori protiv  terorizma   kada  njen glavni državni odvjetnik ovako postupa ?

  •  Borba protiv korupcije – zar ima ljepšeg primjera kako u Republici Hrvatskoj prolaze oni koji se usude prijaviti korupciju  i kriminal u državnom vrhu.

S kojim pravom  i u čijem interesu to Mladen Bajić sve ovo  radi ? Ovo sigurno nije ponašanje glavnog državnog odvjetnika  jedne države koja za sebe tvrdi da je demokratska i pravna. Države koja želi postati  članicom  EU. Ovo je apsolutistička vladavina tiranina Mladena  Bajića koji se koji si je dodjelio ulogu  samoga boga i  totalno apsolutistićki  tko će živjeti a tko umrijeti.

Glavni Državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić izuzetno je opasna i moćna  osoba. Svi oni koji danas tvrde i  misle da su  parlamentarne stranke  HDZ, SDP  dvije najveće stranke u Hrvatskoj  grdo se varaju. Najjača i najopasnija stranka upravo je stranka Mladena Bajića “STRANKA  OVISNIKA” ili ti “STRANKA  DUŽNIKA”.

Poštovani;

Pokušajte sami dokučiti do koje je samo mjere  Mladen  Bajić zadužio kriminalno terorističku   skupinu samo  u mom  slučaju. Što su sve oni spremni učiniti za Bajića nakon što im je pomogao da opljačkaju project humanitarnog  razminiranja, švercaju minama, miniraju nove teritorije Hrvatske. Nakon što im je  dodijelio moju imovinu, i imovinu moje obitelji i kompanije, bogato  ih je nagradio i državnim novcem.

Mladen Bajić u svojoj apsolutističkoj vladavini  izuzetno spretno koristi svoju privatnu   “VOJSKU  KORUMPIRANIH SUDAČKIH LOBIJA” koji  za njegove  potrebe  ozakonjuju apsolutno sve.  Pa i ono što je  nemoguće ozakoniti  u najkorumpiranijim zemljama svijeta.

Kada su na  posjedu obitelji Kakarić 2004. godine pronađe mine Mladen Bajić morao je  organizirati  i  kontrolirano  suđenje.  Pravosudnu lakrdiju  na kojoj se  pod svaku cijenu   moralo osloboditi  člana kriminalno terorističke  organizacije Andriju Borbelja  koji je još 2002. godine  priznao da je minirao privatno zemljište obitelji Kakarić.

Poštovani , pokušajmo sagledati kako to u našoj domovini Hrvatskoj  radi ta višestaležna pravosudna kasta  kojoj se vjeruje na riječ i za koju MPRH tvrdi das u ljudi kojima se u Hrvatskoj vjeruje na riječ. Mladen Bajić u ovom  konkretnom slučaju izuzetno perfidno koristi  korumpirane  sudačko odvjetničke lobije .

U ovom mom  konkretnom slučaju koristio je  lobi  BOŠNJAKOVIĆ supružnici  Dražen Bošnjaković ( bivši minister MPRH ) i Lidija Bošnjaković  predsjednica Općinskog suda u Ivanić Gradu.

Općinski sud u Ivanić Gradu, kao i njegovi suci  posebno su  korupcijski organizirani.  Dražen Bošnjaković  od 2002. godine  uz svoj  posao u Hrvatskom saboru i MPRH  na crno obavlja odvjetničke poslove  na sudovima ( kao odvjetnik  zastupa stranke ).Ovdje  treba imati na umu da sudovi u Hrvatskoj, Hrvatski sabor  kao i MPRH  rade u prijepodnevnim stima  te da je u takvoj situaciji  netko je morao biti  oštećen. Kada Bošnjaković  nije mogao dolaziti na rasprave mijenjali su ga  raspravni suci. U zapisnike s rasprave,  raspravni  sudac često unaša konstataciju “ RASPRAVA  SE ODGAĐA ZBOG ZASJEDANJA SABORA” iako  sabor nije bio stranka u sporu.

Ove konstatacije nisu se unosile bez razloga, one su imale višenamjenski  efekt:

  • Bošnjaković je krajnje bezobrazno i bahato demonstrirao svoju politiku moć u samoj sudnicama za koje  Hrvatsko pravosuđe tvrdi da su  nevisne  i da  nisu podložne političkom utjecaju.
  • Suprotstavljenoj stranki  u sporu ovime se jasno davalo do znanja koga ima za protivnika.
  • Kada  raspravni sudac dozvoli novakovu situaciju  on stranki u sporu daje jasnu porukom na čijoj je strain kako će spor završiti.

Osobno sam doživio ovu situaciju  i ne samo doživio  nego sam morao godinama  podnositi  tu pravnu  diskriminaciju. Dražen Bošnjaković zastupao je stranku u sporu i u trenutku kada je bio na dužnosti prvog tajnika  MPRH.

Kada sam zamolio raspravnog suca  da prekine tu lakrdiju,  smijao mi se  u lice i tvrdio sljedeće: “Kakariću, vidite i ja i  Bošnjaković želimo vam samo dobro, ali vi to ne razumijete. Vi to ne možete razumjeti iz razloga jer niste odvjetnik” To nije bila obična provokacija, to je bilo doslovno pljuvanje u lice i krajnje ponižavanje i ismijavanje običnom  građaninu Republike  Hrvatske, to je bilo pluvanje Ustava Republike Hrvatske.

Kada  sam se za taj problem obratio predsjednici Općinskog suda u Ivanić Gradu, Lidiji Bošnjaković smijala mi se lice. Zašto bi si Lidija Bošnjaković uskratila  dodatna  sredstva u kućni budžet  iako su  ona nezakonita, kad zna da zbog pripadnosti višestaležnoj  kasti nikada neće biti  istražena  i da nikada neće odgovarati  za svoja nezakonita postupanja.

Treba imati na umu da  novac koji je Bošnjaković nezakonito zaradio na crno od 2002.godine  nije  mali niti zanemariv.  Tu treba uzeti u obzir  da Bošnjaković na taj novac nije  plaćao porez , da je koristio službeno vozilo  službenog vozača za odlaske na rasprave  kao i druge  blagodati  koje mu je pružala državnička služba. Isto tako treba uzeti u obzir da  Bošnjaković nije od Hrvatskog sabora tražio neplaćene ( slobodne )dane kako bi prisustvovao raspravama.  Od 2002.godine  radio je  na  jako   velikom  broju slučajeva ne samo u Općinskom sudu u Ivanić Gradu.

Konkretno, u sporu koji se ticao moje obitelji i gdje sm sve ovo osobno  proživljavao,  institucija koju smo tužili  Bošnjakoviću je plaćala njegove odvjetničke honorare  u gotovini.  Gotovina se izvlačila tako da se  protuzakonito pravdala kroz putne naloge. Kako su  prolazili ljudi u sporovima  kojima  je bio suprotstavljen  prvi tajnik MPRH ne treba puno  zamišljati. Dovoljno je vidjeti slučaj Kakarić.

USKOK tvrdi da je postupanje Dražena i Lidije Bošnjaković, te sudaca Općinskog suda u Ivanić Gradu potpuno Zakonito,  te da u svemu tome nema ni minimum kriminala  i korupcije.

Takvim stavom USKOK samo potvrđuje tvrdnju koju mi MPRH plasira godinama, da su odvjetnici suci policajci i Javni Bilježnici iznad svih nas. I ne samo da su iznad nas ono što je daleko gore za Hrvatsku  Državu oni su iznad Ustava i zakona Republike Hrvatske.

Iz kojeg to razloga  bi USKOK trebao spriječiti i istražiti taj slučaj  Bošnjaković ? Lidija i Dražen Bošnjaković posebno su sposobne i radišne osobe , i zato ih treba   posebno nagraditi. To su stupovi Hrvatskog društva. Ne treba tu gledati na sitnice  da li je to zakonito ili nije. Pogledajte  samo te tisuće i tisuće jadnika, hrvatskih kmetova  koji su ostali bez posla.

Tko im je kriv kada su nesposobni i ljeni. Tvrdim da USKOK takovima stavom pljuje u lice napaćenom Hrvatskom puku. Dokazi o ovom kao i o svemu  što sam napisao  u ovom dopisu biti će  predate  institucijama EU. Vidjeti će mo tijekom mog javnog protesta  da li EU podržava DORH i MP u ovakovim stavovima.

Poštovani ;

Prethodno je bilo potrebno iznijeti kako bi se stekao stvaran  dojam  u kojim  okolnostima i na kako  korupcijski organiziranom sudu  se  odvijala  sudska farsa  kojom  su ovdje  imenovani trajno abolirali  jednog člana kriminalno terorističke skupine Andriju Borbelja, a time i cijelu tu skupinu. U ovoj pravosudnoj lakrdiji  početkom  2005. godine  sudjelovali su  –  Mladen Bajić, Milan Kiš, Dražen  Bošnjaković, Lidija Bošnjaković, sutkinja Renata Pražetina. Suđenje  je završilo  u rekordnom roku ( unutar  mjesec i pol do dva  mjeseca ) Osoba koja je priznala da  je minirala posjed obitelji  Kakarić, Andrija Borbelj oslobođen je i najmanje odgovornosti.

Osobu koja je  2002.godine ukrala  mine na projektu humanitarnog razminiravanja u istočnoj Slavoniji i Baranji, « PAKET 2 – HV/ICB/A1-CWDM1/01», mojoj obitelji prijetila likvidacijom  terorizirala  me svih tih godina  oslobođena je krivnje i to  temeljem sljedećih tvrdnja Hrvatskog pravosuđa:

  • Vojni eksplozivi TNT i PENTRIT potpuno su bezopasni

To je  bila tvrdnja vještaka MUP-a. Taj sud nije mi tom prilikom dozvolio angažiranje neovisnog sudskog vještaka s eksplozive  čime sam tada teško diskriminiran. Ovdje treba imati na umu da su ti eksplozivi u samom vrhu popisa opasnih tvari. Također treba imati na umu da su upravo to eksplozivi koje teroristi najčešće koriste u svojim napadima  i da uprava iz tih razloga EU i međunarodna zajednica  inzistira  na  tome da zemlje članice, te zemlje koje su  u postupku pristupa  sprječavaju i najmanju  zlouporabu  tih opasnih tvari.

  • Republiku Hrvatsku ne zanima gdje i na koji  je način  Andrija  Borbelj  2002. godine nabavio protu pješačke i protu tenkovske mine. Republiku Hrvatsku ovaj slučaj   ne zanima ni po kojoj osnovi.

Tvrdim da Republika Hrvatska  nema pravo na ovakvu tvrdnju, i to iz razloga  jer pred EU i Hrvatskom javnošću iznosi  sasma suprotne  tvrdnje.

  • Republika Hrvatska nema novaca  da istraži ovaj  ovaj slučaj.

Ovo je posebno zanimljiva konstatacija i to iz razloga  jer je Mladen Bajić, kao što sam prethodno opisa , u to vrijeme obilato nagradio  kriminalno terorističku skupinu i s konkretnim novčanim iznosom u visini od 329.729,40 kn.

Prilikom mog  javnog protesta ispred institucija EU-a osobno ću zamoliti  najviše dužnosnike  EU-a da odobre novac Republici Hrvatskoj  kako bi ista mogla sprovesti  cjelovitu i neovisnu istragu o cijelom ovom slučaju, i kako bi se konačno prekinulo teroriziranje moje obitelji.

Sutkinja Renata Pražetina nije mi dozvolila da putem tog suda prikupim dokaze koji   nedvojbeno dokazuju da  je moja imovina tijekom 2002.godine ukradena  te da  je to počinila ista  kriminalna skupna kojoj je pripadao i Andrija Borbelj u suradnji sa  gore spomenutim državnim službenicima.

  • Renata  Pražetina  izrekom mi tada  ponavlja  istu  famozno  tvrdnju  koju mi MPRH  plasira punih 10 godina  “Kakariću  Javni bilježnici , odvjetnici suci policajci ljudi su kojima se u Hrvatskoj vjeruje na riječ,  ”  Te mi je dodala da  u NJEZINOJ  sudnici ne mogu izvoditi takvi cirkusi, kao  što su pozivanje  na ročište javnih bilježnika,  policajaca i sl.

Tim činom Renata Pražetina  razvlastila me je u potpunosti.

Svi moji pokušaji da obranim svoju imovinu propadaju  iz razloga jer se svi  sudovi u Hrvatskoj u kasnijoj  fazi  pozivaju  na sudsku odluku Renate Pražetine. To nije sve,  temeljem te  i u  takovima  uvjetima donesene  odluke,  ovih dana iz svoje  obiteljske  kuće  biti će izbačena na ulicu  moja majka, a ja i moja djeca iz stana u vlasništvu.

Ovdje treba reći da je sutkina Renata Pražetina  ipak  i nešto dozvolila prema meni.Ono što je dozvolila sutkinja Pražetina prema meni tijekom te rasprave –  to je prijetnja smrću koja mi je upućena tijekom rasprave u samoj sudnici  Općinskog suda u Ivanić Gradu.

Kao što sam već rekao  tijekom cijele rasprave  nije mi dozvoljeno  zvati  niti jednog svjedoka. Sutkinja to po Ustavu zagarantirano pravo koje je meni kao oštećeniku  tada osporila,  to pravo bez ikakvog problema daje  tada  članu kriminalno terorističke skupine. Svjedok kojeg je  predložio Andrija  Borbelj  nakon datog iskaza  u sudnici zastaje pored mene i gestama pokazuje da me treba ubiti.

Sve to tada gledaju  Milan Kiš pomoćnik Mladena  Bajića i raspravna sutkinja Renata Pražetina. Ne samo da ti ljudi nisu tada reagirali  na način kako im to nalaže sudački i odvjetnički  etika  kodeks. Kod njih je takvo ponašanje svjedoka izazvalo napadaj smijeha. Temeljem tih tvrdnji hrvatskog pravosuđa donesena  je oslobađajuća presuda.

Ovdje moram istaknuti da me je DORH po nalogu Mladena Bajića  te   njegovog  pomoćnika Milan  Kiša onemogućio da sudjelujem u žalbenom postupku na  donesenu presudu. Krajnje prljav  i nezakonit postupak  kojim su osigurali  da i  viši sud  donese  oslobađajuću presudu za člana kriminalno terorističke skupine.

Ubrzo nakon te pravosudne farse bio sam pozvan  u MUP. Na razgovor me pozvao Dragutin  Cestar koji mi je u svom telefonskom pozivu tvrdio da ćemo razgovarati o cijelom slučaju. Odazvao sam se pozivu ne sluteći što mi je vrhuška  MUP-a priredila za tu prigodu.  Dragutin Cestar, cijelo vrijeme tog razgovora tvrdio je da sve to i nije  tako strašno:

  • Činjenica da je nekoliko MUP-ovih službenika sudjelovalo u pljački i legalizaciji moje imovine –  po Cestaru  bila je  samo moja loša poslovna politika.
  • Za napad minama na moju obitelj , čudilo ga iz kojeg to razloga radim takvu paniku oko svega  kada mina ima svuda.
  • Cestar tom prilikom tražio je da odustanem od daljnjeg dokazivanja cijelog slučaja i inzistiranja  na neovisnoj istrazi.

Zahvalio sam na razgovoru te izašao iz ureda. Ispred ureda Dragutina Cestara  doćekala su me dva  tada njemu podčinjena  inspektora. Zamolili su me da pođem sa njima u njihov ured. Kada sam došao u njihov ureda zaključali su vrata ureda  a na meni se počeli iživljavati. Satima su me nezakonito držali zatočenog. Doslovce, bio sam otet.

Tom  prilikom  prijetili su da će ubiti mene, moju obitelj. Prijetili su mi da ću ostati bez ukupne imovine da će uništiti  mene  moju kompaniju ( do tada  veliki dio te prijetnje već su ostvarili ). Prijetili su mi da će mi namjestiti kriminalni dosje,  ako ne odustanem  od daljnjeg dokazivanja  cijelog slučaja. Tvrdili su da ću prokleti dan kada sam sve to prijavio.

Kada sam ih upozorio na činjenicu  da sam ja ratni vojni invalid  s vidljivim posljedicama  i da nemaju  pravo tako postupati sa mnom. Kada sam se pozvao na UN konvencije o  zaštiti invalida  kod njih je to izazvalo još veći bijes, ismijavanja i ponižavanja.

O tim prijetnjama obavijestio sam DORH. Osobno sam razgovarao s Bajićem – sastanak mi tada s njim organizirao Pero Kovačević (tadašnji saborski zastupnik). Mladen Bajić bio je tada u detalje upoznat s torturom  koju sam prošao u MUP-u.

DORH , Mladen Bajić osobno tada mi odbija pomoć. Bio sam prisiljen imigrirati i pomoć zatražiti od Kanadskih emigracijskih vlasti. Stupanjem na kanadsko tlo  javljam se uredu predsjednika, Hrvatskom saboru  te molim  za pomoć. Tražio sam  da mi se omogući izlazak pred Nacionalnom  vijeću  za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog  sabora.

Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić  tijekom 2006.godine od Bajića je tražio da se sprovede istraga da se vidi  tko mi je prijetio likvidacijom i zbog čega sam morao napustiti domovinu. Bajić  tada ponovno ignorira  i tu zamolbu. Moje zadnje  obraćanje  Nacionalnom  vijeću  za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog  sabora  tijekom srpnja 2010.godine  završilo je tragikomično.

Kako je dr.Željko  Jovanović u to vrijeme  svakodnevno istupao u Hrvatskim medijanima, prozivao pojedince i skupine za organizirani criminal, pomislio sam evo konačno  osobe koja će se založiti  za običnog  Hrvatskog građanina. Javio sam se tada dr. Jovanoviću nakon čega  mi je e-mailom javio da  tom saborskom tijelu uputim  dokumentaciju i detaljni opis  situacije.

U telefonskom razgovoru dao mi je do znanja  da je odbor izuzetno zainteresiran za cijeli slučaj. Poslao sam dokumenat. Kako  Nacionalnom  vijeće  za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog  sabora nije dugo  odgovaralo na  moju zamolbu, pokušao sam ponovno kontaktirati doktora Jovanovića. Od Jovanovića  više ni traga.

U saborskom kancelu provjerio sam da li je moj dopis zaprimljen iz razloga jer  sam istog uputio s kanadske adrese.  Saborski kancel potvrdio mi je da je uredno zaprimio pismo te da ga je  Nacionalno vijeće  za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog  sabora uredno preuzelo.

Naknadno sam  doznao da je doktor Jovanović  poduzeo cijelu  kamanju  kako u tom saborskom vijeću pa  tako i u saboru,   da moj spis ne uđe u  proceduru.

Jovanović pune dvije  godine sakriva ovaj predmet i to iz razloga jer cijeli slučaj teško tereti njegovog  partijskog druga  Šimu Lućina. Jovanović se u ovom konkretnom slućaju ni malo nije dvoumio kada je trebao izabrati: da li postupiti po zakonu  i onako kako se predstavlja Hrvatskoj javnosti ili pogodovati   partijskom drugu  pa makar  to bio i protuzakonit ćn  te  ćin suprotan svim njegovim lažima  koje plasira  napaćenom  hrvatskom narodu.

Ovim postupkom   Jovanović  se aktivno  uključio u progon i teroriziranje moje obitelji. Jovanović nije bilo tko. Jovanović je  liječnik koji se zakleo Hipokratovom  zakletvom  da će pomagati ljudima te da im neće nanositi zlo i patnje ni u kojem obliku.

Jovanović pune dvije  godine  zna da moja obitelj,  posebice moja djeca te stara i teško bolesna majka od 2002.godine  žive pod teškim stresom, uzrokovanim strahom. On kao liječnik  zna  da nas se sve ove  godine  terorizira  minama  gdje ja i članovi moje obitelji možemo  u bilo kojem trenutku biti osakaćeni ili ubijeni. I evo nam  persone,  liječnika i “pravičara”  koja poziva  ljude da stanu pred ogledalo i da si pljunu u lice. Što  bi tek Jovanović  za ovakav čin trebao učiniti sebi ? Tvrdim da je Jovanović patološki lažljivac. Ne samo da je lažljivac već je njegov cinizam  i bolesni karijeristički um  izuzetno opasan i poguban za hrvatsku mladež.

Poštovani;

S kojim pravom Jovanović uvodi novi predmet u Hrvatsko školstvo kojim bi djecu između ostalog trebalo podučavati da prijave criminal i korupciju ? Kome će to Jovanović  ovako  koruptivno  ponaša, držati predavanja  kako treba prijaviti criminal i korupciju? Mojoj djeci,  koju  i sam terorizira  svojim postupkom prikrivanja  korupcije i kriminala  kako bi pod svaku cijenu zaštitio  partijskog  druga  Šimu Lučina? Što kada ti mladi ljudi  dožive sudbinu obitelji  Kakarić ?

Kada im postave mine na okućnice kada im nezakonito oduzmu imovinu, kad im počnu prijetiti likvidacija ma oni koji bi ih  trebali štititi i kada oni   kojima prijave  kriminal   postanu njihovim   progoniteljima ? Tada će i sami svatiti da je Jovanović patološki lažljivac i da mu ni najmanje nije stalo do Hrvatske i  njezinih pučan.

Tada će biti kasno biti će uvućeni u pakao iz kojega im nema pasa. Obraćao sam  se za pomoć i predsjedniku Republike Hrvatske , i to  u niz navrata od samog početka njegovog mandata do danas.

Gospodin Josipović  i njegov ured o svemu šute. Za mene je to jasan dogovor  da on i njegov ured podržavaju represiju  i bezakonje  koje se svih ovih godina sprovodi  nad mnom i mojom obitelji i to samo zato što sam se usudio 2002.godine prijaviti kriminal i  korupciju u poslovima humanitarnog razminiravanja. Kada Josipović u javnosti govori o zaštiti ljudskih prava  te pravičnom društvu, tada laže isto  kao i Jovanović. Josipoviću  je isključivo  bitna njegova karijera  i dobrobit njegovih bližnjih, dobrobit njegovih prijatelja.

Da se Josipović zalaže i brine o dobrobiti Hrvatske Države tada bi se i tekako  zalagao za to da se ovakovi  i slićni slućajevi   istraže, i nikada više nikome ne dogode. Da li bi  se  Josipović ponio  ovako  podlo,  sve ovo vrijeme  šutio o ovom slučaju  da se radi o njemu samome, o članovima njegove obitelji ili pak o njegovim prijateljima. Ili je pak i on  stao  u tajnu obranu  svog  partijskog prijatelja  Šime Lučina. Izražavanje   javnog  protesta  ispred institucija EU neće biti samo borba za ostvarivanje mojih prava  biti   će to bitka za moju voljenu domovinu.

S poštovanjem

Branko Kakarić

 Razgovarao Toni Eterović

BAJIĆ KARAMARKA, KARAMARKO BAJIĆA

Dok Mladen Bajić u slučaju Perković pokušava prebaciti odgovornost na Tomislava Karamarka kao dugogodišnjeg šefa POA-e (danas SOA-e), Milanović je izbjegao konkretno pitanje, zašto je sada htio mjenjati zakon radi Josipa Perkovića i čija je to inicijativa. Da li je Milanović to uradio prije ili nakon što doznaje samo on i Bajić za 80 zahtjeva u kojima se traži izručenje hrvatskih Udbaša koje su raskrinkale službe: njemački BND, slovenska SOVA i srbijanska BIA.

ekipa

Bajićevo prebacivanje Karamarku po ovom pitanju je u najmanju ruku licemjerno. Zakon o sigurnosnim službama agentima SOA-e omogućava da ne daju iskaze pred sudom vezanim uz opis posla. To ne znači da je Karamarko vodio moralno službu koja je u osnovi nemoralna, sastoji se od podmetanja, skandala, špijuniranja koje svijest ne može pojmiti. No, SOA nikada kao obavještajna služba nikada nije radila u suradnji sa Državnim odvjetništvom, njeni dokazi nikad se ne koriste na sudu i agenti SOA-e se ne pojavljuju na suđenjima. Tužiteljstvo nikada ne saslušava agente, a kamoli polciija jer svi su oni često predmeti obrada SOA-e. Od Sanadera pa na druge postupke, atentat na Pukanića, Ivane Hodak, krivotvorenih isprava najvećih kriminalaca poput Dragana Paravinje, Milorada Lukovića, Sretena Jocića, Ljubiše Buhe, Arkana….. bilo bi savršeno poredati sve agente pred sud da iznesu što znaju. Zakon o sigurnosnim službama u svakoj zemlji jamči, da špijuni imaju maximalnu zaštitu i od suda. Dakle, agenti SOA-e – nikada nisu svjedočili niti DORHU, niti sudu, jer to nisu dužni zakonom. Da li su mogli spriječiti i poduzeti nešto, to je moralno pitanje.

Sada se postavlja logično pitanje, ako POA tada nije ništa poduzimala u najevećim aferama, zašto bi to radili u slučaju Josip Perković.  SOA kojom je ravnao Karamarko je politička tajna policija koja procjenjuje nacionalne interese i radi potpuno neovisno sa svojim ravnateljem koji polaže račune premijeru i predsjedniku. Dakle, ne može se reći da Tomislav Karamarko sa čitavim nizom ljudi nije znao o pretvorbi i kriminalu koji se odvijao, ali ni Bajić. Bajić kao glavni državni odvjetnik izabrao je oko sebe tim koji je poprilično njegova posluga. Do danas se mogla procesuirati cijela privatizacija, zemljišnici,  korumpirano pravosuđe, kupovina diploma, otimačina, pranje novca i nestanak 15 milijardi €ura iz države. Bajić nije napravio ništa. Bajić uživa ugled zahvaljujući novinarima koji ga plasiraju kao Boga pravde, a svi jasno vidimo da je car gol i da je sve laž. Inače je Bajić uvijek bio stručan na jedno pitanje odgovoriti desetim odgovorom, tako je i u slučaju Perković Njemačkoj davao odgovore na koje nije ni pitan. U Hrvatskoj je potpuno opstruirao aferu HYPO koja se ne vrti samo oko Sanadera, a postupak Sanader je limitirao da ne umješa svoje prijatelje. Njegove optužbe Karamarku, imaju simboličnu težinu. Prije Karamarka, POA-om su vladali Joško Podbovšek, prije njega Franjo Turek, itd..  ali Bajić je bio glavna i odgovorna osoba za vođenje istrage i podizanje optužnice u slučaju Đureković kao što je sada rasteguno postupke LORA u koje je direktno involiran kao počinitelj.

Istražni tim udarno, fotto Pixel

BAJIĆ: SVE SMO RADILI DA NIŠTA NE NAĐEMO

Povodom brojnih upita, u nastavku dajemo pojašnjenje o postupanju protiv Josipa Perkovića, a u vezi čega smo već ranije objavili priopćenja, i to 12. srpnja 2006. i 17. travnja 2009. Nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je donijelo 14. srpnja 1997. rješenje o odbačaju kaznene prijave protiv Josipa Perkovića, zbog kaznenog djela ubojstva počinjenog na štetu Stjepana Đurekovića i dr. iz članka 34. stavka 1. i 2. bivšeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske, koje je dostavljeno podnositelju prijave i Upravi kriminalističke vojne policije.

josipovic_bajic

IAKO NJEMAČKA POLICIJA I TUŽITELJSTVO SMATRAJU PERKOVIĆA KLJUČNOM OSOBOM UBOJSTAVA, BAJIĆ SE OČITUJE DA NIJE, JER JE TO OSOBNO ISTRAŽIO

Uvidom u spis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KTv-120/97 (broj KTv u to vrijeme je korišten za oznaku spisa koji su preuzeti od vojnog tužiteljstva koje je prestalo s radom) proizlazi da je kaznenu prijavu protiv Josipa Perkovića zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 1. i 2. bivšeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske i dr., 31. listopada 1994. bivšem Vojnom tužilaštvu u Zagrebu podnijelo Ministarstvo obrane, Sigurnosno informativna služba pod brojem 512-18-01-94-6298.

Nakon izvida koje je provela vojna policija, a tijekom kojih je ispitan veliki broj osoba, među kojima i osumnjičeni Perković, a također je pribavljena dostupna dokumentacija zamjenica tadašnjeg županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 14. srpnja 1997. odbacila je kaznenu prijavu SIS-a za prijavljena kaznena djela, s obrazloženjem da iz same kaznene prijave te iz rezultata provedenih izvida ne proizlazi osnovana sumnja da bi Josip Perković i dr. počinili kaznena djela koja im se prijavom stavljaju na teret.

Nakon toga, kaznenu prijavu protiv Josipa Perkovića zbog kaznenih djela teških ubojstava iz članka 91. stavak 1. točka 7. Kaznenog zakona je podnio Nikola Štedul koji u toj prijavi navodi kako je Josip Perković odgovoran za organiziranje pet kaznenih djela teških ubojstava. Tijekom 1999. godine su provedeni dodatni izvidi s ciljem prikupljanja dodatnih obavijesti i dokaza na temelju kojih bi se mogla ocijeniti osnovanost ove prijave.

Kako se tom prijavom Josipu Perkoviću stavlja na teret organiziranje ubojstva Stjepana Đurekovića i dr., te pokušaja ubojstva podnositelja Nikole Štedula, to su zatraženi podaci odnosno dokumentacija od Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, a također su provedeni izvidi i druge radnje.

S obzirom da provedeni izvidi nisu rezultirali novim činjenicama i dokazima, drugi zamjenik koji je tada postupao u predmetu utvrdio je kako je ranije rješenje osnovano i o tome obavijestio podnositelja.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odnosno zamjenik glavnog državnog odvjetnika zadužen za međunarodnu pravnu pomoć je, nakon zahtjeva za pružanje međunarodne pravne pomoći 2005. godine, izvršio uvid u spis nadležnog državnog odvjetništva te sukladno zahtjevu prikupio i dodatne podatke nakon čega su 2006. godine predstavnici POA-e, Ravnateljstva policije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske upoznali njemačku policiju i tužiteljstvo sa stanjem predmeta te im je zamjenik zadužen za predmet predao traženu dokumentaciju.

Ujedno je od njemačke strane zatraženo da naprave preslike pojedinih dijelova svojeg spisa kako bi se na temelju tih podataka prikupila dodatna saznanja koja bi mogla biti od pomoći njemačkim tužiteljima i još jednom razmotrila osnovanost ranije donesenih odluka u Republici Hrvatskoj.

Nakon uvida u sva dostavljena nam pismena ocijenjeno je kako ista ne daju osnova za drugačiju odluku od one koja je donesena 1997. godine, što potvrđuju i kasniji podaci u vezi postupka koji je vođen pred njemačkim pravosuđem, a koji nisu bili poznati u vrijeme donošenja odluke.

Pred Vrhovnim Pokrajinskim sudom u Münchenu 3. ožujka 2006. je počelo suđenje Krunoslavu Pratesu koje je prekinuto 18. svibnja 2006. kada je Krunoslav Prates pušten na slobodu. Postupak je nastavljen tek nakon što je 6. siječnja 2008. Vinko Sindičić dao izjavu koja je dala osnove za nastavak vođenja postupka. Tijekom suđenja 21. veljače 2008. Vinko Sindičić je dao iskaz na temelju kojeg je Krunoslav Prates osuđen.

Međutim, Vinko Sindičić je naknadno dao javnom bilježniku u Berlinu izjavu kojom je u cijelosti povukao svoje iskaze dane njemačkim pravosudnim tijelima.

Vezano na navode u pojedinim medijima kako je zastara u ovom predmetu nastupila tek 29. srpnja 2008. u samom Ustavu i zakonima nema uporišta za ovakvu tvrdnju. Kako se primjenjuje Ustav iz 1990. godine kojim je ukinuta smrtna kazna, zastara je nastupila 29. srpnja 1998. Naime, riječ je o organskoj i egzistencijalnoj povezanosti dvadesetogodišnje kazne zatvora sa smrtnom kaznom, jer ako nema smrtne kazne nema ni kazne zatvora od dvadeset godina.

Bez obzira na izneseno stajalište, pa i moguća druga mišljenja, sama činjenica da je nakon donošenja državnoodvjetničke odluke u predmetu nastupila zastara, nije bila od značaja za kasniji rad u ovom predmetu.

Moramo istaknuti kako su neutemeljene tvrdnje kako državno odvjetništvo nije surađivalo s nadležnim tužiteljima u Njemačkoj, kako je štitilo Josipa Perkovića. Te tvrdnje naprosto nemaju osnova.

Savezna Republika Njemačka ima suvereno pravo voditi kazneni postupak protiv osoba za koje smatra da su odgovorne za ubojstvo Stjepana Đurekovića, jer je na njezinom teritoriju počinjeno ubojstvo. U ostvarenju tog prava je zatražila pružanje međunarodne pravne pomoći od nadležnih pravosudnih tijela Republike Hrvatske, koja su joj tu pomoć i pružila.

Državno odvjetništvo je potpuno i transparentno surađivalo s njemačkom stranom, te im je stavilo na raspolaganje sva saznanja i dokumentaciju o čemu svjedoči i dopis Generalnog državnog odvjetnika pri Vrhovnom sudu Savezne Republike Njemačke, broj 3BJs 28/04-2(7) od 15. studenog 2006. upućen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, kojim “… vrlo srdačno zahvaljuje na dobroj suradnji bez pridržanih ograničenja pri izvođenju ovdašnje zamolbe pravne pomoći”.

Slijedom iznijetog, samo možemo ponoviti kako je o mogućem pokretanju postupka protiv Josipa Perkovića nadležno državno odvjetništvo odlučivalo još 1997. godine kada je odbacilo prijavu, dakle u vrijeme kada još nije nastupila zastara za kazneno djelo iz članka 34. tadašnjeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske.

DORH

BERLUSCONI SEDAM GODINA ZATVORA

Bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi osuđen je na sudu u Milanu na sedam godina zatvora u procesu “Rubygate”  a zabranjeno mu je i obavljanje javnih dužnosti. Osuđen je prema tročlanom sudskom vijeću kojim predsjedava Giulia Turri za zloporabu ovlasti i sudjelovanje u prostituciji s maloljetnicama, javljaju talijanske agencije.

berlusconi

Suđenje 76-godišnjem bivšem premijeru, medijskom magnatu i čelniku stranke desnog centra trajalo je gotovo dvije godine. Od ulaska u politiku 1994. godine, Berlusconi je do ponedjeljka bio osuđen ukupno na 11 godina i pet mjeseci zatvora u raznim procesima, no nijedna presuda nije dosad postala pravomoćna.

Berlusconi je optužen kako je platio seks Ruby dok je ona bila još uvijek maloljetna a radila kao plesačica. Isto tako, optužen je kako je koristio svoje ovlasti kako bi policija pustila Ruby na slobodu, nakon privođenja. Berlusconi je porekao sve optužbe te ih je nazvao politički orkestriranim od strane političkih protivnika s ljevice. Sama Ruby je tijekom svjedočenja rekla sudu kako nije imala odnose s Berlusconijem. Iako je Ruby kasnije promjenila iskaz, tročlano sudsko vijeće žena, ocjenilo je pouzdanim svjedoke i dokaz koj je nabrajalo u obrazloženju.

SNIMKA PRESUDE

Udarno tim, Ansa