LAGAO DA JE SHAKIRA RODILA

Gerard Pique se našalio sa svim svjetskim medijima, te im prenio lažnu vijest da je Shakira rodila dječaka. Iako se rođenje očekuje, slavni nogometaš je podijelio sretnu vijest na Twitteru i Facebooku – “Naš sin je rođen! Jako smo sretni! Hvala vam na svim porukama”, napisao je. Objave su odmah krenule od Daily Mail, E!Online, BBC, The Times…

Nakon toga prenio ostatak svijeta, a ljudi su im masovno čestitali. No, u kasnijoj poruci svima je zaželio sretan “Dan Svetih Nevinih” (Día de los Inocentes), što je španjolska verzija 1. aprila. Inače, Pique je oženio Shakiru, nakon što su ga fotografi uhvatili u razmjeni nježnosti sa Zlatanom Ibrahimovićem.

Nakon medijskog skandala da su u ljubavnoj vezi, oboje su sve demantirali i pravdali kao trenutak Zlatanove patnje za djevojkom, dok ga je Pique smirivao. Moguće da je ćovjeku bilo samo teško, jer nebi se javno ljubakali.

Udarno tim

DODIK ZNAO SVE O NAPADU NA ZAGREB

NAKON OVOG TEKSTA EU TRAŽI DODATNU ISTRAGU DODIKA

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira ulogu Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske (RS), koji posljednjih nekoliko godina svojim političkim djelovanjem predstavlja ozbiljnu prijetnju evropskoj sigurnosti. Iz opširne analize sa naslovom „ZAŠTO REPUBLIKA HRVATSKA NE PROCESUIRA MILORADA DODIKA?“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Od 2006.godine u Bosni i Hercegovini (BiH) i regiji zapadnog Balkana nije zabilježen evidentniji napredak. Ključni politički lider, koji je najodgovorniji za takvo stanje je aktualni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik (SNSD), kojem je u tome svojim političkim potezima vrlo često asistirao Haris Silajdžić (SBiH) sve do debakla na izborima 2010.godine. IFIMES je objavio analizu o stanju u BiH 18.maja 2011.godine link: http://www.ifimes.org/default.cfm?Jezik=Ba&Kat=10&ID=602

Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), čiji je predsjednik Milorad Dodik čak je i član Socijalističke internacionale iako njegova politika i djelovanje od 2006.godine do danas nemaju vrijednosnih dodirnih tačaka sa Socijalističkom internacionalnom. Zbog toga je pokrenut postupak za isključenje SNSD iz Socijalističke internacionale i trenutno je SNSD suspendirana iz te organizacije. Ipak, oprezniju su bili u stranci evropskih socijaldemokrata (PES), koji su onemogućili članstvo SNSD u evropskoj porodici socijaldemokrata. Politika Dodika i SNSD-a je u mnogu čemu bliža politici francuskog ultranacionaliste Jean-Marie Le Pena ili pokojnog austrijskog političara Jörga Haidera. Zbog toga se u ovoj godini očekuje definitivno isključenje SNSD-a iz Socijalističke internacionale, koja će ubuduće morati voditi više računa koga prima u svoje članstvo.

ZLOUPOTREBA USTAVNE STRUKTURE BiH

Ustavna struktura BiH utemeljena je na aneksu IV Daytonskog mirovnog sporazuma kao njen ustav, prilično je krhka i na nivou države Bosne i Hercegovine omogućava različite opstrukcije i blokade. Dodik i njegova SNSD gotovo redovito zloupotrebljavaju postojeću ustavnu strukturu i blokiraju djelovanje države Bosne i Hercegovine. To se pokazalo prilikom donošenja niza zakona, koji su važni za funkcioniranje države BiH, ali i prilikom formiranja Vijeća ministara BiH, koje još uvijek nije formirano iako su parlamentarni izbori održani 03.10.2010.godine ponajviše zahvaljujući blokadama, koje dolaze od strane SNSD-a i političkih stranaka iz RS. U posljednje vrijeme to je najvidljivije kroz pritiske, koji dolaze od strane Dodikovog establišmenta i kroz pokrenutu proceduru u Parlamentu BiH za ukidanje Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Umjesto pokretanja inicijative za formiranje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine pokušava se ukinuti Sud i Tužilaštvo BiH, koji se bave procesuiranjem počinjenih ratnih zločina i procesuiranjem počinitelja organiziranog kriminala. Te institucije potrebno je ojačati, a ne ukidati.

Razlog za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH, između ostaloga, je u činjenici da značajan broj vodećih funkcija obnašaju pojedinci koji su nosioci kriminala i/ili su u povezani sa organiziranim kriminalom. Upravo zbog toga su Sud i Tužilaštvo BiH snažna prepreka Miloradu Dodiku. Dodik je 2004. godine bio optužen po 33.tačke optužnice, kasnije u sudskom procesu oslobođen tih optužbi. Međutim, kasnije je utvrđeno, da je mnogobrojne dokaze falsificirao i vršio pritisak na svjedoke, koji su kasnije nagrađeni funkcijama u njegovom režimu. Slučaj Dodik još uvijek nije zaključen u Tužilaštvu BiH.

Zloupotreba entitetskog glasanja je redovita pojava u Parlamentu BiH, koja uglavnom dolazi iz Republike Srpske. Koristi se svaka prigoda, da se opstruira djelovanje države BiH i tako pokaže, da je BiH nefunkcionalna i neodrživa država. Kada bi se ponašanje i djelovanje poput Dodikovog toleriralo u drugim državama mnoge od tih država vrlo brzo bi postale nefunkcionalne. Sve to upućuje da je postojeća ustavna struktura kamen spoticanja za napredak Bosne i Hercegovine, kojoj su potrebne korjenite ustavne promjene kojima bi se došlo do novog ustavnog uređenja BiH, jer je Daytonski mirovni sporazum u mnogim aspektima nadživljen.

DODIK PODRŽAVAO BOMBARDIRANJE ZAGREBA 1995.GODINE

Izborom Ive Josipovića za predsjednika Republike Hrvatske uspostavili su se prijateljski odnosi između Josipovića i Dodika. Za bolje razumijevanje odnosa u BiH i regiji potrebno je razotkriti ulogu Dodika tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995.godine. Dodik se međunarodnoj zajednici tijekom i poslije rata predstavljao kao borac protiv Radovana Karadžića i Srpske demokratske stranke (SDS). U osnovi njegov sukob sa SDS-om, posebno tijekom rata, postojao je zbog njegovog kriminala i krijumčarenja visokotarifnim robama, a ne zbog političkog neslaganja. Kada analiziramo zapisnike ratnih sjednica Narodne skupštine Republike Srpske jasno je, da se Dodik nije suprotstavljao politici SDS-a kada su u pitanju ratni zločini i odnos prema nesrpskom stanovništvu. Posebno zabrinjava činjenica da je Dodik javno podržavao raketiranje Zagreba 2.i 3. maja 1995.godine, što je evidentno iz transkripata sa 3.vanredne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske održane 23. i 24.maja 1995.godine pod predsjedavanjem osuđenika za ratne zločine Momčila Krajišnika. Iz transkripta, čija je autentičnost ovjerena na haaškom Tribunalu je jasno, da je Dodik podržavao bombardiranje Zagreba, između ostalog, javno izrečenim riječima na sjednici Narodne Skupštine Republike Srpske riječima: “Ono oko bombardovanja Zagreba, ja se slažem da je trebalo tući Zagreb, ali ne smijemo to reći, ako je to trebalo da kaže se, ne onaj način se prenijeti, to je morao da bude oprezan urednik koji je to pušto…“

Faksimil transkripta sa 3.vanredne sjednice Narodne Skupštine Republike Srpske održane 23. i 24.maja 1995.godine ovjeren sa strane haškog Tribunala.

Za zločin bombardiranja Zagreba je pravosnažnom odlukom haaškog Suda Milan Martić osuđen na 35 godine zatvora, jer je planirao, poticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje granatiranja civilnih dijelova grada Zagreba i civilnog stanovništva tog grada, pri čemu su mnogi civili ubijeni i ranjeni.

Zašto Milorad Dodik nije procesuiran od strane Republike Hrvatske? Otvoreno se postavlja pitanje kakva je uloga u tome Milorada Pupovca (SDSS) i aktualnog predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, kojeg je Dodik prošle godine putem svog režimskog medija „(Ne)zavisnih novina“ iz Banja Luke proglasio „Ličnošću godine u Republici Srpskoj“. Kakva je uloga banjalučkog biskupa Franje Komarice, kojeg je Dodik nedavno odlikovao ordenom časti Republike Srpske i kojeg je biskup sa zadovoljstvom primio, a pri tome je zaboravio povijesnu činjenicu da je zaslugom vlasti Republike Srpske, čiji je Dodikov režim pravni nasljednik u Republici Srpskoj živi svega 5% prijeratnog stanovništva hrvatske nacionalnosti. Kako je u cijelu priču uvučena i Katolička crkva? Da li će Republika Hrvatska pokrenuti krivični postupak protiv Dodika zbog poticanja i podržavanja ratnog zločina ili će ga aktualna vlast u Hrvatskoj abolirati?

Kada je u pitanju „slučaj Dodik“ pred najvećim iskušenjem naći će se hrvatsko pravosuđe, od kojeg se očekuje da na osnovu već postojećih dokaza pokrene procesuiranje Dodika zbog njegovog poticanja i javne podrške Martićevom bombardiranju Zagreba 1995.godine.

DODIK PRIJETNJA EVROPSKOJ SIGURNOSTI

Postojanje (para)obavještajnih i (para)vojnih formacija u Republici Srpskoj pod kontrolom Milorada Dodika nisu nikakva tajna. Dio formacija su registrirane kao zaštitarske tvrtke, dok ostale djeluju na druge načine. Jake (para)obavještajne i (para)vojne snage nalaze se u blizini Brčko Distrikta, jer bi u slučaju svojih novih političkih avantura Dodik sa tim snagama pokušao osigurati neometeni koridor preko Brčkog, preko kojeg bi zapadni dio Republike Srpske bio povezan sa istočnim dijelom i tako sa Republikom Srbijom.

Podrška osuđenicima i optuženima za ratne zločine je redovita praksa Milorada Dodika. Još uvijek niko u Bosni i Hercegovini nije pokrenuo inicijativu, da se svim licima, koja su osuđena ili su bila osuđivana za ratne zločine trajno oduzmu pojedina građanska prava.

Da Dodik predstavlja istinsku prijetnju evropskoj sigurnosti je i činjenica njegove povezanosti sa događajima na sjeveru Kosova. Dodik strateški ima „svoje prste“ u tim događajima i tako najneposrednije šteti Srbiji. Na sjeveru Kosova, koji predstavlja teritorij za različite oblike kriminala, osigurava povoljne poslove, a istovremeno usmjerava pozornost međunarodne zajednice umjesto na sebe na sjever Kosova. Stabilizacijom prilika na sjeveru Kosova međunarodna zajednica bi svoju snagu usmjerila na definitivni obračun sa Dodikom.

Posljednjih nekoliko godina Banja Luka postala jedan od glavnih uporišta i centar za kriminalce u regiji pod pokroviteljstvom aktualnog režima. Tome svjedoče i mnogobrojni međusobni oružani obračuni između kriminalaca u Banja Luci, koja je prema procjenama jedan od najnesigurnijih gradova u regiji.

Međunarodni institut IFIMES istražuje ulogu Milorada Dodika i bivšeg guvernera Centralne banke BiH Petera Nicholla (Australija, kasnije državljanin BiH) u nestanku znatne količine novca prilikom konverzije tzv. srpskih dinara u bh. konvertibilne marke. Gdje su nestali milioni i u čije privatne džepove su otišli. U ovom slučaju Dodik pokazuje dvoličnost kada su u pitanju međunarodni predstavnici u BiH. Oni koji koriste Dodikovim interesima nisu smetnja, dok su drugi predstavljaju smetnju i traži se njihov odlazak iz BiH. Također, istražujemo, koji su međunarodni zvaničnici uključeni u korupciju od strane Dodikovog režima.

ZLOUPOTREBA TRAGEDIJE JEVREJSKOG NARODA

Dodik u svom političkom djelovanju često zloupotrebljava tragediju jevrejskog naroda. Dodik negiranjem počinjenog genocida u Srebrenici pokušava se u Izraelu dodvoriti određenim ekstremnim krugovima i predstaviti se kao veliki prijatelj Židova, dok istovremeno negira genocid u Srebrenici. Trenutni predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta, Republike Srpske, Milorad Dodik, negira genocid u Srebrenici usprkos presudi haaškog Tribunala, koji je zločin u Srebrenici okvalificirao kao genocid i činjenici da je Evropski parlament 15. 01.2009. usvojio Rezoluciju kojom se od članica Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana traži obilježavanje 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Narodna Skupština Republike Srpske još uvijek nije prihvatila rezoluciju EP o Srebrenici.

Jula 1995. godine je na području opštine Srebrenica u svega nekoliko dana ubijeno preko 8.000 Bošnjaka civila uglavnom muškaraca i djece. Prema presudi Međudržavnog suda u Haagu iz februara 2007.godine zločin su izvršili Vojska i Policija Republike Srpske. Odgovornost za genocid snose tadašnji organi Republike Srpske. Vlada Republike Srpske je pravni nasljednik tadašnje vlade. Dodik je tokom rata u BiH bio poslanik u Karadžićevoj Narodnoj Skupštini Republike Srpske i tako je participirao u tadašnjoj političkoj strukturi RS. Dodika je za ratne zasluge odlikovao Radovan Karadžić ordenom Nemanjića. U presudi Suda u Haagu, zbog nepreduzimanja mjera za sprječavanje genocida, navedena je odgovornost Republike Srbije. Ne postoje jasni dokazi, da je se Dodik suprotstavio tadašnjoj vlasti Republike Srpske, koja je vršila sistematski i organizirani progon nesrpskog stanovništva. Njegov sukob sa ratnim rukovodstvom RS odnosno Srpskom demokratskom strankom (SDS) proizašao je zbog njegovih kriminalnih aktivnosti odnosno zbog krijumčarenja cigareta, naftnih derivata i neplaćanja poreza, a ne zbog njegovih političkih stavova.

Dodik predstavljajući sebe kao navodnog borca protiv navodne islamske prijetnje u BiH pokušava pridobiti jeftine poene u ekstremnim židovskim krugovima. Postaje zabrinjavajuće, da je Dodik u takve insinuacije uspio uvući i izraelskog predsjednika nobelovca Shimona Peresa.

Evidentirano je nekoliko antisemitskih izjava članova njegove stranke SNSD. Primjeri su: Nikola Špirić, Dubravko Suvara i Rajko Vasić. Slučaj predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića (SNSD), koji je javno izražavao antisemitizam prema ministru vanjskih poslova BiH Svenu Alkalaju, Židovu, izjavljujući, da je Alkalaj „ministar koji nikome ne treba“.

Poslije parlamentarnih izbora održanih 1.oktobra/listopada 2006.godine zabilježen je slučaj antisemitizma izražen od predsjednika Mladih SNSD-a Dubravka Suvare prema Miroslavu Mikešu,  odvjetniku iz Banja Luke. Suvara je medijima izjavio, da je etničko čišćenje Mikeša iz redova ove partije “već gotova stvar koja će se desiti u naredna 24 časa”.

Miroslav Mikeš, pripadnik židovskog naroda, je tom prilikom medijima izjavio precizno ukazujući da je progonjen zbog nacionalne pripadnosti, od antisemita u redovima SNSD-a i dodao “Ipak sam Židov, ipak sam nacionalna manjina i iskreno mislim da većina ljudi nisu takvi. Ima pojedinaca kojima to smeta, vi ste u potpunosti u pravu. Da li je slučajno da nema nijednog nesrbina u rukovodstvu partije (SNSD). Ja ne želim da razmišljam na takav način”, izjavio je Mikeš medijima optužujući direktno neke članove SNSD-a za antisemitizam, ali ne navodeći njihova imena. Istovremeno, on je SNSD, kojem je htio pomoći na svoj “mali, mini skromni način”, teško optužio za nacionalnu netrpeljivost i supremaciju jednog naroda, iako u ovoj stranci tvrde da su otvoreni za sve.

Zbog toga ne iznenađuje i izjava izvršnog sekretara SNSD-a Rajka Vasića, da Židov ne može biti predsjednik Bosne i Hercegovine.

Upravo SNSD blokira promjenu ustava BiH na osnovu presude Suda za ljudska prava iz Strazbura u slučaju „Sejdić-Finci“, kojom bi se omogućilo da i predstavnici manjina (Jevreji, Romi i ostali) imaju pravo da budu izabrani u Predsjedništvo BiH. Dakle, neminovnost je, da postojeće Predsjedništvo BiH umjesto tri ima i četvrtog člana, koji bi predstavljao manjine odnosno nekonstitutivne narode.

Opravdanim se postavlja pitanje, da li je antisemitizam sastavni dio politike SNSD i da li je kao takav prisutan čak i među članovima pomlatka ove stranke odnosno da li je duboko ukorijenjen među pojedinim članovima SNSD-a?

BLOKADA RAČUNA SNSD

Američka administracija je februara/veljače 2008. godine uvela „tihe“ sankcije prema SNSD-u, tako da su tri agencije Sjedinjenih Američkih Država, uključujući agenciju za međunarodni razvoj (USAID), američki nacionalni demokratski institut (NDI) i međunarodni republikanski institut (IRI) prestali pružati pomoć SNSD-u, čiji je predsjednik Milorad Dodik. Vlada SAD je odlučila da prekine financiranje, jer je ocijenila da SNSD više ne ispunjava kriterije za program USAID pomoći političkim strankama, pošto američka administracija ne pruža financijsku ili tehničku pomoć nijednoj političkoj i/ili nacionalističkoj stranci u Bosni i Hercegovini zasnovanoj na etnicitetu ili nacionalizmu. Program SNSD-a nije u suglasnosti sa opredjeljenjem BiH za euroatlantske integracije. Administracija je ocijenila, da postupci i izjave SNSD-a nisu doprinijele napretku BiH, i da nisu u skladu sa Daytonom i da podrivaju državne institucije neophodne za ostvarivanje euroatlantskih ciljeva BiH.

Američka administracija je uvela sankcije protiv SNSD. Međutim, očito da sankcije te vrste nisu urodile plodom. Blokada računa SNSD-a kao prva faza pokrenula bi niz pozitivnih procesa unutar SNSD-a u vrijeme dok unutar te stranke traju žestoke borbe za dominaciju. Druga faza je zabrana putovanja za Dodika i vidljivije predstavnike njegovog režima i članove njihovih porodica u države EU i SAD-a. Zabrana ulaska u EU automatski bi se odnosila i na zabranu putovanja u države zapadnog Balkana. Tako se ne bi dogodilo, da Dodik nedavno javno zabranjuje dolazak u RS jednom članu Evropskog parlamenta, umjesto da EU njemu i njegovim suradnicima zabrani ulazak u EU.

Potrebno je istražiti kako je Dodik došao do enormnog bogatstva čija se vrijednost procjenjuje na preko 500 miliona eura, dok je nezaposlenost u RS 42%, budžetski deficit preko milijardu KM. Obavještajne agencije najuticajnih država došle su do saznanja da je Dodik prebacio znatnu količinu novca u jednu od baltičkih država. SNSD jer stranka-konglomerat od mnogobrojnih članova, koji su prebjegli iz SDS-a i Socijalističke partije i dobrim dijelom preuzeli su vođenje te stranke.

Kada je 2009.godine bila već gotovo najavljena inauguracija novog srpskog vođe u BiH Igora Radojičića došlo je do naglog zaokreta, jer je Dodik osujetio pokušaj tadašnjih najbližih suradnika da ga se riješe, a kasnije vjerovatno i procesuiraju. Posljednjih nekoliko godina su Igor Radojičić, nekadašnji Socijalista i Nikola Špirić intenzivirali česte mnogobrojne tajne susrete sa predstavnicima međunarodne zajednice nudeći se kao alternativa za Dodika. Pošto Radojičić i Špirić to rade svako za svoj račun bilo bi korisnije kada bi njihovo djelovanje imalo sinergetske efekte odnosno kada bi se Igor Radojičić i Nikola Špirić udružili i zajednički reformirali SNSD. Problem se pojavljuje ko bi od njih dvojice postao novi srpski vođa broj 1.

Međunarodne vojne, policijske i obavještajne strukture moraju izvršiti detaljan nadzor u Republici Srpskoj posebno na lokalitetima oko Banja Luke, Brčko Distrikta i na širem području Romanije.

O kakvom se tipu političara radi kazuje Dodikovo ponašanje prema svojim koalicionim partnerima Socijalističkoj partiji (SP) i Demokratskom narodnom savezu (DNS), koji su potpisom Povelje za budućnost 2005.godine izrazili podršku i kroz vidove zajedničke suradnje dali značajan doprinos njegovom povratku na vlast. Dodikov odnos do SP-a i DNS-a nije na očekivanom nivou, vrlo često je ignorantski i podcjenjivački. Dodik ima pripremljenu zamjenu za svoje dosadašnje koalicione partnera SP i DNS i priprema ulazak SDS-a u Vladu RS. Na sličan način u Federaciji BiH SDP pokušava eliminirati SDA i uvesti u vlast Savez za bolju budućnost BiH (SBBBiH). Dodik se vrlo često koristi zamjenom teza i prebacivanjem odgovornosti na druge.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da EU i SAD ne smiju podcijeniti Dodikovu prijetnju evropskoj sigurnosti i da je potrebno pokrenuti dodatne aktivnosti kako bi se pravovremeno spriječile negativne konsekvence Dodikovog djelovanja.

Neophodno je izvršiti reviziju sudskog postupka protiv Dodika iz 2004.godine zbog falsificiranja dokaza u sudskom postupku. Izuzetno je važno obnoviti i proširi optužnicu protiv Milorada Dodika, koja je tada sadržavala 33 tačke. U proteklom sudskom procesu, koji je završen 2005.godine došlo do falsificiranja dokumenata i vršeni su pritisci na svjedoke o čemu postoje saznanja i dokazi. Visoki predstavnik u BiH zajedno sa ambasadorima država članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) treba da sankcioniraju svako političko djelovanje i retoriku, koja narušava odnose unutar BiH i koja nije u funkciji jačanja države BiH na njenom putu ka članstvu u NATO i EU.

IFIMES

FBI TRAŽI UBOJICE WHITNEY

U SAD se ništa ne prepušta slučaju, suicid mora imati odgovor, predoziranje mora imati dilera, tako slavna i nezaboravna Whitney Houston ima osvetnike pravde. Istražitelji FBI na tragu su narko lanca, koji je odgovoran za smrt slavne pjevačice. Privatni istražitelj je konstatirao da je ubijena.

Privatni istražitelj Paul Huebl složio je puzzle i predao FBI. Sada zajedno rade na lovu. Čovjek starijih godina je gadan istražitelj, nema smrti koju nije razriješio, a snimka koju ima, snimila je dva muškarca koji su više puta ulazili u hotel u kojem se Whitney nalazila, te su se pretvarali da su dio njene pratnje. Privatni istražitelj Paul Huebl tvrdi da je Whitney Houston ubijena. On vjeruje da su moćni dileri poslali ubojice u njenu hotelsku sobu kako bi naplatili dug od navodnih 1.5 milijuna dolara. Kako je njima to omogućilo osiguranje, morati će dati odgovore, “jedan Columbo” im je zagorčao život.

Pripremio Toni Eterović / NYTimes

GRAĐANI OSLOBODILI ULICU

Prvi smo pisali o pojavi Divljeg zapada u Splitskom Varošu, gdje policije nema, zakona nema, samo kada se dogodi nešto tragično. Tako je Stipe Gojsalić izvršio samovlast, bez objašnjenja i stavio metalna vrata na 100-godišnju ulicu, te pregradio i park u kojem su se igrala djeca.

Skupina građana vidjevši da čovjek okupirao ima ulicu, park, podiže željezne i kamene ograde sa nazivom “PRIVATNO VLASNIŠTVO” bez imena i prezimena, sa slikom oštrog psa – srušili su sve pred sobom uoči Božića. Vidjevši da nema pravne države uzeli su stvari u svoje ruke. On je bez zakona, sam uspostavio sud.

SPORNI PROLAZ

Prouzrokovao je pobunu Varošana jer ne može proći ni hitna pomoć, ni vatrogasci, niti policija, a očigledno je da Građevinska inspekcija ne radi svoj posao, a policija i sud prepuštaju ulici da to riješava, jer inače pola grada ne bi bio bespravno izgrađeno.

SRUŠENE OGRADE I UKRCANI AUTI DA ZAUZMU OBRANU VAROŠA OD SAMOVOLJE

Pripremila Tajda Radovniković, fotto Udarno

MINISTROV ZID PUN PODRŠKI I UVREDA PREMA CRKVI

“Papa Borghia pozdravlja uzoritog kardinala Bozanića i vrijednu udrugu Grozd. Iz Pakla. Kaže da podržava spolni odgoj koji predlaže ministar Željko Jvoanović, jer da je on to imao bio bi pošteđen spolnih bolesti, incesta i sličnih grijeha.” – tvrdi na Facebooku Marko Melčić podrška ministra.

FB ZID MINISTRA JOVANOVIĆA JE PUN KRITIKA, PODRŠKA I UVREDA, DEMOKRACIJA NA NAJVIŠEM STUPNJU. NAPALI SRAKIĆA I REBIĆA DA IMAJU DJECU.

I dok ima onih koji gladuju za Božić i strahuju tijekom nove a  tome im neće pomoć ni ministar ni crkva, ova tema će obilježiti Božićne i novogodišnje praznike. Ivica Šipek tvrdi: “Crkva i svečenstvo misle da su oni sveci da je njih Bog ovlastio da nam nešto na silu nameću ali oni nemaju vezu sa svetošću i BOGOM. Pitam vas zašto se ne bore protiv onih i prićaju protiv njih koji su nas pokrali, lagali, tajkuna zna se zašto jer su im dali svoj blagoslov za ta zlodjela. Jer su i oni imali koristi od toga nije ih briga za sirotinju, radnika i seljaka.” Sličnim stavom se pridružuje i Jadranka Koršić koja tvrdi: “Crkva može iznositi svoje mišljenje ali nema pravo puntati roditelje i pozivati ih na neposluh, da ispisuju djecu sa zdravsvenog odgoja. Njihov moral je i ovako upitan, a pedofilske afere da i ne spominjem.”

Mirela Marjan je cititala jedan portal: “Šteta je, međutim, što Bozanić svoj utjecaj na svekoliko crkveno stado nije iskoristio za puno drugačije razloge i puno ranije – onda kad je u Hrvatskoj bujala koruptivna hobotnica, kad je lopovluk uzimao svoj puni zamah, kad su se upropaštavale tvrtke i ljudima oduzimala radna mjesta, kad je Hrvatskom stolovao Ivo Sanader, izdašno donirajući crkveni kler uvijek onda kad je to Crkvi bilo najpotrebnije – da zašuti kad je valjalo zašutjeti. Danas su posljedice te višegodišnje pljačke i više nego jasne – više od 350.000 nezaposlenih ljudi, obitelji siromašne ili na rubu siromaštva, radnici bez plaća, nabujali redovi u pučkim kuhinjama. Ako već nisu s oltara grmjeli u vremenima velike pljačke hrvatskog naroda, zašto onda barem ne viču sada, kad na svoje oči mogu vidjeti razmjere tog uništenja? “

Goran Ergović tvrdi: “U školama nije prisutan Vjeronauk, već monopolizirani rimokatolični svjetonazor. Roditelji (ne djeca) mogu birati: ili rimokatolička religijska crkvena dogma ili ništa. Treće opcije (sociološke, ne-religijske) nema. A Vjera i Religija nije isto. Hrvati su religiozan narod, a ne Vjernički.”

Vedran Salamon pitanje za sve vas koji nadbiskup u RH ima kcerku? Dijana Cirjak pitanje je koji je nema primjerenije, Vedran Salamon ja znam za jednog da sigurno ima kcer i od kad se udala u rodk je sa zastupnikom Hajdukovicem. Dijana Cirjak napisi slobodno…cemu ih skrivati???? adalbert rebic ima sina a bogme i unuka…zenka mu radi u bolnici sveti duh. kako primjereno…i on nekidan trtelja na tv-u o ateisticima i agnosticima.kako nas je krenulo svi cemo preci u zulu pleme pa cemo bar moci plesati polugoli. Vedran Salamon Marin Srakic.Dijana Cirjak tako treba javno pisati neka znaju da znamo sto nam rade.

Udarno tim, preuzeto sa FB ministra Jovanovića, fotto HRT

LOZINA EKSPERT ZA PEDOFILE I SEXUALNE MANIJAKE

Sudac Slavko Lozina milosti više nema. Prije su to bili politički predmeti, danas ga zatiču predmeti pedofilije i sexualnih delikata strogo zatvoreni za javnost. Nude se milijunske jamčevine, ali milosti nema. Malo ih je opravdano osumnjičenih, da će se braniti sa slobode.

Iako u javnosti kontraverzan, zbog impulzivnih reakcija, te postupaka koje je vodio od kojih su svi suci bježali, najviše ga je obilježila Lora. Kada je uspoređivao dali bi Rambo preživio mučenje svjedoka, mediji su to podigli na razinu međunarodnog skandala. Kada je sudac Theodor Meron pitao tužiteljstvo sa ciničnim smijehom, kako je tako malo ljudi poginulo sa tolikim topničkim udarima, nitko se nije usudio niti komentirati njegovo razmišljanje na glas. Zapravo Hrvatskoj je trebao dežurni Lozina, kojem će se za sve režirati i podvaljivati vrući krumpiri. Ljudi koji ne znaju kazneno pravo, usuđuju se čitajući novine graditi znanje, a koliko je to znanje i baština istine, dokazuje propast štampe koja je u sve manjoj tiraži.

U istrazi se snalazi bolje, ne donosi konačne odluke, već nadzire rad USKOKA i DORH-a. Zadnji slučajevi koji su izazvali zgražanje Hrvatske javnosti su fra Ante Madunić, koji je tinejđericama plaćao sex. Nakon što je prijavljen od svoje časne sestre, dao se u bijeg, ali je Lozina raspisao tjeralicu. Zakleo se da neće bježati. Jadni je franjevac zaista pao u napast, i tu napast masno plaćao, a tinejđerice su redovno dolazile u samostan. Nitko ih nije vidio? Fra Madunić je osuđen uvjetno. Slučaj Roka Šimca koji je skoro ubio ljubavnu družicu sa maničnim sexualnim fantazijama, također je pao u ruke Lozine. Šimac se nalazi u pritvoru, no kako stvari stoje ne zna se čime je razderao vaginu, crijeva i utrobu  nesretnoj djevojci. Ponudio je jamčevinu ali je odbijena. Zadnji je profesor srednje škole u Makarskoj Riko Mimica koji je za dvojku srednjoškolca navlačio da ga oralno zadovoljava. Otvorena je istraga i htio je jamčevinom od 30.000 €ura kupiti trenutnu slobodu. Nije dobio slobodu. Istraga je u tijeku.

Istražni tim udarno

KARDINAL BOZANIĆ: VLAST NIJE GOSPODAR VEĆ SLUGA

Kardinal Josip Bozanić izjavio za Božićnom svetkovinom u katedrali i za Hrvatski katolički radio, da će se crkvu itekako pitati o zdravstvenom odgoju, jer je Crkva od Boga, prihvaćena da brine o čovjeku i temeljnim vrijednostima obitelji.

“DRŽAVA NALAŽE ŠKOLAMA, ONE NISU DRŽAVNE! DRŽAVA ILI VLAST SE POSTAVLJA KAO GOSPODAR, A U SLUŽBI JE ŠKOLA. SVI GRAĐANI I RODITELJI SE TREBAJU PITATI, A NE SAMO VLAST.” – kardinal Bozanić za HKR

“Ovdje je u pitanju odgoj koji se nalaže u javnim školama. One nisu državne, tu se vlast ne može predstaviti kao gospodar. Vlast je u službi tih škola. Za te škole doprinose svi građani i već iz te perspektive treba se gledati dobro svih. Mi upozoravamo na to da tu u prvom redu trebamo pred sobom imati roditelje koji imaju i ustavno pravo i pravo koje jamče međunarodne povelje da se brinu da nadziru i izabiru odgoj i obrazovanje za svoju djecu.” – rekao je kardinal Bozanić za HKR. “Primjerice, u vrijeme komunizma, kad se govorilo da nema Boga i nema vjere, kad se promicalo materiju, najviše su se bojali duha, onoga što piše u Knjizi, bojali su se poruke. Tako i čovjek koji se s jedne strane nalazi u situaciji današnjega života osjeća da je on napadnut, i to u onome što mu se želi izvući, u onome gdje ga se želi oslabiti. Tu je riječ i o tjelesnosti i o spolnosti. Čovjek je na tom području ranjiv i tu ga se razara. Ne dolazi Bog zbog toga da sebe proslavi, nego dolazi da spasi čovjeka. I ako se Bog utjelovio, čovjeka želi spasiti i u njegovoj duši i u njegovom tijelu. I utjelovljenje govori o važnosti tijela u svim segmentima i ako mi želimo promicati dobro čovjeka, onda moramo imati u vidu cjelokupnog čovjeka. Tu je problem u koji ulazi današnje društvo. I na tom području će biti još puno rada. Ponovno se očituje da čovjeka ne spašava čovjek nego Bog.” Bozanić je rekao da danas postoji veliko mučeništvo omalovažavanja, okrivljivanja i lažnog osuđivanja.

Udarno tim, HKR, fotto Dnevnik

PEDOFIL MIMICA: PA SVIMA JE PUŠIO I PUŠE SI!

Cijela Makarska i Srednja škola fra Andrije Kačića Miošića je šokirana uhićenjem profesora Rike Mimice (53). Nastavnik je uvjetovao prema optužbama srednjoškolcu, da ga oralno zadovoljava za prolaznu ocjenu. Ravnatelj Slavko Gudelj ništa nije znao, iako se sve odvija dugi niz godina.

RAZREDNICI I OPTUŽENIK, NITKO NIŠTA NIJE ZNAO?

Prilikom uhićenja DORH ne dvoji da je uhićeni Mimica pedofil i da je moguće da ima još  žrtvi. Ponudio je za slobodu i jamčevinu od 30.000 €ura, ali je istražni sudac Slavko Lozina odbio i produžio mu pritvor.U zatvoru na Bilicama doznajemo da je iznio jednoj osobi: “Pušio je još mnogima, nije dijete, već srednjoškolac, meni je svejedno tko mi puši, a ti tinejđeri si svašta rade u školi i to znaju nastavnici. Snimao me i snimku pokazivao prijateljima. Njima je to zabava.” U pritvoru se Mimica ispovjedio zatvorskom policajcu da se u školi masovno muški srednjoškolci međusobno sexualno zadovoljavaju i da su to momci, a ne djeca. Profesor Mimica koji predaje Ekonomiju zastranio je predaleko, a “djeca” više ništa ne znaju, iako se iz istog razreda momci slikaju nagi na Facebooku. I nije baš Makarska tako primitivna sredina, ali je tragično da se za ocjenu pored roditelja učenika provlačio manijak, da bi ga dečko oralno zadovoljio. Podsjeća na fra Madunića.

Istražni tim udarno

WHO: SLUŽBENI POREMEĆAJI SEXUALNOSTI

Svjetska zdravstvena organizacija, SZO (World Health Organization, WHO) je za udarno demantirala ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića, koji se opoziva da je u skladu sa tom međunarodnom organizacijom izradio plan Zdravstvenog odgoja RH.

PSIHOSEKSUALNI POREMEĆAJI su uvršteni u međunarodne klasifikacije bolesti, a sve osim homoseksualizma, ima svoju zdravstvenu klasifikaciju, uzrok a neke i liječenje. Ministarski KUKURLIKUM je i poremećaje uvrstio kao sveprihvatljivo i potiče na razvoj. Poremećaj nikako ne zaslužuje osudu, već prihvaćanje, razumjevanje, ali ne i poticanje na razvoj. Tako u MKB po čemu psihijatri, endokrinolozi, neurolozi i genetičari cijelog svijeta klasificiraju bolesti stoje medicinske šifre. Ovo su psihološki poremećaji u detalje razjašnjeni liječnicima: F64 Poremećaj spolnog identiteta: F64.0 Transeksualizam,  F64.1 Transvestitizam, F64.2 Poremećaj spolnog identiteta u djetinjstvu, F64.8 Drugi poremećaji spolnog identiteta, F64.9 Poremećaj spolnog identiteta, nespecifičan; F65 Poremećaji spolne sklonosti ili PARAFILIJE: F65.0 Fetišizam, F65.1 Fetišisticki transvestitizam, F65.2 Egzibicionizam, F65.3 Voajerizam, F65.4 Pedofilija, F65.5 Sadomazohizam, F65.6 Višestruki poremećaji spolne sklonosti, F65.8 Nekrofilija;  Psihološki poremećaji i poremećaji ponašanja povezani sa spolnim razvojem i orijentacijom: F66.0 Poremećaj spolnog sazrijevanja mentalnainsomn, F66.1 Egodistonička spolna orijentacija, F66.2 Poremećaj spolnog odnosa partnera, F66.8 Drugi psihoseksualni razvojni poremećaji, F66.9 Psihoseksualni razvojni poremećaj, nespecifičan.

JEDINO NORMALNO OD SVIH SKLONOSTI, NO DVOJBENO PO VJERSKIM UVJERENJIMA.

Spolnost je dio ljudskog života. Međutim, tipovi spolnog ponašanja i pristupi spolnosti koji se smatraju normalnima vrlo su različiti i unutar iste kulture i između različitih kultura, npr. samozadovoljavanje (masturbiranje) koje se do nedavno smatralo perverzijom i čak uzrokom duševne bolesti, danas se smatra normalnom spolnom aktivnošću cijelog života. Procjenjuje se da se samozadovoljavalo preko 97% muškaraca i 80% žena. Iako je samozadovoljavanje normalno i često se preporučuje kao izbor “sigurnog seksa”, može uzrokovati osjećaj krivnje i psihološke patnje što proistječu iz neodobravajućih stavova drugih. To može imati za posljedicu znatno uznemirenje i može čak utjecati na spolni čin. Isto se tako homoseksualnost u medicinskoj profesiji smatrala nenormalnom, a danas se više ne smatra poremećajem, naširoko se smatra spolnim usmjerenjem, prisutnim od djetinjstva. Prevalencija homoseksualnosti nije poznata, ali se procjenjuje da je oko 10% odraslih osoba za vrijeme cijelog života uključeno isključivo u homoseksualne odnose. Mnogo veći postotak ljudi pokušao je u doba razvitka spolne aktivnosti sa istim spolom, ali su se usmjerili heteroseksualno.

Uzroci homoseksualnosti nisu poznati, kao ni uzroci heteroseksualnosti. Nisu prepoznati nikakvi posebni hormonski, biološki ili psihološki utjecaji koji bi stvarno doprinosili spolnom usmjerenju neke osobe. Homoseksualci otkrivaju da ih privlače ljudi istog spola, upravo kako i heteroseksualci otkrivaju da ih privlače osobe suprotnoga spola. Privlačnost je, čini se, konačni rezultat bioloških i utjecaja okoline i nije stvar namjernog izbora. Zbog toga popularni izraz “seksualno preferiranje” ima malo smisla što se tiče spolne orijentacije. Većina homoseksualaca se dobro prilagođava svojoj seksualnoi orijentaciji, iako moraju nadvladati naširoko rasprostranjeno društveno neodobravanje i predrasude. To prilagođavanje može trajati veoma dugo i može biti povezano za značajnim psihičkim stresom. Mnogi muški, kao i ženski homoseksualci su u društvenim situacijama i na radnom mjestu licemjeri, što je dodatak njihovom stresu.

Poremećaj spolnog identiteta je želja da se bude suprotnog spola ili vjerovanje, da je netko “zarobljen” u tijelu pogrešnog spola. Razlika između seksa i spola može se pojednostaviti: seks je biološka muškost ili ženskost, a spol je kako osoba samu sebe vidi, kao mušku ili kao žensku. Uloga spola je objektivan, javni prikaz u našoj kulturi kao muškog ili ženskog bića. Seksualna uloga je javno ponašanje povezano sa izborom seksualnog partnera (homoseksualnog, heteroseksualnog ili biseksualnog). Za većinu ljudi, spolni identitet (osobni, unutarnji osjećaj biti muško ili žensko) u skladu je sa ulogom spola, npr. muškarac se osjeća i djeluje kao muškarac. Identitet spola se općenito uspostavlja u ranom djetinjstvu (u dobi od 18-24 mjeseca). Dječaci saznaju da su dječaci, a djevojčice da su djevojčice. Čak iako dijete može više voljeti aktivnosti koje su katkada smatrane primjerenijima drugom spolu, djeca sa normalnim spolnim identitetom ipak se vide članom vlastitog biološkog spola. To znači da mala djevojčica koja voli igrati nogomet i hrvati se nema problem spolnog identiteta, ako ona samu sebe osjeća i zadovoljna je s tim što je žensko. Slično, dječak koji se igra sa lutkama i više voli kuhanje od sporta nema problem identiteta spola ukoliko on sam sebe prepoznaje kao muško ili se ne osjeća nelagodno da je biološki muško.Iako neko dijete odgajano kao član suprotnog spola može biti zbunjeno što se tiče spola, takva se zbunjenost često razjasni kasnije u djetinjstvu. Djeca rođena sa spolnim organima koji nisu jasno muški ili ženski obično nemaju problem identiteta spola, ako su odlučno odgajani kao jedan ili drugi spol, mada su odrastali u spolu koji je suprotan njihovoj kromosomnoj slici.

TRANSSEKSUALIZAM

Transseksualizam je poseban poremećaj spolnog identiteta. Ljudi s tim poremećajem vjeruju da su žrtva biološke nezgode (koja se dogodila prije rođenja), okrutno zarobljeni u tijelu koje ne odgovara njihovom pravom spolnom identitetu. Većina transseksualaca su biološki muškarci koji sebe prepoznaju kao žene, obično u ranom djetinjstvu i gledaju na svoje spolne organe i muška obilježja sa odvratnošću. Čini se da je transseksualizam u bioloških žena rjeđi. Transseksualci mogu tražiti pomoć, bilo da im pomogne u svladavanju poteškoća življenja u tijelu u kojem se ne osjećaju ugodno ili da im se pomogne promijeniti spol. Drugi mogu tražiti promjenu svog izgleda u specijalnih kirurga u specijalnim klinikama a jdna od poznatijih je u Beogradu. Neki transseksualci mogu biti zadovoljni promjenom uloge svog spola bez velikih kirurških zahvata. Oni se zadovoljavaju radom, životom i oblačenjem. Promijene svoj vanjski izgled, mogu uzimati hormonsku terapiju i dobiti identitet koji potvrđuje promjenu, ali obično ne vide potrebu za skupim, rizičnim operacijama. Mnogim transseksualcima pomaže kombinacija savjetovanja, hormonske terapije i kirurškog zahvata na spolnim organima. U bioloških muškaraca, promjena spola se postiže uzimanjem ženskih hormona (koji uzrokuju rast grudi i ostale tjelesne promjene) i kirurškim zahvatima da se uklone penis i testisi i napravi umjetna vagina. U bioloških žena, promjena spola se postiže operacijom uklanjanja grudi i unutarnjih spolnih (rasplodnih) organa (uterusa i jajnika) zatvaranjem vagine i pravljenjem umjetnog penisa.U pretvorbi žene u muškarca važna je upotreba muških hormona (testosterona) i mora prethoditi operaciji. Davanjem testosterona raste dlakavost lica i glas se stalno produbljuje. Premda transseksualci koji se podvrgnu operaciji zbog promjene spola ne mogu roditi djecu, oni često mogu imati zadovoljavajuće spolne odnose. Spličnost postizanja orgazma nakon hirurškog zahvata često je očuvana, pa nakon operacije neki tvrde da su se seksualno po prvi puta osjećali ugodno. Međutim, neki transseksualci podnesu postupak promjene spola samo zbog toga da mogu seksualno funkcionirati u suprotnom spolu. Obično je poticaj potvrda spolnog identiteta.

PARAFILIJE

Pod parafilije spadaju poremećaji: pedofilija, sadizam, mazohizam, egzibicionizam, voajerizam, froterizam, transvestitski fetišizam, gerontofilija, zoofilija, nekrofilija, nimfomanija. Ključni oblici parafilije su nanošenje patnje ili boli sebi ili svom partneru ili obavljanje spolnog čina sa osobama koje na to ne pristaju (djeca, bespomoćne osobe ili silovanja). Jednom kada su uspostavljeni, obično u kasnom djetinjstvu ili blizu puberteta, takvi oblici seksualnog uzbuđenja obično traju cijeli život. Neki stupanj različitosti je vrlo čest u seksualnim odnosima i fantazijama odraslih. Kada se ljudi obostrano slože da žele u njima sudjelovati, seksualna ponašanja neobične prirode koja ne ranjavaju, mogu biti unutarnji dio odnosa punog ljubavi i brižnosti. Međutim, dovedena do krajnosti, takva su seksualna ponašanja – parafilije, psihoseksualni poremećaji koji ozbiljno smetaju spličnost za osjećajnu obostranu seksualnu aktivnost. Partneri ljudi sa parafilijom mogu se osjećati objektima ili nevažnim i nepotrebnim u spolnom odnosu.

FETIŠIZAM

U fetišizmu spolna aktivnost je usmjerena na fizičke predmete (fetiša), katkada radije nego kontakt sa ljudima. Ljudi sa ovim poremećajem se mogu spolno uzbuđivati (poticati) i zadovoljavati nošenjem tuđeg rublja, nošenjem gume ili kože kao odjećom, ili držanjem, trljanjem ili mirisanjem predmeta kao što su cipele sa visokom petom, itd. Ljudi sa ovim poremećajem mogu biti bez svojih fetiša nesposobni za spolnu funkciju.

TRANSVESTITIZAM

Pri transvestitizmu, muškarac radije nosi žensku odjeću, ili rjeđe, žena radije nosi mušku odjeću. Ni u jednom slučaju, međutim, osoba ne želi promijeniti spol kao što to žele transseksualci. Ta zamjena odjeće ne smatra se uvijek duševnim poremećajem i ne mora loše utjecati na spolni odnos nekog para. Transvestitizam je poremećaj samo onda ako dovodi do nelagode, uzrokuje neki tip oštećenja ili uključuje “daredevil” ponašanje koje bi moglo dovesti do ozljeđivanja, gubitka posla ili utamničenja. Transvestiti se preoblače i iz drugih razloga osim spolnog poticanja, npr. da smanje tjeskobu, da se opuste ili da eksperimentiraju sa ženskom stranom svoje inače muške ličnosti.

PEDOFILIJA

Pedofilija je sklonost spolnoj aktivnosti sa malom djecom. U zapadnim društvima se pedofilija općenito smatra željom za upuštanjem u spolnu aktivnost sa djecom od 13 godina ili mlađom. Osoba sa dijagnozom pedofilije ima barem 16 godina i općenito je barem 5 godina starija od djeteta-žrtve. Premda su državni zakoni različiti, zakon općenito smatra da je osoba počinila silovanje, ako je dijete u dobi od 16 godina ili mlađe, a odrasla osoba iznad 18. Zakonski slučajevi silovanja često ne spominju definiciju pedofilije. Pedofil je teško poremećena ili preobuzeta osoba spolnim fantazijama o djeci, čak ako i ne dođe do stvarne spolne aktivnosti. Neke pedofile privlače samo djeca, često određene dobne skupine, dok druge privlače i djeca i odrasli. Pedofili mogu biti i muškarci i žene, a žrtve i dječaci i djevojčice. Pedofili se mogu orijentirani samo na djecu unutar svoje obitelji (incest) ili žrtve mogu biti djeca iz zajednice. Da se sa djecom spolno upuste u odnose mogu koristiti prisilu ili prinudu, a prijetnjama sprječavaju da ih žrtva ne oda. Pedofilija se može liječiti psihoterapijom i lijekovima koji mijenjaju spolni poriv. Takvo se liječenje može zatražiti dobrovoljno ili tek nakon zakonskog djelovanja. Nekim pedofilima liječenje može pomoći, drugima ne. Smještanje u zatvor, čak i dugotrajno, ne mijenja pedofilske želje i fantazije.

EKSHIBICIONIZAM

Pri ekshibicionizmu osoba (obično muškarac) izlaže svoje spolne organe stranim osobama koje to ne očekuju i kod toga biva spolno uzbuđen. Nakon izlaganja može doći do samozadovoljavanja. Daljnji se spolni dodir gotovo nikad ne traži pa ekshibicionisti rijetko počine silovanje. Većina uhvaćenih ekshibicionista je u dobi ispod 40 godina. Iako žene mogu svoja tijela izlagati na provokativne načine, ekshibicionizam se u žena rijetko smatra psihoseksualnim poremećajem.

VOAJERIZAM

Pri voajerizmu osoba postaje spolno uzbuđena promatranjem nekoga tko se svlači, tko je gol ili uključen u spolnu aktivnost. Uzbuđuje sam čin “virenja”, a ne spolna aktivnost sa osobom koju se promatra. Određeni stupanj voajerizma je posebno čest među dječacima i muškarcima i društvo često smatra blage oblike toga ponašanja normalnima. Kao poremećaj, međutim, voajerizam može postati metoda izbora spolne aktivnosti i mnogi potroše bezbrojne sate traženjem takvog uzbuđenja. Većina voajera su muškarci. Količina i različitost seksualno izraženih materijala i predstava, npr. muškog skidanja, dohvatljiva heteroseksualnim ženama značajno se povisila, ali uključivanju u takve aktivnosti nedostaje element tajnog promatranja, što je znak voajerizma.

MAZOHIZAM I SADIZAM

O mazohizmu se radi kada osoba seksualno uživa ako se ona fizički oštećuje, prijeti ili iskorištava. Sadizam, obrnuto od mazohizma, je spolno uživanje koje osoba dobiva čineći spolnom partneru stvarnu fizičku ili psihološku patnju. Nešto sadizma i mazohizma obično postoji u zdravim spolnim odnosima pa uzajamno odgovarajući partneri to često jedan od drugog traže, npr. upotreba svilenih maramica za prividno vezanje i blage batine za vrijeme spolne aktivnosti su uobičajena praksa između složnih partnera i ne smatraju se sadomazohizmom. Međutim, mazohizam ili sadizam do krajnosti mogu imati za posljedicu tešku tjelesnu ili psihičku štetu, uključujući smrt. Poremećaj seksualnog mazohizma uključuje potrebu stvarnog, ne simuliranog, ponižavanja, batinanja ili drugog pokoravanja agresivnom, često sadističkom partneru u svrhu spolnog uzbuđivanja, npr. zastranjena spolna aktivnost može uključiti asfiksiofiliju, pa je osoba djelomično ugušena ili zadavljena (ili od partnera ili sama sebi napravi omču oko vrata). Traži se privremeno smanjenje kisika u mozgu u vrijeme orgazma kao pojačanje seksualnog opuštanja, ali takva praksa može nesretnim slučajem dovesti do smrti. Seksualni sadizam može postojati samo u mašti ili može biti potreban za uzbuđenje ili orgazam. Neki sadisti uhvate u zamku uplašene “partnere” koji to ne očekuju pa nisu pristali na takvu aktivnost, a zatim su silovani. Drugi sadisti baš traže seksualne mazohiste preko osobnih oglasa ili drugih izvora pa ispune svoje sadističke potrebe sa mazohistom koji na to pristaje. Često su važna maštanja o potpunoj kontroli i dominaciji pa sadista može vezati i zapušiti usta partneru na pomno razrađene načine. U krajnjim slučajevima sadista može partnera mučiti, rezati, probadati, primjenjivati električne udare ili ga ubiti.

Ovim istraživanjem smo htjeli odvojiti zdravo od bolesnog, i znanost od duhovnosti, te školstvo od lažnog opozivanja na Svjetsku zdravstvenu organizaciju.

Istražni tim udarno

SOCIJALDEMOKRATSKA PREVARA MILANOVIĆA

Zoran Milanović i Ivo Josipović dokazali su se kao manipulatori, koji su kroz fraze PRAVDE, socijale i obećanja o ispravljanju nepravde HDZ – uveli kapitalističko, apsolutističko i uništavačko podneblje. Ministri donose zakone bez savjetovanja kada su u pitanju porezi, zdravstveni odgoj, poskupljenja, objave dužnika koje je vlast stvorila, zbrke branitelja….

Prevara je kazneno djelo, ali oni zato neće odgovarati. Gospodarsko rasulo, zdravstveno rasulo, strah, siromaštvo, radnici bez plaća, Božić bez kruha pred tvornicama, porezi na zrak….najuspješniji smo u korupciji, dosežemo vrhove. Ono što je najgore od svega nitko se od ministara bez struke, ne trudi ništa više, nego spremiti za kamere i obećavati. Vrijeme je da se Milanović pogleda u ogledalo i sagne glavu, prizna da je kukavica, nesposoban i nedostojan premijerske pozicije. Predsjednik fikus umotao se u pamflet afera. Podzemlje je zauzelo stav, ali i građani koji imaju dva mozga. Jedan mozak nalazi se u glavi, a kad zakaže u glavi, raditi će u želucu, čime će zasigurno 2013, biti godina “krvavih” ulica. Dioki, Dina, Jadrankamen, Uzor, Monter, Škver…..

Pripremio Toni Eterović, fotto FB